1. Sociologija i sociologija prava: pojam, predmet i zadaci

a) 

   Pojam, predmet i zadaci sociologije

 

 

Sociologija je opšta, teorijska i osnovna (fundamentalna) nauka o društvu kao celini svih 
društvenih pojava.
P

  rema predmetu:

 

 

u zavisnosti od oblasti                      u zavisnosti od obima
*prirodne                                           *opšte
*društvene                                         *posebne

Sociologija je opšta društvena nauka zato što se bavi društvom kao celinom međusobno 
povezanih društvenih pojava.
Po metodu – načinu kako pristupaju svom predmetu:
     *teorijske
     *istorijske
Za sociologiju je karakterističan tzv. globalni sociološki pristup – podrazumeva razmatranje 
svake konkretne društvene pojave u širem sklopu pojava s kojima je ona neposredno ili 
posredno povezana, na koje ona utiče ili koje na nju utiču, uključujući i veze sa najširim 
društvom kao celinom.
Sociologija je teorijska (uopštavajuća) društvena nauka, jer nastoji da otkrije i formuliše opšte 
uslove u kojima jedna vrsta društvenih pojava utiče na drugu vrstu društvenih pojava, 
relativno nezavisno od konkretnog vremena i prostora.

Prema saznajnim ciljevima i praktičnim zadacima:
    *osnovne (fundamentalne) – otkrivanje osnovne istine u apstraktnom teorijskom obliku o 
predmetu svog proučavanja, relativno nezavisno od toga da li se njihovo znanje može 
neposredno iskoristiti za kakvu praktičnu potrebu
    *primenjene (tehničke) – otkrivaju bliže uslove u kojima znanje može da posluži 
praktičnim potrebama ljudi
Sociologija je osnovna (fundamentalna) društvena nauka zato što predstavlja izvor od kojeg 
polaze sve posebne društvene nauke i polje na kojem se stiču svi njihovi posebni rezultati koji 
se međusobno povezuju u širu, tzv. sociološku sintezu. 
Saznajni zadaci sociologije su:

*proučavanje globalne društvene strukture
*proučavanje globalnih društvenih promena
*proučavanje ljudske društvenosti

Posebne sociologije:
Posebne sociologije se međusobno razlikuju po predmetu kojim se bave, dok su im metode i 
saznajni ciljevi manje više slični i zajednički.
Razlike u odnosu na opštu sociologiju:
opšta                                                                   posebna
*predmet proučavanja društvo kao celina         *uži predmet proučavanja
*sistematska i sintetička teorijska disciplina     *analitička,usmerena na empirijska istraživanja

b) Sociologija prava – predmet, metod i zadaci

Sociologija prava je 

posebna

 sociologija koja istrazuje odnos društva i prava.

Odredjenje predmeta sociologije prava postize se odgovorom na 3 pitanja:
-U cemu se sastoji socioloska perspektiva u proucavanju prava?
Istrazivanje odnosa drustva i prava odvija se na temelju primene jednog slozenog 
deterministickog modela.

-Koji su osnovni teorijski principi na kojima se zasniva sociologija prava?
*pravo je iskustvena pojava i sve karakteristike prava proisticu iz specificnosti covekove 
prirode i zivota u zajednici
*pravo je sire od pravnog pravila, tj. sire od formalnih izvora prava
*pravo je iskustvena, slozena ali i razvojna celina, sto znaci da se menja u vremenu i prostoru
-Lista najvaznijih pitanja koja proucava sociologija prava?
*problem porekla prava
*pitanje o pojmu prava
*pitanje o funkcijama prava
*pitanje stvaranja i primene prava
*analiza pravnicke profesije
Metod nauke tj. opste sociologije u isto vreme je i metod socioloije prava.
Metodi spoljasnjeg saznanja prava:

-posmatranje
-ispitivanje
-analiza sadrzaja
-statisticki metod
-uporedjivanje
-eksperiment

Metodi unutrasnjeg saznanja prava:

-dogmatski metod – otkriva sadrzinu pravne norme
-normativni metod – istrazuje se struktura pravne norme

Ciljevi sociologije prava
*teorijski ciljevi sociologije prava – objasnjenje prava 

-naucno objasnjenje – sastoji se u otkrivanju uzrocno-posledicnih odnosa gde je pravo u 
svojim razlicitim aspektima posledica dejstva izvesnih drustvenih i ostalih spoljasnjih 
cinilaca i uzrok nastanka nekih drugih drustvenih pojava, procesa i odnosa.

*prakticni ciljevi sociologije prava – da bude od koristi pravnoj praksi
Izvori korisnosti sociologije prava:

*priroda sociologije
*priroda prava
*priroda i ciljevi sociologije prava

Oblici utilitarnosti (korisnosti) sociologije prava:

-oblici pravne prakse
-oblasti pravne prakse
-subjekti pravne prakse

2. Principi nau

 

 č  nog saznanja i pravne norme

 

 

Pozitivisti su smatrali da sociologija, kao i ostale društvene nauke mogu da se ugledaju na 
prirodne nauke i prema izboru saznajnih ciljeva i prema metodima kojima se koriste u 
istraživanjima; prema njima, univerzalni principi naučnog saznanja su:
*objektivnost - temelji se na opštoj saznajnoj pretpostavci da stvarnost postoji nezavisno od 
subjekata saznanja, od ličnih stavova istraživača i drugih individualnih i grupnih interesa i 
motiva; sociologija ne postiže onaj stepen objektivnosti koji karakteriše razvijene prirodne 
nauke 
Razradu principa objektivnosti predstavlja -*pouzdanost – svojstvo naučnog saznanja koje 
proizilazi iz proveravanja u praksi i na iskustvu svake tvrdnje u nauci; pouzdanost iskaza se 
postiže: 

*tako što se svaki od njih ponaosob proverava u društvenom životu

background image

*teorijski 
*logički
*tehnički element naučnog metoda

Teorijski element – ono što prethodno znamo o pojavama koje su predmet istraživanja
Logički element (logika) – filozofska disciplina, koja utvrđuje pravila istinitog mišljenja, 
preporučuje nam logički redosled radnji koje u istraživanju treba preduzeti da bi se došlo do 
istine o predmetu proučavanja; 

*definisanje problema
*postavljanje hipoteze
*proveravanje hipoteze
*dokazivanje

Tehnički element (tehnike istraživanja) – odgovarajuće praktične radnje koje se preduzimaju i 
pomoćna tehnička sredstva koja se koriste u fazi iskustvenog proveravanja hipoteza; 
razlikujemo: 

*metode za prikupljanje
*metode za sređivanje i prikazivanje
*metode za tumačenje iskustvenih podataka

Metode za prikupljanje podataka
Iskustveni podaci služe za proveravanje objektivne zasnovanosti i pouzdanosti teorijskih 
pretpostavki.
*Posmatranje* - osnovni metod za prikupljanje podataka o društvenim pojavama putem 
njihovog neposrednog čulnog opažanja

*posmatranje sa učestvovanjem
*posmatranje bez učestvovanja

*Razgovor* - omogućuje da se prikupe upravo oni podaci do kojih se ne može doći 
posmatranjem; u nauci je ispitivanje uvek dobrovoljno, dok je u pravu po pravilu prinudno.

*anketa – velikom broju ispitanika postavlja manji broj jednostavnih pitanja, čiji se 
odgovori statistički (kvantitativno) prikazuju;
      a) upitnik otvorenog tipa
      b) upitnik zatvorenog tipa
*intervju – malom broju značajnih pojedinaca postavlja veći broj otvorenih pitanja u vezi 
sa složenim stavovima koji se kvalitativno prikazuju

Metode za sređivanje i prikazivanje podataka
*Klasifikacija* - logička radnja kojom se jedna grupa pojava deli na vrste međusobno srodnih 
pojava; idealna klasifikacija ima jedan kriterijum podele, mora biti potpuna i iscrpna, sa 
jasnim granicama između vrsta koje su ne smeju poklapati; u sociologiji češće se koriste 

tipologije – 

složene klasifikacije, gde se razvrstavanje pojava vrši na osnovu većeg broja 

njihovih bitnih osobina koje se zajednički razmatraju
*Merenje* - kvantitativno (brojčano) označavanje iskustvenih pojava na osnovu precizno 
utvrđenih pravila

*Bogardusova intervalna skala – merenje tzv. rasne ili etničke distance
*Likertova skala – vrsta skale stavova (stepen svog slaganja ili neslaganja)
*Sociometrijski test – sredstvo za proučavanje društvene strukture u svetlosti privlačenja 
ili odbijanja koji se ispoljavaju u jednoj grupi

*Statističke metode* - pomoću njih se pregledno i relativno precizno prikazati one društvene 
pojave koje su po svom karakteru masovne; statistički podaci se mogu odnositi na sve pojave 
jedne vrste ili samo na jedan odabrani deo –uzorak
*Analiza sadržaja* - kvantitativna tehnika kojom se opisuje učestalost i sadržaj poruka u 
procesu javnog komuniciranja 
Metode za analizu i tumačenje podataka

Proveravaju postavljenje hipoteze u naučnom istraživanju
*Uporedni metod* - koristio Aristotel, u sociologiju uvodi Emil Dirkem; 
Prema kriterijumu nivoa primene uporednog metoda: 

*kada se upoređuju varijeteti jedne pojave u okviru jednog društva
*kada se jedna pojava upoređuje sa istim pojavama u drugom društvu
*kada se upoređuju iste ili srodne društvene pojave u raznim društvima

Prema logičkoj formi:

*po metodu sličnosti
*po metodu razlike
*po metodu zajedničkih varijacija

Prema vremenskoj dimenziji:

*uporedno-istorijski metod (kvalitativna zamena za eksperiment)

Prema prostornoj dimenziji:

*strukturna upoređivanja

*Metod multivarijantne analize* - kvantitativno-statistički postupak za proučavanje uzročno-
posledičnih i drugih determinističkih odnosa u društvu; kvantitativna zamena za eksperiment; 
analiziraju se odnosi većeg broja promenljivih činilaca koji proizvode neku pojavu(posledicu) 
koja se smatra zavisno promenljivom;
Uzrok se obično definiše kao činilac koji je istovremeno neophodan i dovoljan uslov pojave 
koja se označava kao njegova posledica: 

*posledica se nikad ne pojavljuje pre nego što deluje neophodan uslov
*posledica se uvek pojavi pošto deluje dovoljan uslov

Uslovi se u svakom konkretnom slučaju rangiraju po stepenu i po načinu dejstva jednih na 
druge:

 *okolnosti – najširi splet uslova, deluju pasivno(omogućuju da deluju aktivno drugi) ili 
posredno(deluju preko drugih na pretpostavljene posledice)
 *činioci(faktori) – samo aktivni uslovi, koji neposredno utiču na neku posledicu
 *uzroci – neophodni i dovoljni činioci, koji su u stanju da u određenim okolnostima 
proizvedu pretpostavljenu posledicu(pravi uzroci); prividni uzroci ili povodi – slučajni 
dovoljni uslovi
 *varijabilnost –promenljivost određenih pojava, osobina ili dimenzija kod iste jedinke u 
različitim periodima, kod različitih jedinki unutar iste grupe, između različitih generacija 
iste vrste

Načelo – u svakoj fazi istraživanja neophodno je komplementarno korišćenje različitih 
postupaka i tehnika

5. Pojam i elementi dru

 

 š  tvenog delovanja

 

 

Društveno delovanje je svako kolektivno delovanje pojedinaca 
Društveno delovanje (“socijalna akcija”) – glavna sociološka kategorija

Društveno delovanje je širi pojam od društvenog procesa

Društveni proces je društveno delovanje ljudi usmereno u istom pravcu
Kada se analizira struktura društvenog delovanja, tada razlikujemo: 

*ko deluje?
*zašto se deluje?
*čime se deluje?
*kuda je usmereno delovanje?
*čemu stremi delovanje?
*kako je organizovano i uređeno društveno delovanje?

background image

Različiti interesi pojedinaca i društvenih grupa motivisani su istim ili sličnim potrebama koje 
treba zadovoljiti, a određeni su različitim objektivnim mogućnostima za njihovo zadovoljenje
Pojedinačni ili opšti interesi? 

8. Predmeti i sredstva dr

 

 uš

   tvenog delovanja

 

 

Odgovor na pitanje: Čime se deluje?
Čovekovo delovanje je uvek predmetno i uvek instrumentalno
Predmet društvenog delovanja – određuje njegov konkretni socijalni karakter
Sredstva društvenog delovanja – još aktivnije i neposrednije određuju način društvenog 
delovanja
Adam Ferguson – homo faber (divljaštvo, varvarstvo, civilizacija – Luis Morgan)
Tehnički determinizam – počiva na tezi da sredstva presudno određuju način materijalne 
proizvodnje, a da neposredno pokreću ekonomski, a posredno i svaki drugi društveni razvoj
Uticaj naučno-tehničkih otkrića

9. Vrednosti i norme
a) Vrednosti  i dru

 

 š  tveno delovanje

 

 

Odgovor na pitanje: Čemu stremi delovanje?
Vrednosti – duhovne tvorevine koje označavaju poželjna (idealna) svojstva pojava, predmeta, 
postupaka i situacija i kao takve osmišljavaju svako društveno delovanje određujući mu 
konkretne ciljeve i unutrašnju svrhu
Članovi jednog društva bi teško ili ne bi mogli uopšte da sarađuju bez zajedničkog sistema 
vrednosti
Pojedinci i grupe prihvataju odgovarajuće vrednosti tako što procenjuju subjektivno značenje 
i objektivni značaj svega oko sebe 
Vrednosti presudno utiču na izbor poželjnih ciljeva
Vrednosti su odnos između subjekta koji vrednuje prema objektu koji se vrednuje
Vrednosti su uvek rezultat subjektivne procene objektivnih ili pretpostavljenih svojstava 
pojava kojom se one kvalifikuju kao manje ili vise pozeljne za subjekta koji ih procenjuje
Postoje vrednosti koje imaju univerzalni, opšteljudski karakter kao što su:sloboda, istina, 
pravda, mir
Prema vrstama potreba, i glavnim područjima delatnosti, dele se na:

*ekonomske
*političke
* kulturne

Psihološki, vrednosti su deo ličnosti zato što prožimaju sve elemente i dimenzije čovekove 
psihe – osećanja, mišljenje i volju za delovanjem
Sociološki, vrednosti su duhovno jezgro kulture i kao takve one su deo globalnog društva i 
konkretne društvene strukture; ispoljavaju se: 

*kao najopštiji društveni ideali

      *kao osobene grupne vizije ugrađene u različite ideologije

b) Norme i društveno delovanje

Odgovor na pitanje: Kako je organizovano i uređeno društveno delovanje?
Društvene norme su socio-kulturne tvorevine koje služe kao uputstvo za poželjno ponašanje i 
delovanje pojedinaca i društvenih grupa i tako uređuju njihove međusobne odnose na putu do 
ostvarivanja odabranih ciljeva
Pravila mogu da budu:

Želiš da pročitaš svih 23 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti