RUDARSKO GEOLOŠKO GRAĐEVINSKI FAKULTET
TUZLA
SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA OPASNOSTI OD POŽARA I
EKSPLOZIJE
TEMA:
STABILNE INSTALACIJE ZA GAŠENJE POŽARA S VODOM -
SPRINKLER
Student: Mentor:
xxxxxxxxxx Dr.sc. Jelena Marković, vanr. prof.
Tuzla, novembar 2019. godina
SADRŽAJ
1. Uvod
2. Teoreski dio
2.1. Gorenje i gašenje
2.2. Voda kao sredstvo za gašenje požara
2.3. Požarno opterećenje
2.4. Osnovni dijelovi stabilnih uredjaja za gašenje požara automatskim radom
2.5. Vrste sprinkler sustava za gašenje požara
3. Zaključak
4. Literatura
2. TEORESKI DIO
Razvojem tehničkih dostignuća u tehnologiji, zatvorenim procesima proizvodnje sa visokim
tlakovima, temperaturama i brzinama, skladištenje i prijevoz opasnih tvari zahtijeva i
kvalitetnu zaštitu od požara. Razvojem tehnologija u proizvodnim i tehnološkim procesima
razvijaju se i primjenjuju suvremeni sustavi za zaštitu od požara.
Početkom 19. stoljeća javila se potreba za sustavom zaštite od požara u zgradama od vitalnog
značaja. Prvi sustav stabilne protupožarne zaštite tipa drencher opisao je arhitekt Benjamin
Wyatt a instaliran je u kazalištu Royal 1812. 1852. godine u Sjedinjenim Američkim
Državama prvi je puta instaliran takav sustav za zaštitu krova u tekstilnoj industriji. Sprinkler
mlaznicu je u Londonu 1864.godine izradio Major A. Stewart Harrison.
Prvi sprinkler sustav za zaštitu od požara instaliran je 1874. Godine u tvornici klavira u
Chicagu. Protupožarna zaštita je izrazito ključan segment za zaštitu od posljedica koje požar
uzrokuje – očuvanje života ljudi, njihovu imovinu i okoliš u kojem živimo.
2.1. Gorenje i gašenje
Gorenje je hemijski proces pri čemu se dovoljno zagrijana goriva tvar spaja s kisikom uz
pojavu plamena i oslobađanje topline, uz te uvjete potrebno je osigurat nesmetano odvijanje
lančanih reakcija gorenja. Simbolički uvjeti gorenja prikazuju se kao trokut ili tetraedar
gorenja.
Vatra je kontrolirano gorenje, dok su požari nekontrolirano gorenje pri kojem su ugroženi
životi ljudi i životinja kao i materijalne štete.
Požare prema vrstama gorivih tvari dijelimo u razrede:
A (gorive krute tvari),
B ( gorive tekućine ),
C ( gorive plinovite tvari ),
D ( požare gorivih metala ) i
E ( požari gorivih ulja i masti ).
Požare prema mogućim mjestima nastajanja dijelimo na:
požare na otvorenom prostoru ( šumska zemljišta, poljoprivredne površine,
odlagališta otpada i ostala zemljišta ),
na požare na ili u objektima ( stambenim, proizvodnim ), cestovna i šinska vozila,
plovila, letjelica, pokretnim strojevima, skladištima, itd.
Požare možemo razvrstati prema obujmu i veličini na:
male požare,
srednje požare,
velike požare i
katastrofalne požare.
Klasifikacija požara prema fazama razvoja:
I faza – početna faza,
II faza – razvojna faza,
III faza – razbuktala faza i
IV faza – faza gašenja.
I faza– požara može trajati od nekoliko minuta do nekoliko sati a ovisi o vrsti gorive tvari
i količini pritjecanja zraka u zonu gorenja, temperature su uglavnom male vrijednosti a
požar malog obujma.
II faza – požara traje od nekoliko minuta pa do par desetaka minuta, povećava se
temperatura i toplina a plamen zahvaća sve više gorive tvari, moguće su eksplozije posuda
pod tlakom.
III faza – ( razbuktala ) može trajati satima i danima sve dok ima gorivih materijala a ovisi
o količini zraka, temperature postižu maksimalne vrijednosti 650-1000°C.
IV faza – faza gašenja, u toj fazi se smanjuje količina gorivog materijala i temperatura
počinje opadati, gašenje je završeno kada se ohlade sva tinjajuća žarišta.
