Najvažnije organsko đubrivo svakako je stajnjak. Stajnjak predstavlja osnovno đubrivo jer sadrži sve
hranjive elemente potrebne za ishranu biljaka. Pored hranjivih elemenata, zahvaljujući svojim
organskim sastavima, stajsko đubrivo popravlja fizičke, hemijske i biološke osobine zemljišta. S toga je
njegov značaj nezamjenljiv. Stajsko đubrivo se redovno tokom jeseni razbacuje po poljoprivrednim
proizvodnim površinama (povrtnjacima, voćnjacima i vinogradima). To je i razumljivo s obzirom na
činjenicu da stajnjak u prehrani biljaka ima dvojaku vrijednost.
Stajnjak je organsko đubrivo ,a prestavlja smjesu čvrsti I tečnih ekskremenata I prostirke koja je
podvrguta procesima previranja.Za stajnjak se obično kaže da je potpuno đubrivo ,za razliku od
vještački , koja su dopunska –nepotpuna.
Premda je sastav vrlo različit ,uzima se da je prosječno stajsko đubrivo sljedećeg sastava: Voda 75% ,
suva materija 25% ,azot 0.5% , fosfor 0.15% , kalijum 0.6%. Količina proizvedenog stajnjaka zavisi od
vrste stoke .G0oveče godišnje daje oko 9 tona , konj oko 7 tona .Sastav stajnjaka je vrlo različit . Na
njegov sastav najviše utiču sljedeći činioci :
Vrsta I starost stoke
Vrsta hranjiva
Cilj gajenja stoke (tov ili priplod)
Vrsta prostirke
Njega stajnjaka
Stepen razgradnje
RAZGRADNJA STAJNJAKA
Razgradnja stajnjaka se ubrzava
toplim
,
a usporava
hladnim postupkom
.
Kod
toplog postupka
stajnjak se u početku rahli rasprostire tako da kiseonik ima slobodan pristup.Time se
snažno stimulišu termogene bakterije, pa se već nakon nekoliko dana temperatura u masi - gnojiva znatno
podigne (do 600 C). Kada se stajnjak zagrije do te temperature, hrpa se zbija a tako se se potisne aktivnost
termogenih u korist ostalih bakterija.
Kod
hladnog postupka
na pod đubrišta stavlja se i rasprostre sloj zrelog stajskog đubriva i na njega slaže sloj
svježeg stajnjaka. Ugljeni dioksid prodire iz zrelog stajnjaka u svježu masu i zbog smanjenja udjela kiseonika
razgradnja teče sporije.Temperatura mase gnojiva po ovom postupku u pravilu je približno 100 C viša od
temperature okoline. Najčešće se u praksi primjenjuje kombinacija ova dva postupka. Najprije se stajnjak na
đubrištu rahlo rasprostire, čime se temperatura brzo povisi, ali se idući sloj zbije tako da se prekida rad
termogenih bakterija.
Pod zrelim stajnjakom podrazumjevamo poluhumificiranu masu koja se dobiva ležanjem stajnjaka od
nekoliko mjeseci, u prosjeku 3 - 4 mjeseca.
