STABILNOST LEKOVA 

 

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Prof. dr Jelena Cvejić 
 

 
 
 

 

 

Uvod 

 
Farmaceutski  preparati  su    lekovite  supstance  koje  poseduju  farmakološku  aktivnost  ili 
dozirane forme koja sadrže lekovite supstance, namenjene za terapeutsku upotrebu.  
 
Neke  lekovite  supstance,  zahvaljujući  fragilnosti  njihove  hemijske  strukture,  podležu 
hemijskoj  degradaciji  pod  raznim  uslovima,  dok  druge  podležu  fizičkim  degradacionim 
promenama, što vodi do različitih promena u njihovom fizičkom stanju. 
 
Hemijska  i  fizička  degradacija  lekovitih  supstanci  može  dovesti  do  različitih  promena, 
kao rezultat čega se javljaju: 

 

  promenjena terapeutska aktivnost 

 

  toksikološki efekti 

 

Terapeutska  upotreba  farmaceutskih  preparata  se  bazira  na  njihovoj  efikasnosti  i 
bezbednosti,  tako  da  kvalitet  mora  biti  održan  pod  različitim  uslovima,  za  vreme 
proizvodnje,  pakovanja,  transporta,  čuvanja  u  veledrogerijama,  čuvanja  u  apotekama, 
čuvanja kod kuće (za vreme upotrebe).  
 

Stabilnost 

farmaceutskog  preparata  je  definisana  kao  sposobnost  preparata  da  u 

odredjenom  vremenu  (rok  upotrebe),  čuvan  na  odredjeni  način  (način  čuvanja)  zadrži 
unutar  propisanh  granica  iste  osobine  i  karakteristike  koje  je  posedovao  kada  je 
proizveden. 
 
Generalno je definisano pet tipova stabilnosti:  
 

 

 hemijska 

 

 fizička 

 

 mikrobiološka 

 

 terapeutska 

 

 toksikološka 

 

 
 
 
 
 

Tabela. Kriterijumi za prihvatljiv nivo stabilnosti 

 

Tip stabilnosti

 

Zahtevi koji moraju da budu zadovoljeni u 

 

propisanom periodu čuvanja 

Hemijska 

Aktivna komponenta/e zadržavaju hemijski 
integritet i propisanu jačinu unutar propisanih 
granica 

background image

 

Putevi hemijske degradacije 

 
Mogući putevi hemijske degradacije su: 
 

 

hidroliza 

 

oksidacija 

 

dehidratacija 

 

izomerizacija i racemizacija 

 

eliminacija 

 

fotodegradacija  

 

kompleksne interakcije sa ekscipiensima i sa drugim supstancama (

primeri: 

reakcije bisulfita – antioksidans; reakcije amina sa reducirajućim šećerima)

 

 

 

Hidroliza 

 

Za  većinu  parenteralnih  proizvoda  lek  dolazi  u  kontakt  sa  vodom,  a  čak  i  u  čvrstom 
obliku  vlaga  je  često  prisutna.  Tako  je  najčešća  reakcija  degradacije  kod  lekovitih 
supstanci  hidroliza.  Hidroliza  je  često  glavni  put  degradacije  lekovitih  supstanci  koje  u 
svojoj strukturi imaju estarske ili amidne funkcionalne grupe. Hidroliza može biti kiselo i 
bazno  katalizovana,  u  tom  sličaju  reakcija  protiče  brže,  a  samim  tim  i  degradacija 
supstance.  
Mnogi lekovi su slabe kiseline ili baze, prevedeni u soli. Soli slabih baza i jakih kiselina 
kiselo  hidrolizuju  oslobadjajući  H+  jone,  dok  soli  slabih  kiselina  i  jakih  baza  bazno 
hidrolizuju  oslobadjajući  OH-  jone  koji  tom  prilikom  katalizuju,  tj  ubrzavaju  hidrolizu 
(degradaciju) leka. 

 
 
Hidroliza estara 

 

Mnogi lekovi sadrže estarsku vezu. Estar – karboksilna kiselina i različiti alkoholi.  
 
Hidroliza estara – nukleofilni napad hidroksidnog jona ili vode na estar 
 

                

 

 

Slika. Hidroliza estara karboksilne kiseline 

 

Brzina reakcije degradacije zavisi od: 
 

 

 karakteristika supstituenata R1 i R2  

 

elektron donorske grupe (npr. alkil grupe) inhibiraju hirolizu a akceptorske je podstiču 
(menja se gustina parcijalnog naelektrisanja na ugljeniku) 

 

 

sternih faktora 

veće grupe smanjuju brzinu degradacije (kada se 

n

-propil zameni 

iso

-propil grupom 

brzina reakcije se smanjuje 5x)  

 

 prisustva i blizine električnog naboja 

 
 

Primer 1.  

Aspirin - acetil estar salicilne kiseline, podložan hidrolizi. Vlažnost u vazduhu može  
izazvati značajnu degradaciju. Otvorena bočica aspirina može mirisati na sirće zbog 
hidrolizom oslobodjene sirćetne kiseline.  
 
Razgradnja pospešena u uslovima povećane vlažnosti i toplote 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Slika. Hidroliza aspirina 
 

 

 
Hidroliza amida 

 
Amidne veze su manje podložne hidrolizi od estarskih zato što je karbonilni ugljenik u 
amidnoj vezi manje elektrofilan, i odlazeća grupa (amin) je lošija odlazeća grupa. 
 

            

 

 

Slika. Hidroliza amida 

 
Hidrolizom se stvaraju odgovarajući amini i kiseline. 

 

-laktamski antibiotici, kao penicilini i cefalosporini, koji su ciklični amidi – laktami, 

podležu brzom hidrolitičkom otvaranju prstena. 

-laktamski prsten nestabilniji, u svojoj 

cikličnoj strukturi uglovi ~ 90°, dok je kod acikličnih amida ugao veza 120°. 

OH

O

CH

3

O

O

OH

OH

O

+

CH

3

COOH

H

2

O

aspirin

salicilna kiselina

background image

Želiš da pročitaš svih 21 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti