SADRŽAJ 

1. UVOD ………………………………………………………………………………………………………………….2

2. PLANIRANJE  ISTRAŽIVANJA  STABILNOSTI  KOSINA  POVRŠINSKIH KOPOVA ……………………... 3

3. OSNOVNE  POSTAVKE STABILNOSTI KOSINA ETAŽA I POVRŠINSKOG KOPA ................................ 4

    3.1 UTICAJ PRIRODNIH I RUDARSKO – TENIČKIH FAKTORA NA STABILNOST KOSINA ..………….. 4

4. KOHEZIJA, TRENJE I GUSTINA MATRIJALA U KOSINI ……………….................................................... 5 

      4.1 RAZMATRANJE USLOVA RAVNOTEŽE BLOKA OGRANIČNOG S DVA DISKONTINUITETA ….... 5

     4.2  MOGUĆA KLIZANJA MATERIJALA KOSINA ……………………………………….……………………. 5

     4.3  SLIKE ………………………………………………………………………………………………………….. 6

5.  ŠHEMA ANALIZE STABILNOSTI KOSINA KOPOVA …………………..…………………………………….. 8

6. ANALIZA STABILNOSTI KOSINA ………………………………………………………………………………….9

    6.1 ANALIZA STABILNOSTI KOSINA ZA SLUČAJ RAVNINSKOG LOMA .............................................  9

    6.2  IZRAČUNAVANE FAKTORA SIGURNOSTI ...................................................................................   10

7.  ANALIZA STABILNOSTI KOSINA ZA SLUŠAJ KRŽNE LOMNE PLOHE ...........................................    12

      7.1 UVOD ..............................................................................................................................................  12

      7.2 METODA ANALIZE ........................................................................................................................   12

8.  ANALIZA STABILNOSTI KOSINA KORIŠTENJEM DIJAGRAMA  E.HOEKA I J.W.BRAYA ................  13

9. DIJAGRAMI ............................................................................................................................................   14

10. ANALIZA STAILNOST KOSINA PO METODI E.Hoek i J.W.Braya ......................................................  15

11. FAKTOR SIGURNOSTI........................................................................................................................   16

12. EKONOMIKA PLANIRANJA STABILNOSTI KOSINA ...................................................................... ..   17

13. ZAKLJUĆAK .........................................................................................................................................  18

14. LITERATURA

 ............................................................................................................................  19

     1

1. UVOD 

Utvrđivanje stabilnosti kosina je važna i izazovna aktivnost u rudarstvu. Utvrđivanje uzroka 
klizanja jedan je od najvažnijih pokretača napretka u razumijevanju složenosti mehaničkog 
ponašanja tla.

Razlika između prirodnih i vještačkih nagetih površina na terenu,  bilo da su one formirane u 
tlu ili stijenskoj masi, definisana je i njihovim nazivima

padine, prirodno formirani nagibi u terenu, tlu ili stijeni

kosine, viještački  tj. projektovani nagibi na terenu, tlu ili stijeni.

Padine su uvećini slučajeva stabilne ali ima i onih koje se sporije ili brže kreću pod uticajem 
gravitacije tj. egzogenih sila i erozije. Kosine nastaju nasipanjem ili iskopavanjem i osnovna 
im je karakteristika da nastaju kontrolisano tj. one se projektuju.

Zajedničko za padine i kosine jeste utvrditi njihovu stabilnost, najčešće na kruto-plastičnom 
modelu   na   kome   se   upoređuje     “moguća   čvrstoća     na   smicanje”     sa   “otpornom     na 
smicanje”,   duž   kritične   klizne   ravnine,   da   bi   sistem   bio   u   ravnoteži.   Uslovravnoteže     je 
čvrstoća   na smicanje je veća   od napona smicanja. Uzroci nestabilnosti su: prirodni ili 
viještački  (antropogeni, tehnogeni). Nestabilnost padina i kosina može biti uzrok ozbiljnim 
posljedicama.

U nastavku će se prikazati nekoliko znanih i neznanih klizišta i pojava nestabilnosti kosina.

     2

background image

3.  OSNOVNE  POSTAVKE STABILNOSTI KOSINA ETAŽA I POVRŠINSKOG KOPA 

Projektovanje površinskog kopa polazi od opredeljenja etažnih I završnih kosina kopa. 
Ograničenja etažnih kosina vezana su za izabranu tehnologiju otkopavanja I optimalne 
uslove koje zahtjeva izarana tehnologija. Tako kosina biva deinisana geometrijski ; visinom I 
nagibom,bez prethodne analize stabilnosti. Zadatak geomehanike je da provjeri da li 
optimalni slovi tehnologije mogu biti zadovoleni i dokazom o stabilnosti kosine za datu 
geometriju.

Konačan rezultat potvrđivanje stabilne kosine za zaate geometrijske uslove ili tvrđivanje 
nove geometrije kosine ako parametric čvrstoće materijl onemogućavaju stvaranje 
optimalnih kosina za zadatu tehnologiju otkopavanja.

Tehologija otkopvanja ne utiče na stabilnost završne kosine,a geometrije kosine isključivo 
zavisi od parametara čbrstoće matrijala  u završnoj kosini. Osnovni cilj kod završnih kosina 
površinskog kopa je postići maksimalni nagib za zadatu konačnu maksimalnu visinu kosine 
pri minimlnom faktoru sigurnosti I optimalnim slovima stabilnosti.

Riješavanje stabilnosti završne kosine je geomehanički problem gdje je nivo istraženosti 
sastava I svojstva materijala veoma bitan. I u ovom slučaju stabilnost se određuje po 
principim mehanike kontinuuma I diskontinuuma, zavisno od stvarnih uslova  u kosini.

3.1.    UTICAJ PRIRODNIH I RUDARSKO – TENIČKIH FAKTORA NA STABILNOST KOSINA 

Efektivnost borbe sa deformacijama kosina u svim periodima od otvaranja, eksplotacije,I 
završetka rada površinskog kopa zavisi od nivoa usklađenosti uticajnih faktora na stabilnost

kao što su ; ogovarajuča kombinacija geoloških diskontinuiteta,geometrija kosine,uslovi 
podzemne vode u kosini , rudarsko – tehnički faktori. 

Najrasprostraniji nedostaci inžinjersko  - geoloških  I hidrogeoloških istraživanja, neophodnih 
za obezbjeđivanje stabilnosti kosina u strkturno – kompleksnim formacijama su u 
ograničenoj površini I dubini provedenih istražnih radova, nedovoljnoj gustini bušotina za 
definisanje svih zona oslabljenja masiva, slabom izučavanju fizičko – mehaničkih svojstava 
stijena, naručito duž diskontinuiteta, uslova hranjenja i kretanje podzemne vode. 

Rudarsko –tehnički faktori obuhavatju planiranje radova u odnosu na strukturno-geološke  I 
hidrogeološke uslove ležišta, dobivanje sa miniranjem ili bez miniranja, vremena postojanja 
kosine do sljedećeg zahvata I dr.

Svi ovi problem u uzajamnoj interakciji utičun stabilnost kosina a  njihovo izučavanje I 
davanje riješenja za stailnost kosina površinskog kopa za optimalne uslove eksploatacije 
može da zahtjeva  1%  svih troškova eksplotacije.

     4

4.  KOHEZIJA, TRENJE I GUSTINA MATRIJALA U KOSINI 

U analizama stabilnosti kosina osnovni parametri, koji kao svojstva materijala ulaze u 
proračun, su kohezija,ugao unutrašnjeg trenja I gustina ili zapreminska masa materijala u 
kome se izvodi analiza stabilnosti . Određivanja ovih parametara izvodi se metodom 
direktnog smicanja uzoraka stijenskog materijala I to tako da se smicanjeodvija dzž 
određene ravni u intaktnom materijalu ili duž diskontinuiteta. Metodom triaksijalne 
kompresije mogu se takođe dobiti trženi komponenti otpornih svojstav stijenskog materijala .

Kod metode direktnog smicanja s povećanjem normalnog napona povečava se I potreba 
smičući npon da bi doslo do pokretanja blokat  po bloku za smicanje duž kontiniteta ili do 
loma stijenskog materijala ukoliko se smicanje izvodi intaktnim materijalom. Konačn rezltat 
smicanja više blokova sa različitim primjenjenim normalnim naponom dat će niz vrijednosti 
na osnovu kojih se može nacrtati dijagram.

4.1.  RAZMATRANJE USLOVA RAVNOTEŽE BLOKA OGRANIČNOG

          S DVA  DISKONTINUITETA

Ipak faktor sigrnosti ne daje sve odgovore stvarne stabilnosti kosine površinskog kopa, 
poštopredstavlja broj dobiven za određene konstantne vrijednosti unseen u analizu sigurnosti. 
Promjenom tih vrijednosti kao I kombinacijama mogućih uslova u kosini, moglo bi se prije govoriti o 
vjerovatnoći klizanja kosine površinskog kopa. Pošto tu nisu usvojena određena mjerila  koja bi 
razumljivo definisala uslove stailnosti, još vjek se ne može govoriti o stvarnoj stabilnosti kosina 
površinskih kopova definisanoj po teoriji vjerovatnoće.

4.2. MOGUĆA KLIZANJA MATERIJALA KOSINA 

Različita geološka struktura ležišta omogučava razvoj različitih tipova klizanja kosinama. 
Klasifikacije tipova klizanja kosina mogu se podijeliti na ravninske i prostorne.

Kod ravninskih klasifikacija tipovi klizanja kosina problem se posmatra u bilo kojem prosjeku 
okomito na kosinu I za analizu stabilnosti usvaja se kosina jedinične dužine. Karakterističan 
primjer klasifikacije kosina prema mogčnosti pojave klizanja material dadat je na slici1. 
Šema deformacija kosina prikazan je na slici 1 važi za uslove stabilnosti glinovitih I 
pjeskovitih sedimenata. U slučaju da se razmatra stabilnost kosina u stijenama veće 
čvrstoće, klasifikacija mogućih klizanja kosina data je slikom 2. Ova klasifikacija predstavlja 
takođe I osnovnu računsku shemu za analizu stabilnosti.

     5

background image

Želiš da pročitaš svih 20 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti