Kolegij: Metodika prirode i društva 2
HILBERT MEYER: ŠTO JE DOBRA NASTAVA?
Autor Hilbert Meyer u knjizi opisuje deset obilježja za dobru nastavu, stavovi i kompetencije
koje bi nastavnici trebali imati a učenici razviti. Najviše vremena tijekom čitanja knjige
posvetila sam naslovu “Učitelj koji ometa nastavu” u kojem autor govori kako učitelj doista
može ometati nastavu i njezin tijek ako je neraspoložen, mrzovoljan ili nepravedan u smislu
podjele ocjena.
Knjiga započinje uvodom u kojem se autor osvrće na ciljeve te na samo ustrojstvo knjige. Na
samom početku definira radnu definiciju dobre nastave i postavlja četiri pitanja na koja valja
odgovoriti kako bi mogli reći što je to dobra nastava:
1. Za koga nastava treba biti dobra?
2. Za koje predmete kriteriji trebaju vrijediti?
3. Za koje ciljeve kriteriji trebaju vrijediti?
4. Čemu trebaju služiti, koja funkcija im odgovara pri osiguravanju kvalitete?
Autor definira dobru nastavu kao onu nastavu u kojoj se u okviru demokratske nastavne
kulture, na temelju odgojne zadaće i radi uspješnog radnog saveza ostvaruje usmjerenost na
zasnivanje smisla te ona pridonosi trajnom razvitku kompetencija svih učenika i učenica.
Također, navodi kako sve te pojmove treba posebno objasniti te ih on ukratko i opisuje.
Nadalje, u knjizi mi se posebno sviđaju sličice kojima Meyer slikovito dočarava sve
karakteristike i obilježja. Tako u drugom poglavlju Meyer raspravlja o deset obilježja dobre
nastave, a to su: jasno strukturiranje nastave, visok udio stvarnog vremena učenja, poticajno
ozračje na učenje, jasnoća sadržaja, uspostavljanje smisla komunikacijom, raznolikost
metoda, individualno poticanje, inteligentno vježbanje, jasnoća očekivanih postignuća te
pripremljena okolina. Svaki navedeni pojam, odnosno, obilježje autor detaljno opisuje i
objašnjava. Autor navodi kako je nastava jasno strukturirana ako vođenje nastave funkcionira
te ako se kroz sat provlači crvena nit koji podjednako jasno razabiru i nastavnik i učenik.
Crvena nit nastave ne odnosi se niti na vojsku niti na dnevničke zapise, već na didaktičko –
metodičko vođenje linija nastave. Nadalje, poticajno ozračje učenja označuje nastavno ozračje
kojega obilježava uzajmno poštivanj ili respekt, pouzdano pridržavanje pravila, zajednička
podjela odgovornosti, pravednost nastavnika prema svakom pojedincu i cijeloj grupi za
učenje te skrb nastavnika za učenike i učenika međusobno. Također, o jasnoći sadržaja govori
se kada su zadaci razumljivi, kada je tematski hod uvjerljiv i kada su utvrđeni rezultati jasni i
obveznatni. Ona se potiče i raspoznaje po sljedećim obilježjima: podrobnoj analizi strukture
učenja teme, individualnoj analizi kompetencije za učenje, jasno zadanim zadacima, zornim
prikazima, dobrim medijima, ispravljanju pogrešaka i slično te to dovodi do metakognicije o
