SKRIPTA IZ PREDMETA SPECIJALNA
RAČUNOVODSTVA
(ZAVRŠNI ISPIT)
1.
KARAKTER TROŠKOVA U TRGOVINSKIM PREDUZEĆIMA: PRIZVODNI I
ČISTI TROŠKOVI PROMETA
Pri analizi troškova prometa roba u trgovini posebno se ističe značaj Marksove
teorije troškova prometa, njegova podjela na čiste i dopunske (proizvodne) za
sagledavanje udjela trgovine u stvaranju nacionalnog dohotka.
U čiste (prave) troškove prometa
, prema Marksu, spadaju troškovi kupovine i
prodaje roba i drugih pratećih funkcija kao što su: knjigovodstvo, finansiranje,
kontrola i sl. Oni ne povećavaju vrijednost robe i nadoknađuju se iz viška
vrijedonosti stvorenog u materijalnoj proizvodnji ustupljenoj trgovini za
obezbjeđenje uslova za njeno normalno funkcionisanje.
U proizvodne troškove prometa
, prema Marksu, spadaju troškovi čuvanja i
transporta roba. Za razliku od čistih troškova prometa, oni povećavaju vrijednost
robe i nadoknađuju se iz njene realizovane vrijednosti a ne iz viška vrijednosti,
poznatog u trgovačkoj praksi kao marža. U praksi se, kao što je poznato, ne vrši
podjela troškova prometa na čiste i dopunske, prije svega uslijed isprepletanosti
čistih i proizvodnih prometnih funkcija. Oni se mogu samo približno tačno
utvrditi neknjigovodstvenim putem, tj. posebnim obračunom. U novije vrijeme na
povećanje čistih troškova prometa u trgovini u znatnoj mjeri su, pored ostalog,
uticale preduzete mjere u cilju povećanja ¨ kulture¨ trgovine (reklama, pružanje
dopunskih usluga kupcima itd.). I pored toga, u ukupnim troškovima prometa u
trgovini njihovo učešće je manje u odnosu na troškove proizvodnog karaktera.
Prema istraživanjima poznatog ruskog ekonomiste M.I. Bakanova, proizvodni
troškovi prometa učestvuju u ukupnim troškovima kod trgovine na malo sa 50%
do 60%, a kod trgovine na veliko sa 85% do 90%. Znatno je učešće troškova
prometa u prodajnim cijenama robe (kreće se i do 60%). Osnovini faktori koji
utiču na njihovu veličinu su:
obim i vid prometa (skladišni i tranzitni),
asortiman roba,
lokacija,
konkurencija,
materijalno–tehnička opremljenost,
širina tržišta,
obrt zaliha,
zahtjevi potrošača u pogledu kulture opsluživanja (pružanja dopunskih
usluga),
2
2.
TROŠKOVI ROBE I TROŠKOVI POSLOVANJA
Dvije glavne vrste troškova u trgovinskim preduzećima klasifikovanih prema
načinu uticaja na vrijednost robe i nadoknadi – jesu:
- troškovi robe i
- troškovi poslovanja.
U
troškove robe
(prema teoriji) spadaju: fakturna vrijednost robe, zavisni
troškovi nabavke i proizvodni troškovi poslovanja (koji nastaju u fazi
skladištenja i prodaje robe). U praksi, međutim, u troškove robe spadaju samo
fakturna vrijednost robe i zavisni troškovi nabavke. Ovo stoga što se, uslijed
isprepletanosti čistih i proizvodnih prometnih funkcija, ne vrši podjela ukupnih
troškova poslovanja na čiste i proizvodne.
Oni su, dakle, u cjelini «čisti» troškovi poslovanja, koji se nadoknađuju iz
trgovinske marže. Proizvodni troškovi poslovanja koji nastaju u fazi lagerovanja i
prodaje robe tretiraju se, znači, kao «element» trgovinske marže. Posljedica
takvog tretmana proizvodnih troškova poslovanja koji nastaju u fazi lagerovanja
i prodaje roba sa gledišta teorije, je netačnost ukupnih troškova robe, troškova
poslovanja i trgovinske marže. Ukupni troškovi marže su manji za iznos troškova
čuvanja i dovođenja robe u podesan oblik za prodaju.
Troškovi poslovanja
i trgovinska marža su, s druge strane, uvećani za iznos
datih troškova. U troškove poslovanja u teorijskom smislu ne spadaju proizvodni
troškovi poslovanja koji nastaju u fazi lagerovanja i prodaje robe već, znači,
spadaju samo čisti troškovi poslovanja koji nastaju u fazi nabavke, lagerovanja i
prodaje robe. Trgovinska marža, sa stanovišta teorije, treba da bude jednaka
čistim troškovima prometa (poslovanja) i profitu.
Troškovi robe, prema bilansnom tretmanu, predstavljaju rashod perioda u kome
je roba realizovana. Oni se nadoknađuju iz njene realizovane vrijednosti
(prihoda od prodaje robe). Inače, najveći dio ukupnih troškova u trgovinskim
preduzećima se odnosi na troškove roba. Oni iznose, na primjer, približno 80%
od prometa hrane na malo.
Za razliku od troškova robe, troškovi poslovanja (renta i zakupnina, propaganda,
plate i dr.) su, sa gledišta bilansa, rashod perioda u kome su nastali.Oni
predstavljaju cijenu koštanja trgovinskih usluga (poslova). Nadoknađuju se iz
viška vrijednosti ustupljenog trgovini za nadoknadu njenih troškova i ostvarenja
izvijesnog profita, tj. trgovinske marže kao razlike između nabavne i prodajne
4
cijene robe koja, u stvari, predstavlja prodajnu cijenu trgovinskih usluga
(poslova).
5
prosječnih troškova poslovanja i prosječne razlike u cijeni), struktura razlike u
cijeni, struktura kalkulacije (maloprodajne cijene robe) je različita. U daljem
tretiranju problematike ćemo ukazati na specifičnosti
strukture kalkulacije
cijene robe u trgovinskim preduzećima
sastavljene po ostalim principima,
budući da je struktura kalkulacije robe po principu trgovinske marže naprijed
već prikazana.
Kalkulacija
po principu ukupnih troškova robe
:
Fakturna cijena robe
+ Zavisni troškovi nabavke..............................
= Nabavna cijena robe
+ Proizvodni troškovi poslovanja....................
= Ukupni troškovi robe
+ Razlika u cijeni.............................................
= Prodajna cijena robe
+ Porez na promet............................................
= Prodajna cijena robe sa porezom na promet
Kalkulacija
po principu varijabilnih troškova
:
Fakturna cijena robe
+ Zavisni troškovi nabavke.............................
= Nabavna cijena robe
+ Varijabilni troškovi poslovanja...................
= Ukupni varijabilni troškovi
+ Kontribuciona marža...................................
= Prodajna cijena robe
+ Porez na promet...........................................
= Prodajna cjena robe sa porezom na promet
Kalkulacija
po principu prosječnih troškova poslovanja
(„troškovi plus):
Fakturna cijena robe
+ Zavisni troškovi nabavke............................
= Nabavna cijena robe
7
