UNIVERZITET U SARAJEVU
EKONOMSKI FAKULTET U SARAJEVU
SPREČAVANJE PRANJA NOVCA I PREVARA U
BANKARSTU
Sprečavanje pranja novca i prevara u bankarstvu
0
UNIVERZITET U SARAJEVU
EKONOMSKI FAKULTET U SARAJEVU
SPREČAVANJE PRANJA NOVCA I PREVARA U
BANKARSTU
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Bankarski menadžment
Mentor: Prof. dr. Fikret Hadžić
Student: Amila Palalija
Indeks br. 64687-R-05
Odsjek: Menadžment
Smjer: Finansijski menadžment
Sarajevo, septembar 2010.
Sprečavanje pranja novca i prevara u bankarstvu
2
UVOD
Pranje novca je proces kojim se želi zametnuti trag pravog izvora nezakonito stečenog
novca, pri čemu se iskorištava finansijski, a sve češće i nefinansijski sektori i struke.
“Prljavim” novcem smatra se svaki novac koji je stečen kaznenim djelom i sva imovina
koja proizlazi iz tog novca. To znači da pranje novca bez prethodne kriminalne
aktivnosti ne postoji.
Samim peračima novca nije osnovni cilj ostvariti najvišu stopu dobiti na novac koji
pokušavaju oprati, nego im je važnije pronaći oblik investicije kojim će najlakše i
najbrže nelegalno stečeni novac pretvoriti u ¨čist¨ novac.
Pored pranja novca, veliki problem finansijskih institucija su i različite vrste prevara.
Osnovna karakteristika prevara je su to osmišljene aktivnosti od strane pojedinaca ili
organizovanih grupa kako bi nelegalno stekli novčana sredstva ili materijalna dobra , uz
paralelno svjesno nanošenje štete drugoj strani. Prevare mogu biti organizovane od
strane ljudi koji su dio organizacione strukture ili od strane fizičkih ili pravnih lica koji
posluju sa organizacijom. Budući da prevara predstavlja rizik vrlo značajnih gubitaka,
važno je razumjeti motive takve aktivnosti, mogućnosti otkrivanja prevare, sredstva za
smanjenje rizika prevare i ulogu različitih funkcija u otkrivanju i sprečavanju prevare,
uključujući tu i ulogu interne revizije.
Pored definiranja osnovnih pojmova pranja novca i prevara u bankarstvu, u nastavku
sam objasnila kako spriječiti nastanak, odnosno kako smanjiti širenje pomenutih
kriminalnih aktivnosti.
Posmatrajući i analizirajući finansijski sistem Bosne i Hercegovine, ne možemo a da ne
uočimo probleme sa političkim uređenjem i zakonima, pa sam se osvrnula i na situaciju
sa pranjem novca i prevarama u našoj zemlji, te navela mjere koje poduzima država
kako bi spriječila njihovo dalje širenje. Da bi se izgradila zemlja, potrebno je izgraditi
zdravu ekonomsku klimu koja će voditi uspostavi tržišne ekonomije u Bosni i
Hercegovini. Da bi do ovoga došlo, od suštinskog je značaja stvoriti i održavati
Sprečavanje pranja novca i prevara u bankarstvu
3
vjerodostojan finansijski sistem koji će omogućavati otkrivanje, srečavanje i
kontroliranje pranje novca.
1 . OSNOVE PRANJA NOVCA
Pranje novca predstavlja uključivanje novca stečenog nezakonitim transakcijama ili
transakcijama u sivoj ekonomiji u normalne finansijske i ekonomske tokove. Pod tim se
podrazumijeva davanje legaliteta nelegalnoj stečenoj gotovini koja – najprije uplatom na
bankarski račun prelazi u žiralni novac, a zatim u gotovinu.
1
Istovremeno, pranje novca podrazumijeva i ubacivanje u normalne ekonomske tokove
novca koji potiče od kriminalnih aktivnosti (trgovina drogom i oružjem, krijumčarenje,
pljačke, organizovani kriminal, izbegavanje poreza, korupcija...) da bi se onemogučilo
otkrivanje njegovog porijekla.
2
S obzirom da kriminalci ne žele da se sazna za njihove nelegalne radnje i žele izbjeći
plačanje visokih poreza i nakon što njihov novac uđe u legalne tokove finansijskog
sistema, oni svoje poslovanje uglavnom premještaju u posebne zone koje se još zovu i
„offshore“ centi.
3
Pored ovakvih centara postoje i zemlje ili pojedina područja u kojima
nema nikakvih ili ima izuzetno niskih direktnih i indirektnih obaveza plaćanja poreza i
takva područja nazivaju se „poreskim rajevima“.
1.1. Hi
s
torijat pranja novca
Postupak pranja novca prvi je osmislio čuveni čikaški gangster Al Capone.
4
Koristio se
lancem legalnih automatskih praonica veša koje su radile na kovanice.
Gotovinu prikupljenu kockom, prostitucijom i krijumčarenjem alkohola jednostavno bi
dodao na hrpu novca prikupljenu iz praonica i prikazao je kao legalno zarađenu. Izraz
"pranje novca" prvi je spomenuo britanski dnevnik The Guardian, 19. aprila 1973., u
tekstu o 200.000 američkih dolara namijenjenih izbornoj kampanji američkog
predsjednika Richarda Nixona. Novac je najprije odnesen na „pranje“ u Meksiko, a
1
Predrag Kapor, Bankarstvo, (Univerzitet primjenjenih nauka, Beograd, 2005.) str.240
2
Predrag Bejaković, Financijska praksa, 1997 god. str.21
3
John Madingler, Money Laundering : A Guide for Criminal Investigators, sec. ed., CRC, 2006, 58 str.
4
http://www.tru.com/library/crime/gangsters_outlaws (pristupljeno 13. 08. 2010.)
Sprečavanje pranja novca i prevara u bankarstvu
5
mehanizmima za pranje, kao i zahtjevu organizirane skupine kriminalaca koji taj posao
naručuju.
Kao što sam pomenula, proces pranja novca odvija se kroz tri faze
7
(plasiranje,
raslojavanje i integracija), a da bi se u potpunosti shvatio cijeli taj proces neophodno je
objasniti svaku od njih.
Plasiranje (deponovanje)
U ovoj fazi ilegalni profit prvi put se ulaže ili u finansijsku ustanovu ili se za isti kupuje
određena imovina. Gotovina stečena određenim kriminalnim poslovima uplaćuje se na
bankovne račune, najčešće pod izgovorom neke regularne djelatnosti. Depoziti se ulažu
zbog nekog legalnog posla, tj. plaćanje se obavlja u gotovom novcu, kao npr. kupovina
garaža, restorana, antikvarnica, galerija, poslovnih prostora, stanova i slično. Ako se
gotov novac stvoren nekom kriminalnom radnjom pomiješa sa prihodima legalnog
poslovanja smanjuje se mogućnost brzog otkrivanja nelegalnog novca.
Uplata novca stečenog kriminalom u banku može biti izvršena na mnogo načina kao što
su; osnivanje lažnih tzv.„fantomskih preduzeća“, koja ustvari ne posluju nego postoje
samo kao sredstvo pomoću kojeg se vrši uplata gotovog novca na račune u bankama;
raspodjela velikih suma novca među saradnicima koji zatim te male iznose polažu na
račune u banku i upravo zbog toga što su ti iznosi mali, pa čak i ispod zakonskog
cenzusa, oni nisu sumnjivi bankarskim radnicima i nisu predmet izvještavanja ili
posebnog praćenja.
U novije vrijeme pranje novca vrši se i kroz kupovinu, odnosno preuzimanje preduzeća
koja se nalaze u ozbiljnim finansijskim teškoćama, a računi tih preduzeća koriste se
samo da se na njih prebaci novac koji je prethodno deponovan na račune mnogih
finansijskih institucija.
Faza plasiranja ujedno je i najriskantnija faza procesa pranja zato što su veliki iznosi
gotovine prilično sumnjivi a i banke su primorane da prijave transakcije velikih
vrijednosti institucijama nadležnim za kontrolu bankarskog poslovanja.
8
7
William C. Gilmore, Dirty Money; The Evolution of Money Laundering Counter Mesaures, Council of
Europe, Strazbourg, 1995.god., str. 29
