VISOKA ZDRAVSTVENA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA U 

BEOGRADU

SEMINARSKI RAD

Predmet

: Socioterapija u rehabilitaciji

Tema

: Individualni plan podrške detetu sa smetnjama u 

razvoju

Mentor:                                                                       Student: 
Spec. defektol. Ljiljana Jovčić

         

         

Jelena Jovanovic 23/14 RT 

  

  

Beograd, april 2015.

Sadržaj:

Uvod3
Klasifikacija dece sa smetnjama u razvoju

4

Integracija I inkluzija 5
Karakteristike dece

6

Plan rada sa detetom sa oštećenjem vida  7
Plan rada sa detetom sa oštećenjem sluha 8
Plan rada sa detetom sa teškoćama u govoru 

9

Plan rada sa detetom sa teškoćama u čitanju I pisanju 10
Plan rada sa detetom sa poremećajima u ponašanju

11

Saradnja sa roditeljima

12

Individualni obrazovni plan 13
Komunikacija sa detetom sa smetnjama u razvoju 14

Zakljucak 15
Literatura 16

background image

Klasifikacija dece sa smetnjama u razvoju 

Klasifikacija dece i mladih sa smetnjama u razvoju varira od zemlje do zemlje. U 
dokumentu "Strategija obrazovanja i vaspitanja dece i učenika sa smetnjama i 
teškoćama   u   razvoju",   predložena   je   klasifikacija   funkcionalnih   razvojnih 
poremećaja koja ima 6 kategorija:

1.  

Oštećenje   senzornih   funkcija

  (oštećenje   vida,   sluha,   senzorni   poremećaji 

taktilne osetljivosti, bola, dodira, kretanja i ravnoteže); 

2. 

Poremećaji kognitivnih funkcija

 – intelektualnih, perceptivnih i funkcija pažnje 

(mentalna   zaostalost   svih   stepena,   teškoće   u   učenju   –   opšte   i   selektivne   po 
predmetima, govorne disfunkcije, distrakcija pažnje raznog stepena, okulomotorni 
perceptivni poremećaji i dr.);

  3.  

Poremećaji kontrole mišića

  (posebno oni koji ometaju ili bitno otežavaju 

kretanje, neposrednu komunikaciju i komunikaciju deteta sa sredinom kao što su: 
cerebralna   paraliza,   ortopedski   poremećaji,   poremećaji   u   govornoj   artikulaciji, 
amputacije, dismorfički sindromi, mišićna atonija i sl.); 

4. 

Oštećenja fizičkog zdravlja deteta

 (metabolički i fiziološki poremećaji kao što 

su:   hipotiroideizam,   galaktosemija,   fenilketonurija,   astma,   juvenilni   dijabetes, 
urođene bolesti srca, zavisnost od aparata za održavanja života i sl.); 

5. 

Emocionalni dečji poremećaji i poremećaji u organizaciji ponašanja

 (situacioni 

poremećaji   emocija   i   ponašanja,   hiperaktivno   i   hipoaktivno   ponašanje,   dečje 
neuroze, dečje psihoze, autizam, emocionalne promene i promene u ponašanju 
izazvane oštećenjme nervnog sistema i sl.); 

6

. Spoljašnji faktori

 u odnosu na dete koji ometaju njegov razvoj i funkcionisanje 

u granicama sposobnosti (disfunkcionalne ili haotične)

4

Integracija I inkluzija

INTEGRACIJA

  dece   sa   smetnjama   u   razvoju   u   redovne   škole   podrazumeva 

premeštanje/ubacivanje dece u postojeći sistem obrazovanja, bez prilagođavanja 
njihovim posebnim obrazovnim potrebama. Integrativni pristup zahteva od deteta 
da se promeni i prilagodi školi, kako bi se uklopilo u školsku sredinu, pri čemu je 
naglasak na školskom postignuću. Nastavni plan i program je u centru nastavnog 
procesa,   a   ne   dete   sa   svojim   specifičnim   mogućnostima,   znanjima, 
interesovanjima, iskustvom. Ako dete ne uspe da se prilagodi postaje neuspešno i 
isključeno. U najboljem slučaju dete se premešta u specijalnu školu, što često 
podrazumeva i izmeštanje iz svoje prirodne sredine, jer u mnogim mestima u 
Srbiji, specijalne škole ne postoje.

INKLUZIJA

 je filozofija zasnovana na uverenju da svaki čovek ima jednaka prava i 

mogućnosti bez obzira na individualne razlike. U inkluzivnom društvu je svaka 
osoba   poštovana   i   prihvaćena   kao   ljudsko   biće.   Inkluzija   u   prvom   redu 
podrazumeva pružanje jednakih mogućnosti svima, kao i maksimalnu fleksibilnost 
u zadovoljavanju specifičnih obrazovnih i širih društvenih potreba sve dece. U 
inkluzivnom obrazovanju su sva deca različita, a škola i obrazovni sistem treba da 
se prilagode, kako bi odgovorili potrebama svih učenika – kako onih koji imaju 
smetnje   u   razvoju,   tako   i   onih   koji   ih   nemaju,   što   sa   sobom   nosi   neizbežne 
promene   u   oblasti   školske   kulture,   politike   i   prakse.   To   je   obrazovni   sistem 
otvoren za svu decu, usredsređen na individualne potencijale koje deca donose u 
školu, umesto na njihove  uočljive slabosti,  s posebnim  naglaskom  na  njihovu 
mogućnost učestvovanja u svakodnevnom životu škole i lokalne zajednice, kao i 
uklanjanje fizičkih ili društvenih prepreka u okruženju u kojem žive.

                                                

        5

Želiš da pročitaš svih 16 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti