Srpska mitologija
Sadržaj
1.1. Lesnik........................................................................................................................... 4
1.2. Vodenjak.......................................................................................................................4
1.3. Rusalke......................................................................................................................... 5
1.4. Vile............................................................................................................................... 5
........................................................................................5
6. Demoni koji nastaju od ljudi
......................................................................................10
............................................................................................ 10
SRPSKA MITOLOGIJA
Apstrakt:
U tekstu koji je pred nama obrađena su narodna verovanja kod nas. Od demona prirode,
babica, vestica do usluznih duhova i vetrovnjaka. Kako je naša mitologija obimna obradjen je
samo mali deo verovanja u cilju priblizavanja iste čitaocu. U tekstu ćemo se susresti sa strasnim,
zanimljivim, mocnim demonima koji su odraz verovanja naseg naroda. Nas narod je bio paganski
narod pa to i objasnjava ova verovanja. Demonima se pripisuju nadljudske moci kao sto su
menjanje oblika, uticaj na vremenske nepogode, ustajanje iz mrtvih i slicne osobine. Demoni
mogu biti losi i dobri, razdrazljivi i blagi, jaki i slabi ali povezuje ih jedna stvar, svi su
natprirodna bica.
Ključne reči
:
mitologija, običaji, verovanja, magija, kult, religija
Uvod
Srpska mitologija je vrlo bogata i razgranata zato što je sačinjena od slovenskih
mitoloških verovanja koje su juzni Sloveni doneli sa sobom i mitološka verovanja koja su
ih dočekala na ovim prostorima gde su se nastanili. Dosta uticaja na srpsku mitologiju je
imala i Turska. Ona je sa svojim pohodima širila i svoju kulturu, a samim tim i svoja
mitološka verovanja.
Najviše dokaza o srpskoj mitologiji imamo u narodnim predanjima kao što su: običaji,
verovanja, usmena predanja i dr. Pisanih izvora o srpskoj mitologiji ima jako malo, ali
mogu se naći u nekim crkvenim zapisima, besedama, hronikama i drugo.
Srpsku mitologiju je najlakše objasniti ako krenemo od demonologije. Demon je u
religiji, narodnim predanjima i mitologiji natprirodno biće koje uopšteno opisano kao zao
duh ( mada može da bude i dobar). Veruje se da demon može pozvati i kontrolisati ljude
uglavnom sa svojim magijskim moćima. Demon može da opseda nekoga i da uđe u
njegovo telo. Verovanja u demone su se duže očuvala zato što ih je crkva zanemarila jer
se borila protiv paganizma, a i verovanje u demone je nekako opšte usvojeno. Radi lakšeg
razumevanja, mitove možemo grupisati u pojedine grupe kao što su: demoni prirode,
demoni sudbine, demoni bolesti, domaći demoni, demoni koji nastaju od ljudi, ljudi
demonskih osobina i ostali demoni.
Uspomena na demone je mnogo svežija u istočnim krajevima Srbije za razliku od
zapadnih krajeva.
2

Ljudi su obično prinosili životinjsku žrtvu vodenjaku kako bi pridobili njegovu
naklonost. Pošto su ribari najčešće bili izloženi ovom demonu, prvu ulovljenu ribu su
vraćali u vodu kao žrtvu.
1.3. Rusalke
Rusalke su duše žena koje su umrle mlade. Obično su to udavljene žene koje su pod
vlašću vodenog duha – vodenjaka. Zamišljaju se kao lepe, nage, mlade žene sa
raspletenim kosama. One večito ostaju mlade i lepe. Obično žive pored vode, ali se mogu
sresti i po šumama i pašnjacima. Vole pesmu, zabavu i igru, ali nisu dobronamerne prema
ljudima. Obično utapaju svoje žrtve ili se igraju sa njihovim umovima tako da oni polude.
Rusalke se pojavljuju samo jednom godišnje i to u toku rusalne nedelje. To je sedma
nedelja od uskrsa, a tada najopasniji dani su utorak i subota. U toku ove nedlje ne bi
trebalo da se kupa u otvorenoj void (reci, jezera) jer rusalke tada utapaju ljude. Ne bi
trebalo da se spava preko dana ni da se radi ništa po kući zato što rusalke mogu da
navedu čoveka na ludilo. U slučaju čovek mora da prekrši ova pravila mora da se jede
beli luk (njega se plaše svi demoni).
1.4. Vile
Vile su zamišljane kao mlade i lepe devojke obučene u bele tunike. Živele su u
planinama, pored izvora i planinskih voda. Imale su natprirodne moći i poznaju lekovito
bilje od kojih prave lekovite meleme. Vole igru, pesmu, uživanja i kupanja u planinskim
potocima.
Vile su isključivo ženskog roda. U nekim krajevima se spominju i vilenjaci, ali to su
muškarci koji su došli u dodir sa vilama pa su poprimili neke od njihovih moci. Vile su
obično dobronamerne, ali mogu i da naude čoveku u slučaju ako se uvrede. Obično se
mogu uvrediti ako im se zgazi na kolo ili na večeru. U tim slučajevima oduzimale bi
oveku telesne funkcije (vid, sluh). Leka za to nema osim da čovek prenoći pod vilinim
drvetom i probudio bi se potpuno zdrav. Vile su retko ubijale.
2. Demoni atmosferskih pojava
Ljudi u nižim stepenima razvoja nisu mogli da objasne pojave kao što su kiša, grad,
poplave, grom i slično. Verovali su da to kontrolišu određena mitska bića kao što su:
german, ala i zmaj.
4
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti