1

REZIME

Solidarnost   je   potrebna   demokratskim   društvima,   inače   im   je   u   suprotnom   suđeno   da   se 

razbiju na djeliće. Ona ne mogu da funkcionišu na nivou opšteg nepovjerenja ili osjećanja 

jednog dijela društva da ima „zabrinutosti“ kod drugih njegovih članova.Mnogi vide razvoj 

individualističkog pogleda na svijet kao najveću nesreću po solidarnost u naše vrijeme. Ali, ta 

pojava tijesno je isprepletana sa nestajućim osjećanjem opšte jednakosti. Religija posjeduje 

snažnu i jaku bazu solidarnosti i njena individualizacija bila bi velika greška, kao što bi velika 

greška bilo individualizovanje ateističke filozofije. Demokratska društva, u svom ogromnom 

šarenilu, crpe svoju snagu iz različitih izvora privrženosti opštim etičkim principima. Ona ne 

mogu da dozvole da takvi izvori budu ugašeni i pritom se nadati da će se političko jedinstvo 

sačuvati. Judaizam, kršćanstvo i islam pretpostavljaju vjerovanje u jednog Boga, u besmrtnost 

duše, konačnost svijeta i prihvaćanje činjenice da je Bog prisutan u svijetu, i da  Mu se može 

približiti postom,molitvama i dobrim dijelima.Temeljne objave sve tri religije djelimično se 

preklapajau i prožimaju, a djelimično razlikuju, pa bi svaki sinkretizam bio lažan, i doveo u 

pitanje njihovu posebnost.

Ključne riječi: 

Bog;

Etika;

Fundamentalizam;

Moral;

Religija;

Solidarnost;

Zajednica i zajedništvo.

.

2

Raznolikost vjerskih uvjerenja i organizacija toliko je ogromna da su naučnici na velikim 

mukama kada hoće da daju jednu općeprihvaćenu definiciju religije. Ponekad se čini da su 

religija i nauka u zavadi jedna s drugom. Ilustrativan je primjer rasprava o evolucionističkom i 

kreacionističkom   poimanju   historije.Većina   ljudi   na   Zapadu   religiju   poistovjećuje   sa 

hrišćanstvom-vjerovanjem u jedno vrhovno biće koje im zapovijeda da se na ovoj zemlji 

ponašaju   na   moralan   način   i   koje   im   obećava   zagrobni   život.Neki   autori,poput 

Gidensa,smatraju da bi smo izbjegli zamke kulturno pristrasnog razmišljanja o religiji ,možda 

je   najbolje   da   ukažemo   šta   religija   nije.   Najprije,   religiju   ne   bi   trebalo   poistovjećivati   s 

monoteizmom (vjerovanjem u jednog Boga). U većini religija postoji više božanstava,a čak i 

u nekim varijantama hrišćanstva javlja je više figura sa svetim obilježjima: Bog, Isus, Marija, 

Sveti   Duh,   anđeli   i   sveci.U   nekim   religijama   uopće   nema   bogova   .Drugo-   religiju   ne   bi 

trebalo poistovjećivati sa moralnim propisima po kojima se upravljaju vjernici- poput deset 

zapovijesti- za koje se kaže da ih je Mojsije primio od Boga. Treće- religija ne mora uvijek da  

se bavi objašnjavanjem nastanka svijeta ovakvog kakav jeste.U hrišćanstvu,mit o Adamu i 

Evi,nastoji da objasni kako je došlo do toga da čovjek postoji. I naposljetku, religija se ne 

može poistovjećivati sa natprirodnim, u onom smislu u kojem je nužno uključeno vjerovanje 

u   postojanje   nekog   univerzuma-van   svijeta   čula.(Gidens,2001)   Za   konfučijanizam   je 

najbitnije   prihvatanje   prirodne   harmonije   svijeta,a   ne   traganje   za   istinama   koje   stoje   iza 

nje.Religija postoji u svim društvima, premda se religijska uvjerenja i postupci razlikuju od 

kulture do kulture. U svakoj religiji postoji skup simbola koji izazivaju osjećanje poštovanja i 

strahopoštovanja, a povezane su s ritualima koje vrše zajednice vjernika.

Tri najuticajnije monoteističke religije (u kojima postoji samo jedan bog) u svjetskoj historiji 

jesu: judaizam, hrišćanstvo i islam .Politeizam (vjerovanje u više bogova)uobičajen je za 

druge   religije.U   konfučijanizmu,   primjera   radi,   nema   ni   bogova   ni   natprirodnih   bića.Na 

sociološko proučavanje religije najviše su uticale ideje trojice " klasičnih mislilaca": Marksa, 

Dirkena i Vebera. Svaki od njih je smatrao da je religija u biti samo iluzija, a da je "drugi 

svijet" o kojem religija govori, zapravo onaj naš svijet iskrivljen kroz prizmu religijskog 

simbolizma.   Prema   Marksu,   religija   sadrži   snažne   ideološke   elemente   :religija   pruža 

opravdanje za nejednakosti koje vladaju u društvu između bogatih i siromašnih ,moćnih i 

slabih. Dirken, pak, smatra da je religija važna zbog svoje kohezione funkcije, osobito zbog 

toga   što   traži   od   ljudi   da   se   redovno   sastaju   kako   bi   potvrdili   zajednička   vjerovanja   i 

vrijednosti. Po Veberu, religija je značajna zbog uloge koju jma u društvenim promjenama, 

pogotovo uloge koju je imala u razvoju zapadnog kapitalizma.

background image

Želiš da pročitaš svih 8 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti