Univerzitet u Istočnom Sarajevu

Ekonomski fakultet

Pale

Tema: SPORAZUM O STABILIZACIJI I 

PRIDRUŽIVANJU EU

SEMINARSKI RAD

Mentor:                                                                                                                Student: 

prof.dr  Aleksandar Stojanović           

                                        

Srđan Dragičević  5/11

Pale, decembar 2013

UVOD

Jedanaest   godina   nakon   potpisivanja   Dejtonskog   mirovnog   sporazuma   Bosna   i 

Hercegovina   je   napokon   uspjela   doći   do   pregovora   o   ugovornim   odnosima   sa   Evropskom 
unijom. To nije bio lagan put niti se to desilo slučajno u kratkom vremenskom periodu. Naprotiv, 
to   je   rezultat   višednevne   debate   u   Briselu,   mnogih   inicijativa   iz   Evropske   unije,   godina 
razgovora sa lokalnim vlastima, dva kruga kriterija – jedan iz 2000 (preporuke iz mape puteva) a 
drugi iz 2003 (studija izvodljivosti), studije izvodljivosti i jedne poduže liste uslova koji su 
ispunjeni.   Od   samog   početka,   u   proces   su   bile   uključene   tri   različite   lokalne   vlade   i   dvije 
evropske komisije. 

Kada je stekla status pregovarača, Bosna i Hercegovina je već kasnila za svim drugim 

zemljama u regionu. Do 2006. Makedonija, Hrvatska i Albanija su već potpisale Sporazum o 
stabilizaciji i pridruživanju (SSP). Hrvatski i makedonski sporazumi su već  stupili na snagu, a 
albanski   SSP   je   u   fazi   ratifikacije.   Pored   toga,   Hrvatska   i   Makedonija   su   već   aplicirale   za 
članstvo i stekle status zemalja-kandidata. Hrvatska je postala prva država iz ove grupe koja je 
počela   pregovore   o   pridruživanju   još   u   2005.   Tadašnja,   Srbija   i   Crna   Gora   su   počele   sa 
pregovorima o USP-u nekoliko mjeseci prije Bosne i Hercegovine, i to na dva fronta. Početkom 
2006.   pregovori   su   obustavljeni   zbog   nedostataka   saradnje   sa   Međunarodnim   tribunalom   za 
bivšu Jugoslaviju. Nakon što je Crna Gora stekla nezavisnost, obje zemlje su vodile zasebne 
pregovore.

Bosna i Hercegovina je 16. juna 2008. godine sa Evropskim zajednicama i njihovim 

državama članicama potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju i Privremeni Sporazum o 
trgovini i trgovinskim pitanjima koji je stupio na snagu 01.07.2008. godine. Zaključivanjem 
ovoga   Sporazuma,   Bosni   i   Hercegovini   se   prema   evolutivnoj   klauzuli   potvrđuje   status 
potencijalnog kandidata za članstvo u Evropskoj uniji. To je samo po sebi viši stupanj odnosa 
nego što su ga u svojim sporazumima o pridruživanju uspostavile nove države članice i druge 
države kandidatkinje za članstvo u Uniji

Potpisivanje   SSP-a   između   Bosne   i   Hercegovine   i   Evropske   unije   pomoći   će 

međunarodnoj   zajednici   da   otpočne   svoju   strategiju   povlačenja,   prije   svega   gašenje   Ureda 
visokog predstavnika i ukidanje Bonskih ovlasti. To je jedna od specifičnosti sporazuma u BiH u 
odnosu   na   druge   zemlje   u   regionu.   Sa   druge   strane,   implementacija   ovog   sporazuma   će 
omogućiti domaćim vlastima da prevaziđu fazu upravljanja konfliktima i stabilizacije i pređu u 
fazu institucionalne izgradnje i tranzicije. Sporazum će biti konačna faza procesa stabilizacije i 
pridruživanja (PSP). Potpisivanjem i ratifikacijom Bosna i Hercegovina je postala pridruženi 
član   Evropske   unije,   čime   se   približila   samom   ulasku   i   punom   članstvu   u   EU.   Iako,   je   to 
kratkoročni i srednjoročni cilj, još uvijek joj predstoje velike poteškoće na tom putu. Još uvijek 
postojeneki kriteriji koje je potrebno ispuniti da bi se završili pregovori i postala član EU. 

2

background image

trgovinskim   pitanjima   koji   je   stupio   na   snagu   01.07.2008.   godine.   Zaključivanjem   ovoga 
Sporazuma, Bosni i Hercegovini se prema evolutivnoj klauzuli potvrđuje status potencijalnog 
kandidata za članstvo u Evropskoj uniji. To je samo po sebi viši stepen odnosa nego što su ga u 
svojim   sporazumima   o   pridruživanju   uspostavile   nove   države   članice   i   druge   države 
kandidatkinje za članstvo u Uniji.

Naime,   Evropski   sporazumi   nisu   određivali   status   zemalja   u   pogledu   mogućnosti   i 

procedure ulaska u proces proširenja EU, već se status kandidata za članstvo sticao naknadno 
tokom   uspješne   realizacije   obaveza   iz   pridruženog   članstva.   U   svom   političkom   dijelu   SSP 
znatno više nego Evropski sporazumi naglašava potrebu regionalne saradnje radi stabilizovanja 
područja jugoistočne Evrope. Jasno se određuje da se spremnost na regionalnu saradnju ogleda u 
sklapanju mreže bilateralnih konvencija među zemljama obuhvaćenim Procesom stabilizacije i 
pridruživanja, te između njih i država kandidatkinja, bez insistiranja na stvaranju bilo kakvih 
novih multilateralnih državnih ili drugih struktura.

1

Kao primarni izvor prava Evropske unije, Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju će 

unijeti jednu novu i kvalitetniju izmjenu u odnosima između EU i BiH. Na taj način će država 
preći iz faze dobrovoljne u fazu obavezne harmonizacije zakonodavstva. Politički dijalog sa EU 
će postati institucionaliziran, i ostvariva će se preko Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje (ASC) 
i putem redovnijih diplomatskih i parlamentarnih kanala. Predviđa se da će ASC biti garant 
ispravne implementacije Sporazuma. Sve odluke ovog Vijeća će biti pravno obavezujuće. 

Sporazum   o   stabilizaciji   i   pridruživanju   predstavlja   dobru   priliku   za   otvaranje 

regionalnog političkog dijaloga sa EU, preko razmjene mišljenja i harmoniziranjem stavova o 
glavnim   međunarodnim   pitanjima,   sigurnosti   i   stabilnosti   Evrope.   Prema   Ustavu   Bosne   i 
Hercegovine mandat nad spoljnom politikom je dat institucijama na državnom nivou. Sa te 
strane Ustav dozvoljava Bosni i Hercegovini da pravi obavezujuće međunarodne ugovore kao što 
su Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju koji je tad trebao da se potpiše u bliskoj budućnosti sa 
Evropskom unijom. Prema evropskoj pravnoj praksi Sporazum služi kao primarni izvor prava 
Evropske   unije.   Kao   takav,   omogući   će   lakšu   harmonizaciju   državnih   zakona   Bosne   i 
Hercegovine sa evropskim standardima, posebno u oblastima iz prvog stuba kao što su domaće 
tržište i ekonomija.

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju je preferencijalni sporazum, koji treba pridonijeti 

ekonomskoj i političkoj stabilizaciji Bosne i Hercegovine, te uspostavi bliskih i dugoročnih veza 
između ugovornih strana i zaključen je na neodređeno vrijeme. Područja saradnje predviđena 
Sporazumom u nadležnosti su Evropske unije ili država članica, pa se tako radi o sporazumu 
mješovitog   karaktera   koji   na   odgovarajući   način   uređuje   odnose   Bosne   i   Hercegovine   s 
Evropskom unijom u sva tri stuba Evropske Unije (Evropska zajednica i njezini ekonomski 
aspekti   jedinstvenog   tržišta,   zajednička   spoljna   i   sigurnosna   politika,   pravosuđe   i   unutrašnji 
poslovi). Usaglašene odredbe Sporazuma, uz preambulu i opšta načela, sadrže i dogovore o 

1

 http// www.europa.eu.int/com

4

saradnji   i   međusobnim   obavezama   u   sljedećim   područjima,   a   koja   se   odnose   na   sektor 
ekonomije:

Slobodno kretanje roba i usluga uz asimetrično i postepeno ukidanje carina;

Postepena   liberalizacija   tržišta   rada,   uz   istovremeno   reguliranje   radnih   odnosa   i 
socijalnog osiguranja;

Pravo na osnivanje kompanija u EU pod uslovima koji su jednaki onima za nacionalne 
kompanije EU;

Postepena liberalizacija usluga i kretanja kapitala;

Stimulacija konkurentnosti;

Opsežna saradnja u području statistike, osiguranja, razvoja malih i srednjih preduzeća, 
bankarstva, carina, poreza, transporta, energije, zaštite okoliša i turizma;

Instrumenti finansijske pomoći.

Odredbe   Privremenog   sporazuma   su   sastavnim   dijelom   SSP-a,   ali   je   isti   potpisan   i 

posebno radi njegove primjene bez čekanja na okončanje dugog procesa ratifikacije u svim 
članicama EU. Sastavni dijelovi Privremenog sporazuma ali i SSP-a su odgovarajući Aneksi i 
Protokoli, i to kako slijedi:

Aneksi:

1. Aneks   I.   (član   6.)   -   Carinski  ustupci   Bosne   i  Hercegovine  za  industrijske  proizvode 

Zajednice;

2. Aneks II. (član 12. stav (2)) - Definicija proizvoda od junetine („baby beef“);

3. Aneks III. (član 12.) - Carinski ustupci Bosne i Hercegovine za primarne poljoprivredne 

proizvode porijeklom iz Zajednice;

4. Aneks   IV.   (član   13.)   -   Carine   koje   se   primjenjuju   na   robe   porijeklom   iz   Bosne   i 

Hercegovine pri uvozu u Zajednicu;

5. Aneks V. (član 13.) - Carine koje se primjenjuju na robu porijeklom iz Zajednice pri 

uvozu u Bosnu i Hercegovinu;

6. Aneks VI. (član 38.) - Pravo intelektualnog, industrijskog i trgovinskog vlasništva.

5

Želiš da pročitaš svih 15 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti