1.

Sociologija je

  nauka koja se bavi sistemskim izučavanjem društvenog života, društvenih 

pojava, grupa i društva u njegovoj cjelokupnosti.

2. Predmet sociologije

  je ljudsko društvo kao konkretna povijesna cjelina, globalno društvo, 

njegov ustroj, organizacije i promjene.

3.

Riječ sociologija označava nauku o društvu.

4.

Sociologija je u sebi razvila 

niz socioloških disciplina

: sociologiju rada, sociologiju kulture, 

sociologiju politike, sociologiju saznanja.

5.

Odnos   sociologije   i   drugih   društvenih   nauka

  -  Sociologija   nije   jedina   znanstvena 

disciplina   koja   za   predmet   svog   izučavanja   ima   ljudsko   društvo.Društvo   je   predmet 
znanstvenog interesa historije, antropologije, političkih znanosti, ekonomije, psihologije i 
etnologije.

6. Prema predmetu izučavanja

 nauke se dijele na: 

-

prirodne nauke

 koje za predmet izučavanja imaju pojedine odjeljke prirode: floru i 

faunu, minerale, nebeska tijela;

-

društvene nauke 

koje za predmet svog zanimanja imaju ljudsko društvo u njegovoj 

cjelokupnosti, a ove se dijele na:  

posebne nauke

 koje za predmet svog zanimanja 

imaju određenu užu oblast društvenog života samo jedan kompleks društvenih pojava 
i njihove unutrašnje zakonitosti i 

opšte nauke

 koje zahvaćaju društvo u cjelini.

7. Naučne pretpostavke nastanka sociologije

 podrazumijevaju dio objektivne stvarnosti.

8. Društvene pretpostavke nastanka sociologije

  za predmet svog izučavanja imaju ljudsko 

društvo.

9.

Predstavnici   srednjovjekovne   sociologije

  su:

 Aurelije  Augustin,   Toma   Akvinski   i   Ibn 

Khaldun.

10.

Predstavnici novovjekovne sociologije su:

 

Nikolo Makijaveli, Tomas Hobs, Žan Žak Ruso, 

Džon Lok, Spinoza, Monteskije, Lajbnic, Imanuel Kant, Johan Fihte, Hegel.

11.

Predstavnici  koji su utjecali na pojavu sociologije

 - 

Ogist Kont, Karl Marks i Sen-Simon.

12.

Sociologija nastaje sredinom 19.st., njenim utemeljiteljem se smatra franc.filozof Ogist Kont.

13.

Ogist Kont

 je prvi upotrijebio riječ sociologija u knjizi “Kurs pozitivne filozofije”, kako bi 

označio novu znanstvenu disciplinu.

14. Ogist   Kont   razlikuje   3   etape   u   razvoju   društva

:   teološko   doba,   metafizičko   doba   i 

pozitivno ili naučno doba.

15. Ogist   Kont

 

uvodi   5   disciplina

:   matematika,   astronomija,   fizika,   hemija,   biologija   i 

sociologija.

16.

Ogist Kont dijeli sociologiju u 2 velike cjeline: 
-

Socijalna   statika

 je   dio   sociologije   koji   za   predmet   svog   istraživanja   ima   zakone 

koegzistencije, funkcionalnu povezanost različitih dijelova društva. 

-

Socijalna dinamika

 je dio sociologije u središtu čijeg je interesa razvoj čovječanstva, 

zakoni društvenog progresa.

17.

Emil   Dirkem

  franc.sociolog   pravi   razliku   između  

tri   specifične   grane   sociologije

društvena morfologija, filozofija društva i kolektivna psihologija.

18.

Po   Dikremu  

predmet   sociološkog   zanimanja

  moraju   biti   društvene   činjenice,   način 

djelovanja, mišljenja i osjećanja koji su izvan pojedinca, a posjeduju moć prisile pomoću 
koje mogu njime upravljati, koje treba tretirati i koje su potrebne kao stvari.

19.

Po   Dirkemu  

uzroke   društvene   evolucije

  treba   tražiti   u   sve   većoj   specijalizaciji,   u   sve 

složenijoj podjeli rada. Ona je “osnovni izvor društvene solidarnosti”.

20.

Karl Marx

 

je njemački filozof i sociolog, bavio se izučavanjem kapitalizma i kapitalističkih 

odnosa.

21. Elementi   Marksovog   teorijskog

  sistema su   dijalektika   i   koncepcija   historijskog 

materijalizma.

22. Marksova koncepcija historijskog materijalizma

 – historijski materijalizam u historijskom 

razvoju   naglašava   primarnost   materijalnog,   stalno   dijalektičko   kretanje   na   temelju 
protivrječnosti   između   stepena   razvoja   proizvodnih   snaga   i   odnosa   proizvodnje   kao   i 
sredstava njihovog privremenog razrješenja.

23.

Maks Veber

 je istaknuti predstavnik njemačke sociološke misli.

24. Veberova sociološka misao

 – nastojao je da odredi prirodu i zadatke sociologije, polazi od 

teze da je polazna osnova sociološkog interesa postojeća društvena stvarnost. Smatrao je da 
sociologija mora imati i historijsku misiju.

25. Razumijevajuća (interpretativna) sociologija

  – Veber smatra da se društvene pojave ne 

mogu izučavati na isti način kao i prirodne, jer ih bitno određuje čovjek, biće koje je svjesno 
i ima volju.

26.

Riječ društvo označava različite oblike zajedničkog života ljudi.

27.

Društvo

 je sistem strukturisanih veza koje spajaju ljude na osnovu zajedničke kulture.

28. Ljudska potreba

 je sve ono što treba ispuniti da bi se odvijao ljudski život. Prirodne - hrana, 

voda, san. Duhovne – vjerovanja.

29. Weberovo   shvaćanje   društva

  je   individualističko,   društvo   se   može   shvatiti   samo   kao 

proizvod ili način organizacije pojedinaca, zbog čega osnovna jedinica sociološke analize 
može biti samo čovjek.

30.

Društva nastaju na osnovu krvnog srodstva, zajedničkog porijekla, nagona, potreba ili na 
osnovu svjesnih interesa, ratova, zajedničkih ciljeva, dogovora, konvencija i revolucija.

31. Društvo po Marksu

 je proizvod uzajamne djelatnosti ljudi.

32. Tipovi društva: 

krvnosrodnička, besklasna i klasna, tradicionalna i moderna.

33. Društvene   pojave

  su   povezano   djelovanje   ili   ponašanje   pojedinaca   ili   grupa   radi 

ostvarivanja nekog cilja.

34. Društvene pojave se dijele na:

 društvene procese i društvene tvorevine.

35. Odnosi društva i prirode -

  svaki jednostavni odnos uključuje tri elementa: dvije strane i 

predmet odnošenja. Ova tročlana struktura potiče iz čovjekovog izvornog odnosa u radu, a on 
je uvijek, na neki način, odnos prema prirodi.

36. Čovjek   kao   društveno   biće   -

  Sociologija   proučava   konkretne   manifestacije   društvenog 

života i društvenih odnosa uopće. U njima čovjek učestvuje kao kompleksno biće sa svojim 
osjećanjima, voljom, razumom. Društvene pojave kao takve pojave možemo definirati kao 
sklop povezanih djelovanja pojedinca i društvenih grupa.

background image

50. Međugeneracijska pokretljivost

 obilježava moderna društva. Radi se o tipu pokretljivosti 

koji zahvata promjene u socioekonomskom položaju što su nastale u odnosu na roditelja.

51.

Kaste

 

su izrazito zatvorene društvene grupe u kojima je društveni oblik pojedinca čvrsto 

određen a funkcije koje on obavlja su doživotne i nasljedne.

52.

Klase

 

otvorenije i mnogo dinamičnije društvene grupe, koje se zasnivaju na ekonomskoj 

nejednakosti,  a klasni položaj je samo  djelimično  naslijeđen,  a  dijelom zavisi  od  ličnog 
postignuća.

53.

Staleži

 su profesionalne grupe čiji pripadnici obavljaju ista ili srodna zanimanja. 

54. Razlike kaste i klasa -  

kaste su karakteristične za robovlasničko dručtvo. To je zatvorena 

grupa   ljudi.   Sve   aktivnosti   su   određene   rođenjem,   pojedinac   nasljeđuje   sve   što   grupa 
posjeduje, dok su klase velike društvene grupe ljudi nastale u procesu razvoja industrijskog 
društva sa različitim ciljevima, interesima i problemima.

55. Razlike kasta i staleža:

-

kaste bitno određuju razni religiozni oblici prinude, a staleško društvo karakterišu pravo i 
pravne norme kao oblik regulisanja društvenog položaja

-

staleška zatvorenost i isključivost nisu tako oštro naglašene kao što je to slučaj u kastama.

56. Kibuci 

su zajednice izraelskog stanovništva koje broji od 200-700 stanovnika.

57. Društvena diferencijacija

 je tip društvene nejednakosti. U načelu se odnosi na 

nejednakost 

pojedinca

. Za njeno postojanje i egzistiranje uopšte nije neophodna slojevitost društva.

58. Društvena   stratifikacija

 je   drugi   tip   društvene   nejednakosti.   Misli   se   na   struktuiranu, 

stabilnu i trajnu  

nejednakost među grupama

  ljudi u nekom društvu a koje su na temelju 

moći,   ugleda   i   bogatstva   njihovih   članova   rangirane   jedna   iznad   druge.   Prema 
funkcionalističkoj teoriji društva one su nužne, društveno korisne i instrumenti društvene 
integracije, a prema sociolozima marksističke provenijencije dezintegrirajuća, izrabljivačka i 
društveno štetna.

59. Životne šanse 

su posljedica društvene stratifikacije, one za pojedinca znače vjerovatnoću da 

će   u   životu   dobiti   sve   što   se   smatra   društveno   poželjnim,   a   izbjeći   svemu   što   se   drži 
društveno nepoželjnim. 

60.

Ljudski rad i društvene potrebe 

U društvenoj proizvodnji ljudi prilagođavaju (izrađuju, 

oblikuju) proizvode prirode svojim društvenim potrebama. Nužnost proizvodnje uslovljava i 
nužnost društvenih ljudskih individua tj. njihovog   zajedničkog života. Marks je u ovom 
smislu definirao ljudsko društvo kao „ proizvod uzajamne djelatnosti ljudi“.

61. Podjela rada 

-

Prirodna podjela je podjela između muškaraca i žena između mladih i starih.

-

podjela na umni i fizički rad

-

društvena podjela je podjela po granama proizvodnje

-

tehnička podjela rada je savremena podjela rada, proizvodnja nekog proizvoda podjeljena 
je na različite faze. Dolazi do automatizacije proizvodnje.

62. Rad

 

u ekonomskom smislu

  je trošenje radne snage koja ima za rezultat stvaranje nekog 

materijalnog dobra kojim se može podmiriti neka potreba ljudi.

63. Sociometrija  

– osnivač Jakob Moreno. Ona mjeri individualne odnose i relaciju u okviru 

malih zajednica, možemo vidjeti kakvo je stanje međuljudskih odnosa u zajednici. Da bi se 
napravio sociogram koristi se test, psiho drama i socio drama itd.

 

64.

Društvena grupa

 je kohezivna, struktuirana, dinamična i relativno trajna povezanost dvije ili 

više osoba koje ostvaruju odnose međusobne interakcije, imaju zajednički sistem unutrašnjih 
normi i vrijednosti i osjećanje zajedničkog pripadanja.

65. Osnovne društvene grupe dijelimo

 na globalne i parcijalne:

-

Globalne društvene grupe

 su one u kojima se obavljaju sve funkcije, svi životni procesi 

kojima se proizvode prijeko potrebna sredstva za njihov opstanak. Često se nazivaju 
društvima. Primitivne: horda, rod, pleme; razvijene: narod, nacija

-

Parcijalne društvene grupe

 sačinjavaju one društvene grupe u kojima se odvijaju samo 

određeni društveni procesi neophodni za njigovo egzistiranje: porodica, klase, kaste i 
staleži, birokracija, država i političke stranke, kulturne, edukativne i religiozne grupe.

66. Tipovi društvenih grupa: 

-

primarne -  

određuje mali broj   članova i visok stepen njihove međusobne intimnosti, 

uzajamnog povjerenja, pomoći i razumjevanja ljubavi i poštovanja

-

sekundarne - 

osnovni motiv njihovog konstituiranja su zajednički interesi i potrebe i isti 

ciljevi svih njezinih članova, nazivaju se i interesnim grupama

-

terapijske  -  

imaju  određenu  intimnost,  povjerenje,  pomoć  i  razumjevanje,  nastaju  iz 

zajedničkih potreba njenih članova da rješavaju neke osobne probleme

-

referentne -

 s kojima se pojedinac uspoređuje nastojeći odrediti svoje mjesto u njihovoj 

hijerarhiji

67. Organizirane

  grupe   karakteriše   strogo   utvrđena   društvena   podjela   rada   i   tačno   utvrđeni 

organi koji određenu vrstu poslova obavljaju za čitavu grupu.

68. Vertikalne   grupe   -  

članstvo   potiče   iz   različitih   društvenih   slojeva   i   klasa.Tu   pripadaju 

vjerske zajednice i nacije.

69. Horizontalne -  

čine je samo pripadnici jednog društvenog sloja.Tu spadaju profesionalna 

društva i udruženja.

70. Društveni proces

  je povezano djelovanje ljudi odnosno njihovi radnji, akata, postupaka i 

ponašanja.

71. Birokracija   (po   Veberu)

  najracionalniji   oblik   društvene   zajednice,   mehanizam   koji 

usklađuje rad velikog broja pojedinaca i sa najvećim uspjehom ostvaruje postavljene zadatke.

72. Kolektivna   svijest   po   Emilu   Dirkemu:

 ponašanjem   pojedinaca   ne   upravlja   njegova 

individualna svijest nego zajednička vjerovanja i osjećaji, dakle kolektivna svijest. Ona se ne 
može smatrati prostim zbirom pojedinačnih svijesti nego originalnom sintezom međusobnih 
akcija   i   reakcijatih   svijesti,   a   koja   postoji   nezavisno   od   njih   i   nameće   im   se   u   obliku 
moralnih, religioznih u drugih imperativa. 

73.

Kolektivna svijest i društvena podjela rada čine temelj društvene solidarnosti i društvene 
integracije.

74. Društvena solidarnost

 ( po Dirkemu) se može pojaviti u 2 oblika:

Želiš da pročitaš svih 16 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti