2011

[

SOCIOLOGIJA

]

SKRIPTA (HARALAMBOS, HOLBORN)

www.nasciturus.com

I.POGLAVLJE: SOCIOLOŠKE PERSPEKTIVE

1. KULTURA I PONAŠANJE; SOCIJALIZACIJA

KULTURA

se može definirati kao način života članova određenih zajednica, zbirka ideja i

navika koje oni uče, koje su im zajedničke i koje se prenose sa naraštaja na naraštaj.Članovi
društva svoju kulturu smatraju neupitnom i uvelike određuje način na koji će se njeni članovi
ponašati, razmišljati i rješavati zajedničke probleme; pri tome rješenja koja primjenjuje jedna
kultura mogu biti u potpunosti neprihvatljiva za pripadnike drugog kulturnog kruga. Kultura
definira prihvaćene načine ponašanja za pripadnike nekog društva i ona ima dvije bitne
značajke:

ona se uči i ona je zajednička

.Bez nje nebi bilo ljudskog društva. Kultura u velikoj

mjeri determinira kako pripadnici nekog društva misle i osjećaju;ona upravlja njihovim
djelatnostima i definira njihov pogled na život. Ljudsko ponašanje uvelike je determinirano
kulturom.

SOCIJALIZACIJA

je proces u kojem pojedinci uče kulturu svoga društva i odvija

se u dvije faze:

a) tokom djetinstva, uglavnom unutar obitelji dijete uči jezik i druge obrasce ponašanja

svojeg društva

b) unutar obrazovnog sustava, u krugu prijatelja ili profesionalnoj skupini; ova faza traje

cijeli život



Socijalizacija je proces koji traje cijeli život, a dugotrajna interakcija sa odraslima
potrebna je zbog stvarnog postajanja čovjekom.

2. NORME I VRIJEDNOSTI; STATUS I ULOGA

NORMA

je specifični vodič za djelovanje koji definira prihvatljivo i primjereno ponašanje u

posebnim situacijama. Norme se provode

pozitivnim i negativnim sankcijama

(nagradama i

kaznama), a mogu biti

formalne

(nagrada ili kazna koju izdaje neko službeno tijelo)

neformalne

(pogled odobravanja, neodobravanja). Sankcije kojima se provode norme jesu

glavni dio mehanizma socijalne kontrole koje se tiču održavanja reda u društvu.
Za razliku od normi,

VRIJEDNOSTI

daju općenitije naputke. Vrijednost je vjerovanje da je

nešto dobro i poželjno. Ona definira što je važno, isplativo i vrijedno težnji. Norme proizlaze
iz vrijednosti, stoga se niz normi može shvatiti kao izraz jedne vrijednosti.

STATUS

osobe je

položaj koji ta osoba zauzima unutar društva. Svaka osoba zauzima niz statusa, npr. obiteljski,
profesionalni status. Statusi su kulturno determinirani unatoč činjenici da se mogu temeljiti na
biološkim faktorima. Razlikuju se

fiksni ili pripisani statusi

na koje ljudi imaju mali utjecaj

(spol, aristokratske uloge i sl.) i

stečeni statusi

koji se postižu kao rezultat vlastitog izbora

(bračni ili profesionalni). Svaki status u društvu prati niz normi koje definiraju očekivanja o
tome na koji će se način ponašati pojedinac koji zauzima određeni status. Ta skupina normi
sačinjava

ULOGU

. Izvođenje uloga uključuje društvene odnose u smislu da pojedinac igra

ulogu u odnosu na druge uloge. Društvene uloge upravljaju i organiziraju ponašanje, a
društvenom životu daju red i predvidivost.

Npr. vrijednost koja se pridaje ljudskom životu izražava se kroz slijedeće norme: norme povezane s

higijenom, norme koje definiraju prihvatljiv način rješavanja problema koji isključuju nasilje i svađu i sl....

www.nasciturus.com

4. Postmodernost

Napuštanje stare koncepcije modernosti, gubitak vjere u znanost i tehnologiju, razvija se
svijest o štetnim djelovanjima onečišćenja, opasnost od nuklearnog rata; gubitak vjere u
politička uvjerenja i velike teorije koje tvrde da su u stanju poboljšati društvo.

II. POGLAVLJE: DRUŠTVENA STRATIFIKACIJA

1. .DRUŠTVENA NEJEDNAKOST I DRUŠTVENA STRATIFIKACIJA;

DRUŠTVENE VS. PRIRODNE NEJEDNAKOSTI

Društvena nejednakost svaka je društveno stvorena nejednakost među ljudima. Ona se odnosi
na razliku u posjedovanju onoga što društvo smatra vrijednim i poželjnim npr. prestiž, novac,
moć i sl. Društvena stratifikacija je specifičan oblik društvene nejednakosti. Ona se tiče
postojanja uočljivih društvenih skupina koje su rangirane jedna iznad druge u smislu kakvi su
prestiž i bogatstvo. Oni koji pripadaju određenoj skupini ili sloju imat će svijest o zajedničkim
interesima i identitetu; imat će sličan životni stil koji će ih u izvjesnom stupnju razlikovati od
članova drugih društvenih slojeva. (primjer: indijski kastinski sustav-4 kaste).

Društvena stratifikacija znači hijerarhiju društvenih skupina. Kad neki članovi društva

imaju iskustvo sličnih životnih okolnosti i problema koji nisu zajednički svim članovima
društva, nastaje supkultura. Članovi društvene skupine kojima su zajedničke slične životne
prilike i supkultura razvit će grupni identitet.

Supkulture društvenih slojeva su naročito izrazite kada postoji mala mogućnost

prelaska iz jednog sloja u drugi. To kretanje poznato je kao

društvena mobilnost

Razlikujemo

zatvorene sustave

(sustavi stratifikacije koji daju malu mogućnost društvene

mobilnosti) i

otvorene sustave

( sustavi stratifikacije s relativno visokim stupnjem društvene

mobilnosti). U zatvorenim sustavima položaj je uvelike pripisan (utvrđen rođenjem i mala je
mogućnost promjene statusa) mnoge sustave stratifikacije prate vjerovanja koja tvrde da dr.
stratifikacija ima biološki temelj; najćešće u sustavima rasne stratifikacije ( bijelci mogu
tvrditi da su superiorniji crncima i shvaćati to kao temelj svoje dominacije) iz čega
zaključujemo da zapravo biloške razlike nastaju kada ih ljudi definiraju kao takve.

2. DRUŠTVENA STRATIFIKACIJA- FUNKCIONALISTIČKA PERSPEKTIVA

Funkcionaliste primarno zanima uloga stratifikacije odnosno njen prilog održavanju dobrobiti
društva.



TALCOTT PARSONS

- red, stabilnost i suradnja u društvu temelje se na društvenom

konsenzusu (općem slaganju članova društva koje se tiče onoga što je dobro i
vrijedno). Sustavi stratifikacije izvedeni su iz zajedničkih vrijednosti, oni koji su
uspješni u smislu dr. vrijednosti bit će rangirani više i vjerovatno je da će dobiti niz
nagrada. Smatra se da je stratifikacija neizbježni dio svih ljudskih društava. Svaka
klasa treba drugu klasu, jedni će se specijalizirati za upravljanje dok će drugi slijediti
njihove upute. Odnos među društvenim skupinama je odnos suradnje i međuovisnosti
(odnos uzajamnog davanja i primanja= ODNOS RECIPROČNOSTI) . Tvrdio je da su
nejednakosti u moći utemeljene na zajedničkim vrijednostima. Moć je legitimna vlast
u smislu da je općeprihvaćena kao pravedna i primjerena od strane članova društva u
cjelini. Oni koji su na vlasti koriste svoju moć da bi slijedili kolektivne ciljeve koji
proizlaze iz središnjih vrijednosti sustava.

SOCIJALNA STRATIFIKACIJA- nešto neizbježno i funkcionalno za društvo; ona je

neizbježna jer potječe iz zajedničkih vrijednosti koji su nužan dio svih društvenih skupina i
ona je funkcionalna jer služi integraciji raznih skupina u društvo. Nejednakosti u moći i

www.nasciturus.com

prestižu koriste svim članovima društva jer služe daljnim kolektivnim ciljevima koji se
temelje na zajedničkim vrijednostima.



DAVIS I MOORE

počeli su s opažanjem da stratifikacija postoji u svakom poznatom

ljudskom društvu. Tvrdili su da su svi društveni sustavi imaju zajedničke određene
funkcionalne preduvjete koji moraju biti zadovoljeni ukoliko društvo želi funkcionirati
i opstati. Jedan od tih preduvjeta je učinkovita dodjela uloga i izvedba:

1. Sve uloge moraju biti popunjene
2. Popunjene onima koji su najsposobniji izvesti ih
3. Za to se mora proći nužno školovanje
4. Uloge se moraju obavljati savjesno

Glavna uloga stratifikacije je spojiti najsposobnoije ljude s funkcionalno najvažnijim
položajima, to se postiže tako što dodjelu uloga i izvedbu prate i bogate nagrade. Bitno je da
oni koji zauzimaju funkcionalno najvažnije položaje svoje uloge obavljaju marljivo i
savjesno. Davis i Moore zaključili su da je dr. stratifikacija sredstvo pomoću kojeg društva
osiguravaju da su na najvažnije položaje savjesno postavljene za to najsposobnije
(najkvalificiranije) osobe.

KRITIKA- MELVIN TUMIN

Ova shvaćanja (Davisa i Moorea) izazvala su znatnu kritiku. Mnoga zanimanja koja

nose malo prestiža i ekonomskih nagrada neophodna su za opstanak društva, a nije ni
dokazano da je broj sposobnih ljudi (članova) u društvu u toj mjeri ograničen da opravdava
izrazito visoke nagrade kakve prima vladajuća klasa.

3. DRUŠTVENA STRATIFIKACIJA- PERSPEKTIVA NOVE DESNICE

Nova desnica svoje teorije temelji na liberalizmu 19. stoljeća. Tržišne sile potiču natjecanje
koje stimulira inovaciju i učinkovitost. Da bi opstali, proizvođači moraju stvarati proizvode
koji su jeftiniji ili bolji od proizvoda njihovih konkurenata. Ekonomije slobodnog tržišta
temelje se na izborima pojedinaca koje oni obavljaju dok troše svoj novac, prodaju svoj rad ili
kupuju rad drugih ljudi i na taj način oni promiču individualnu slobodu. Sociolozi nove
desnice smatraju kako pretjerana državna intervencija u ekonomiji može smanjiti ekonomsku
učinkovitost i motivaciju ljudi koji se mnogo trude. Može stvoriti nepravdu uzimajući od onih
koji su svoje nagrade zaslužili dajući onima koji to nisu. Kako država jača, sloboda pojedinca
može biti potisnuta.



PETER SAUNDERS

smatra da je moguće zamisliti društvo u kojem su svi položaji

jednako nagrađeni, u smislu materijalnih resursa i formalnog statusa. No takvo društvo
imalo bi ozbiljne probleme, neki ljudi ne bi bili sretni što moraju obavljati poslove koji
su im zadani, a drugi nebi uložili napor koji je potreban da se posao obavi kako treba.
Saunders ne prihvaća funkcionalističku tvrdnju da su sustavi stratifikacije utemeljeni
na ekonomskim razlikama neizbježni, no slaže se da su oni poželjni. Također smatra
da kapitalistička društva stvaraju više nejednakosti od socijalističkih.



TRI TIPA JEDNAKOSTI

1. FORMALNA (PRAVNA) JEDNAKOST

- tiče se svih članova društva koji su

podčinjeni istim zakonima ili pravilima. Pojedince se prosuđuje prema onome što
čine (npr. krše li zakon i sl.) a ne prema onome tko su

2. JEDNAKOST MOGUĆNOSTI

- ljudi imaju jednake izglede da postanu nejednaki.

Pojedinci se natječu za uspjeh i oni s više zasluga postižu više. Društvo koje se
temelji na ovakvom tipu jednakosti često se naziva meritokracija

3. JEDNAKOST ISHODA

- ljudi se moraju tretirati različito, društvena pravda je

ostvarena kada se ljudima dopusti da zadrže one stvari koje su zaslužili. Djeca
roditelja više klase možda zaslužuju biti uspješnija od one iz radničke klase jer
imaju veću genetski nasljeđenu sposobnost i jer se više trude na poslu koji

www.nasciturus.com

zanemariti jer će njeni članovi zbog kapitalističkog sistema i promjena u gospodarstvu
s vremenom prijeći u radničku klasu. Također je očekivao da će se radnička klasa
kolektivno pobuniti protiv vladajuće klase. Marxove teorije su često kritizirane jer su
se usredotočile samo na ekonomski aspekt društva a i povijest je pokazala da su
Marxove prognoze o polarizaciji društva bile netočne.



KLASNA POLARIZACIJA

- str. 36 (Haralambos,Holborn)

5. DRUŠTVENA STRATIFIKACIJA- WEBEROVSKA PERSPEKTIVA

Max Weber

vjerovao je da društvena stratifikacija proizlazi iz borbe za oskudne resurse u

društvu. On je tu borbu shvaćao kao nešto što se vodi prvenstveno oko ekonomskih resursa,
ali ona također može uključivati borbu za prestiž i političku moć.



TRŽIŠNA SITUACIJA

- poput Marxa, i Weber je klasu shvaćao na ekonomski način.

Tvrdio je da se klase razvijaju u tržišnim privredama u kojima se pojedinci natječu za
ekonomsku dobit. On je klasu definirao kao skupinu pojedinaca koji imaju sličan
položaj u tržišnoj privredi i zahvaljujući tome imaju (primaju) slične ekonomske
nagrade. Tako je „klasna situacija“ neke osobe zapravo njena „tržišna situacija“; oni
koji imaju sličnu klasnu situaciju također imaju i slične životne šanse u životu. Weber
je tvrdio da je glavna klasna podjela između onih koji posjeduju proizvodne snage i
onih koji ih ne posjeduju.



Razlikovao je slijedeće klasne skupine u kapitalističkom društvu:
1. Vlasnička gornja klasa
2. „bijeli ovratnici“ bez vlasništva
3. Sitna buržoazija
4. Manualna radnička klasa



RAZILAŽENJE S MARXOM



Za formiranje klasa bitni su i drugi faktori osim vlasništva i nevlasništva

Tržišna vrijednost vještina klasa koje nemaju vlasništva i ek. razlike koje iz
toga proizlaze dostatne su da proizvedu različite dr. klase



Weber nije podržavao Marxovu polarizaciju klasa; tvrdio je da pripadnici sitne
buržoazije (mali vlasnici) zbog konkurencije od strane velikih tvrtki prelaze u
„bijele ovratnike“ i kvalificirane manualne radnike te da se zbog toga njihov
broj smanjuje; klasa bijelih ovratnika s razvojem kapitalizma se širi, a ne
smanjuje



Priznavao je da zajednička tržišna situacija može biti temelj za kolektivnu
klasnu situaciju, ali je to vidio samo kao mogućnost;individualni manualni
radnici koji nisu zadovoljni svojom klasnom situacijom mogu reagirati na niz
različitih načina (sabotirati rad, prosvjedovati,štrajkati i sl.) stoga Weber nije
vidio nikakva razloga za razvijanje zajedničkog identiteta i kolektivnih akcija



Weber odbacuje marksističko shvaćanje da politička moć nužno proistječe iz
ekonomske moći; klasa je samo jedan od temelja moći u društvu i nije nužno
povezana s distribucijom klasnih nejednakosti



STATUSNA SITUACIJA

Skupine se stvaraju jer njihovi članovi imaju sličnu statusnu situaciju. Dok klasa
upućuje na nejednaku distribuciju ekonomskih nagrada, status upućuje na nejednaku
distribuciju „društvene časti“.

Statusna skupina se sastoji od pojedinaca koji su nagrađeni sličnom količinom

društvene časti i stoga im je zajednička statusna situacija. Za razliku od klasa, članovi
statusnih skupina su gotovo uvijek svjesni svoje zajedničke statusne situacije. Oni