APSTRAKT:

Troškovi   su   najznačajnija   kategorija   koja   oduzima   najviše   pažnje   prilikom   obračuna 

proizvodnje. Vezani su za proizvodnju proizvoda i nezamislivo je napraviti određeni proizvod bez 
njihovog utroška. Sistem obračuna po standardnim troškovima je jedna od metoda obuhvatanja, 
alokacije i realokacije po mjestima i nosiocima troškova i međuperiodične alokacije stvarnih 
troškova. U ovom radu sam prikazala koje sve vrste standardnih troškova postoje. Takođe sam 
prikazala kako funkcioniše sistem obračuna po standardnim troškovima, a kako po standardnim 
varijabilnim troškovima i tradicionalne pristupe oba sistema. Na kraju prikazan je zadatak kao 
primjer obračuna po standardnim troškovima.

Ključne riječi: 

obračun po standardnim troškovima, standardni varijabilni 

troškovi,tradicionalni pristup

APSTRACT:

Costs are the most significant category which require the most attention in production 

calculation. They are connected to the product production and it’s unthinkable to create certain 
product without taking costs into account. The system of calculation of standard costing is one of 
the methods of encompassment, allocation and reallocation of the locations and carriers of costsand 
inter-periodic allocation of actual costs. In this paper, I showed all kinds of standard costs which 
exists. I also showed how the system of standard costing is functioning, how the system of standard 
variable cost and traditional approaches to both systems. At the end of the task I put an example of 
calculation of standard costing.

Key words:  

cost,calculation of standard costing, standard variable costs,  

traditional approach

UVOD:

          Sistem obračuna troškova je skup načela, metoda i postupaka obrade i obuhvatanja troškova, 
njihovo alociranje po mestima troškova, kao i vezivanje za nosioce troškova. Prema vremenskom 
kriterijumu imamo:

a) sistem obračuna po stvarnim troškovima, 
b) sistem obračuna po standardnim torškovima.

Standardni troškovi služe da bi:

1. utvrdili kakvi troškovi objektivno treba da budu;
2. utvrdili odstupanja između standardnih i stvarnih troškova;
3. utvrdili uzroke odstupanja, i
4. omogućili preuzimanje mjera za snižavanje troškova. 

Sistem obračuna po standardnim troškovima zasniva se na unaprijed određenim novčanim 

iznosima   utroška   svih   vrijednosti   u   procesu   proizvodnje.   Proizvodnja   se   tereti   standardnim 
troškovima, a odstupanja stvarnih od standardnih troškova evidentiraju se i raščlanjavaju prema 
uzrocima nastajanja.

Obračun po standardnim troškovima je razvojni oblik obračuna po planskim troškovima u 

kojem se ukupni učinci uvijek obračunavaju prema standardiziranim stopama. Roba sa zaliha 
uvijek se vrednuje po standardnim nabavnim cijenama, a učinci troškovnih centara po planiranoj 
troškovnoj stopi. Velika prednost toga je to što se u usporedbi između planiranih i ostvarenih brojki 
odstupanja koja su se pojavila u ulaznim sistemima ne pojavljuju u izlaznima. Time je zadovoljen 
zahtjev računovodstva odgovornosti da se prikazuju samo oni troškovi na koje se može uticati.

Standardni troškovi proizvoda izvode se iz planske kalkulacije odnosno predkalkulacije. 

Izračunavaju se na jediničnoj osnovi množenjem potrebnih materijala (standardna količina) s 
odgovarajućim   standardnim   cijenama   materijala   te   radnih   sati   (standardni   izravni   rad)   s 
odgovarajućim planskim proporcionalnim troškovnim stopama. Na taj način izražavaju koje će 
troškove prouzročiti pojedinačni proizvod. U predkalkulaciji se standardni troškovi proizvoda 
izračunavaju prema tačno određenim nalozima, tj. prema tačnim specifikacijama dobijenim od 
kupca, ali sa standardnim cijenama i planskim troškovnim stopama. Prema tome, svaku razliku koja 
se može pojaviti treba pripisati samo promjenama vezanim za naloge.

background image

Standardni troškovi se koriste za:

-

Sastavljanje finansijskih izvještaja;

-

upravljanje troškovima;

-

planiranje I kontrolu i 

-

odlučivanje o cijenama. 

-

1.2.

Suština obračuna po standardnim troškovima

Sa aspekta kreiranja kontnog plana računovodstva troškova, primjena sistema obračuna po 

standardnim troškovima je najzanimljivija.

Obračun po standardnim toškovima predstavlja jednu od metoda obuhvatanja, alokacijei 

realokacije   po   mjestima   i   nosiocima   troškova.   Ovaj   sistem   obračuna   služi   se   standardnim 
toškovima kao mjerilom, normalom i kontolnim sredstvom za stvarne troškove. Iz toga proističe 

pojava odstupanja od standardnih troškova kao podloga upravljanja po načelu izuzetka.

Slika 2. Periodizacija troškova prema različitim sistemima obračuna

2

Sistem obračuna

po stvarnim troškovima

Sistem obračuna

po standardnim troškovima

Sistem obračuna 

po standardnim VT

Svi (V i F)

troškovi u

stvarno nastalom

iznosu

(apsorpcioni sistemi)

Svi (V i F) troškovi

u planiranom iznosu

(apsorpcioni sistemi)

Standardni

(planirani)

varijabilni troškovi

Odstupaja od stan. VT

Svi stvarni FT proizvodnje

Odstupanja od stan. troškova

2

http://www.ekof.bg.ac.rs/wp-content/uploads/2015/03/03-VM-Obracun-i-upravljanje-troskovima.pdf

 

 

, str. 20

Tr

ko

vi

pr

oi

zv

od

nj

e

Svi

neproizvodni

troškovi

Svi

neproizvodni

troškovi

Svi

neproizvodni

troškovi

Uključivanje standardnih troškova u knjigovodstvo može biti potpuno i djelimično prema 

takozvanom:

-

part  planu –  odnosi se na delimično uključivanje standardnih troškova u knjigovodstvu,

-

singl planu – odnosi se na potpuno uključivanje standardnih troškova u knjigovodstvo, 

-

dual   planu   –   odnosi   se   na   paralelno   vođenje   stvarnih   i   standardnih   troškova   u 
knjigovodstvu.

Najčešću primjenu u računovodstvenoj praksi imaju part plan i singl plan.

Obračun po standardnim troškovima omogućava:

-

realnije vrednovanje zaliha,

-

efikasnije   vođenje   politike   prodajnih   cijena   na   osnovu   troškovne   podloge   po   osnovu 
unaprijed  utvrđenih standardnih cijena koštanja učinka - proizvoda,

-

utvrđivanje   odstupanja   između   standardnih   i   stvarnih   troškova   kao   -   upravljanja 
troškovima  po principu  izuzetka i usmjeravanje pažnje na ekstremno ponašanje troškova, 

-

realno   planiranje   troškova   i   rezultata   prema   planiranom   obimu   aktivnosti   za   potrebe 
preduzeća kao cjeline i za potrebe organizacionih djelova preduzeća, ažuran, jednostavan i 
ekonomičan sistem internog obračuna, 

-

kontrolu troškova za preduzeće kao cjelinu, kao i kontrolu troškova po organizacionim 
djelovima preduzeća,

-

raščlanjavanje poslovnog rezultata preduzeća po organizacionim djelovima, što predstavlja 
polaznu osnovu stimulativne raspodjele, a po osnovu uspješnosti upravljanja sredstvima, 
itd. 

N

ep

ro

iz

vo

dn

itr

ko

vi

background image

-

Učestalost javljanja i trajanje odstupanja

-

Predmet, sadržaj i uzrok odstupanja

-

Karakter i vrsta odstupanja 

1.4.

Vrste troškova

Troškovi se, posmatrano sa aspekta njihovog reagovanja u odnosu na promene obima 

proizvodnje, dijele na dvije osnovne grupe, a to su fiksni i varijabilni. Međutim, nijesu svi troškovi 
uvijek čisto fiksnog niti čisto varijabilnog karaktera, već se između ovih krajnosti pojavljuje čitav 
niz mješovitih troškova. Znajući karakteristike fiksnih i varijabilnih troškova, posebno kretanje 
fiksnih troškova u odnosu na promene u stepenu korišćenja kapaciteta, veoma je bitno imati 
podatke o veličini fiksnih i veličini varijabilnih troškova.

Podjela   troškova   na   fiksne   i   varijabilne   je   potrebna   za   izračunavanje   rezultata 

odgovarajućih   poslovnih   poduhvata   u   vođenju   poslovne   politke.   Za   izračunavanje   značajnih 
pokazatelja iz grafikona rentabiliteta, kao što su na primjer: koliko treba proizvesti i prodati, 
odnosno sa kojim stepenom zaposlenosti kapaciteta poslovati da bi se poslovalo u zoni dobitka, 
zatim koji se rezultat može očekivati na različitim stepenima zaposlenosti, odnosno koji nivo 
zaposlenosti obezbjeđuje finansijski rezultat koji se želi postići, itd.

Upravo nam ovo nameće potrebu za razdvajanjem troškova na fiksne i varijabilne, kao i 

potrebu praćenja i analiziranja njihovog ponašanja u različitim uslovima poslovanja, posebno 
posmatrano sa aspeka odnosa ovih troškova i stepena korišćenja kapaciteta, kako u masi, tako i po 
jedinici proizvoda.

Kod primjene sistema obračunavanja po standardnim troškovima utvrđuju se standardni 

troškovi za pojedine vrste troškova po jedinici proizvoda, kako za direktne tako i za indirektne 
troskove.

Utvrđivanje   standardnih   troškova,   u   osnovi,   ne   predstavlja   problem   kod   direktnih 

troškova, što nije slučaj sa standardizacijom indirektnih odnosno opštih troškova.

Problem standardizacije indirektnih troškova se javlja između ostalog i zbog toga što ovi 

troškovi   u   sebi   sadrže   fiksne,   varijabilne   i   troškove   mješovitog   karaktera,   koji   će   uticati   na 
dinamiku ukupnih troškova, a time i na visinu cijene koštanja proizvoda pri različitom stepenu 
korišćenja kapaciteta, kako u masi, tako i po jedinici proizvoda.

Podjela troškova na fiksne i varijabilne predstavlja metodološki postupak komparativne 

prirode, što praktično znači da se u postupku podjele troškova vrši posmatranje i upoređivanje 
kretanja troškova u odnosu na stepen korišćenja kapaciteta. Što znači da je neophodno pretpostaviti 
da su podaci koji se posmatraju i obrađuju međusobno uporedivi. Ovo se odnosi na podatke o visini 
troškova, kao i na podatke koji se odnose na stepen korišćenja kapaciteta. 

Želiš da pročitaš svih 30 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti