REPUBLIKA SRPSKA

GIMNAZIJA
GRADIŠKA

ROK: MAJ-JUNI 2015. GODINE

PREDMET: ISTORIJA

               SPARTAKOV   USTANAK

                                    (maturski rad)

UČENIK:                                                                              MENTOR:
Todorović Vojislav IV

4                                                                 

Lasica-Kotur Snježana, prof.

A) KOMISIJA ZA PREGLED I OCJENU PISMENOG DIJELA ISPITA IZ 

SRPSKOG JEZIKA I KNJIŽEVNOSTI:
1.
2.
3.

B)  KOMISIJA ZA OCJENU MATURSKOG RADA I USMENOG DIJELA 

ISPITA:
1.
2.
3.

  

background image

kada je rimska vojska zauzela i uništila Kartagu. U tim ratovima Rim je proširio svoju 
vlast na Siciliju, Sardiniju, Korziku, obalno područje Hispanije koje su postale rimske 
provincije.   U   prvoj   polovini   II.   v.  p.n.e.  uslijedilo   je   rimsko   osvajanje   istočnog 
Sredozemlja,   odnosno   Makedonije,   Sirije,   Grčke   i   Egipta   koje   su   postale   rimske 
provincije. Godine 167. p.n.e. država ilirskog kralja Gencija potpala je pod kontrolu 
Rima, a baštinskim ugovorom s Atalom III. (133. g.p.n.e.) Rim je stekao Pergamon i 
na njegovu području osnovao novu provinciju 

(Asia)

. God. 146. p.n.e. rimska vojska 

potukla je Ahajski savez i spalila Korint. Rimljani su osvojena područja organizirali u 
provincije   na   čelu   s   postavljenim   guvernerima,   koji   su   imali   apsolutnu   vlast   nad 
pripadnicima nerimskih naroda, te s odlično organizovanom vojskom 
Rimska država je bila raširena na  tri kontinenta : Evropu,  Aziju i Afriku. i to je bila 
najbolje organizovana država.  

Politički sukobi unutar Rima počeli su da se zaoštravaju od 133.g.p.n.e. U stalnom su 
političkom sukobu bili su optimati i populari pri čemu su se populari zalagali za 
smanjivanje   socijalnih   razlika   u   Rimu   kroz   uvođenje   agrarne   reforme.   Pokušaji 
narodnih tribuna, Tiberija Graha  i njegovog brata Gaja Graha deset godina kasnije, 
nisu urodili plodom. Gaj Marije je 107.g.p.n.e. uveo vojnu reformu i postao vođa 
populara.

Na   drugoj   strani,   na   čelo   optimata   se   stavio   Kornelije   Sula.   Posle   pobede   nad 
Mitridatom VI. Sula se 88.g.p.n.e. vratio u Rim, proterao Marijeve pristalice i zaveo 
diktaturu. Godine 82.p.n.e. ponovo se obračunao sa marijevcima u krvavoj bici kod 
Porta   Kolina.   Nakon   te   bitke,   ponovo   je   umarširao   sa   svojim   legijama   u   Rim, 
obračunao se sa svojim protivnicima, zaveo diktaturu i promenio političko uređenje. 

“Sula je bio strašan i poslije svoje smrti”.

1   

Po Momzenu, učvrstivši vlast “tvorac je 

ustupio mjesto svome djelu”.

2

__________________
1 Appian, De bello civilli,Istr 106
2 Momzen, Istorija Rima, t. II, 1937, str. 349 (na ruskom)

ROBOVLASNIČKI ODNOSI 

su bili u temeljima rimskog društva. Robovi su 

najviše nastajali iz rimskih osvajanja. Postojalo je i dužničko ropstvo (robovi su gubili 
slobodu nemogućnošću vraćanja zajmova koje su podigli kad je njihov ekonomski 
položaj bio ugrožen.

Oni su postali ”oruđa koja govore (instrumentum vocale) “. Još su postojala 

”oruđa koja puštaju neartikulisane glasove (semivocale) i nema oruđa (mutum) “.— 
Marko Terencije Varon.

Robovi u Rimu bili su ili državni ili privatni. Državni robovi korišćeni su za 

javne radove: za građenje vodovoda i javnih zgrada, nasipanje puteva i sl. Neki od 
njih zauzimali su i izvesne niže javne položaje: bili su klesari, raznosači, tamničari, 
dželati. Po rudnicima su radili isključivo robovi. Rudnici i kamenolomi pripadali su 
državi, koja ih je izdavala u zakup. Zakupci su ih eksploatisali korišćenjem sopstvenih 
ili iznajmljenih robova.

Privatni robovi pojedinih rimskih bogataša dijelili su se na gradske i seoske. 

Svaki bogati Rimljanin imao je po nekoliko stotina gradskih robova. Među njima je 
bilo   tjelohranitelja,   kuvara,   tkača,   obućara,   bojadžija,   zidara,   prepisivača,   učitelja, 
glumaca, muzikanata — jednom rečju, ljudi svih struka potrebnih jednom bogataškom 
domu.Seoski robovi su većinom radili u poljoprivredi, a njihov broj je zavisio od 
veličine imanja.  Većinom su živeli u izrazito teškim uslovima. 
Posebnu   vrstu   robova   činili   su   gladijatori.   Oni   su   bili   obučavani   u   ludusima 
(gladijatorskim školama), potom primoravani da se, radi zabavljanja publike, bore 
između sebe, da se bore protiv divljih zvijeri i umiru u cirkuskoj areni. U I v.p.n.e. bez 
gladijatorskih predstava nije moga u Rimu da prođe ni jedan praznik. Neki od njih su 
se borili u teškom oklopu, drugi su bili naoružani samo trozupcem i mrežom koju su 
bacali na protivnika da bi mu zadali udarac, treći su imali velike četverougaone štitove 
i male mačeve, četvrti opet duge mačeve i male štitove, a bilo je i gladijatora koji su 
se borili na konjima. Kada bi u boju neki gladijator bio poražen, gledaoci su kricima 
davali do znanja, da li mu treba poštedjeti život, ili da ga pobjednik ubije.
Robovlasnici su robove mogli da ubiju, poklone ili oslobode i oni nisu mogli da imaju 
porodice.
Ustanaka robova u antičkom Rimu bilo je izuzetno mnogo, mada su sve do II v.p.n.e. 
to bile manje-više sporadične akcije, koje nisu imale nikakav uticaj na politički i 
društveni život Rima. 

Međutim, osim niza manjih ustanaka robova, robovlasnički Rim je bio suočen 

sa tri mnogo značajnija ustanka, od kojih su prva dva imala lokalni karakter — oba su 
izbila i bila ugušena na Siciliji, dok je treći zahvatio cijelu Italiju i ozbiljno uzdrmao 
temelje rimske države i doveo do niza promjena u rimskom državnom ustrojstvu.

background image

Po Diodorovim rečima „(Robovi) nisu spaljivali sitne vile, nisu uništavali u 

njima imovinu i zalihe, niti su dirali one koji su se i dalje mirno bavili zemljoradnjom; 
ali je gomila, iz zavisti, pod vidom robova napadala na sela i ne samo pljačkala 
imovinu, već i spaljivala vile“.

1

U početku su rimske trupe trpjele redom poraz za porazom. Najzad su Rimljani 

poslali na Siciliju jake vojne snage pod komandom konzula Publija Rupilija. Pošto se 
pokazalo da se dva glavna ustanička uporišta — Tauromenij i Hena, ne mogu da 
osvoje na juriš, on je pristupio dugotrajnoj opsadi oba uporišta. Tako je uspio da 
osvoji najprije Tauromenij, a zatim i Henu.

Iako su se ustanici hrabro branili, bili su pobijeđeni, ne toliko snagom oružja 

koliko dugotrajnom glađu, a pominje se i da je došlo do izdaje. Kleon je poginuo još 
ranije, prilikom jednog neopreznog napuštanja tvrđave, a Eun je pao živ Rimljanima u 
ruke. Bačen je u tamnicu, gde je skončao pod teškim mukama.

Nakon   zauzimanja   Tauromenija   i   Hene,   rimski   odredi   pročešljali   su   cijelo 

ostrvo i konačno ugušili ustanak 132. g. p. n. e.

Ovaj ustanak robova na Siciliji bio je signal za čitav niz ustanaka na području 

Mediterana. Krajem II v.p.n.e. bilo je više ustanaka u samoj Italiji, na ostrvima Delu i 
Hiju, i u Laurionskim rudnicima na poluostrvu Atici. Sicilijanski robovi su uspeli da 
osvoje vlast, ali kod njene organizacije nisu stvorili ništa principijelno novo. Zadržali 
su čak i ropstvo kao socijalnu ustanovu; slobodu su dobijali samo oni koji su pristupili 
pokretu. “ Uprkos tome, ustanak je potresao robovlasnički poredak.

Drugi veliki ustanak robova u Rimskoj republici

, koji je takođe izbio na Siciliji, 

trajao je od 104. do 100. g. p. n. e. Izbio je u vrijeme dok su Rimljani vodili težak rat  
na sjeveru. Konzul Gaj Marije je 102. g. p.n.e. razbio Tevtonce, a zatim poveo rat sa 
Kimbrima. Za vreme rata sa Kimbrima Marije se (po odobrenju Senata) obratio za 
pomoć u ljudstvu savezničkom kralju Bitinije Nikomedu III. Međutim, od bitinijskog 
kralja je dobio negativan odgovor; da ne može da mu pomogne, jer su mu većinu 
podanika odveli rimski publikani (poreznici) i da oni sada čame u ropstvu po raznim 
provincijama. Marije je o tome odmah izvijestio Senat, na što je Senat donio odluku 
da   se   podanici   savezničkih   država,   koji   su   nezakonito   lišeni   slobode,   oslobode 
ropstva. Rimski pretor Publije Licinije Nerva, koji je tada upravljao Sicilijom, odmah 
je   pristupio   izvršenju   senatske   odluke,   i   za   kratko   vrijeme   je   oslobodio   oko   800 
robova. Ali sicilijanski robovlasnici nisu bili spremni da se tek tako liše do krajnosti 
jeftine radne snage. Mitom i prijetnjama natjerali su upravnika provincije da obustavi 
dalje   oslobađanje   robova.   Ovo   je   poslužilo   kao   povod   za   ustanak,   koji   je   počeo 
gotovo istovremeno na raznim mjestima Sicilije. Pretor Nerva je uspio da izađe na 
kraj sa jednom grupom ustanika, ali je za to vrijeme drugi dio ustanika savladao jedan 
rimski odred i naoružao se njihovim oružjem. Ovo je doprinijelo tome da ustanak 
obuhvati znatnu teritoriju.
__________________

1

 Diodorus, Bibliotheca historica XXXIV- XXXV, 2, 48 

Želiš da pročitaš svih 32 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti