1

TEHNOLOŠKA ŠKOLA

PILANSKA BB

BANJA LUKA

IDEALNO STANJE GASA

MENTOR                                                                                          UČENIK

BANJA LUKA, MAJ 2016

2

UVOD

Gasno stanje materije je za hemiju od velike važnosti pa se stoga osobine gasova izučavaju i u 

hemiji. Izučavanjem osobina gasova došlo se do razlikovanja atoma i molekula. Za gasove je 

karakteristično, za razliku od čvrstih i tečnih supstanci da postoji određen odnos između gustine 

razrjeđenih gasova i molekularnih težina. U hemiji je taj odnos iskorišćen za izračunavanje 

atomskih težina, zatim za određivanje gasnih gustina supstanci čiji je molekularni satav poznat 

ili za određivanje molekularnih težina gasova iz njihovih gustina kod gasova čiji je molekularni 

sastav nepoznat. Gasni zakoni se primenjuju i u kvantitativnoj analizi.

Za biologiju i medicinu je poznavanje osobina gasova od velike važnosti, jer su mnogi žiovotni 

procesi   u   vezi   sa   razmenom   gasova   (kiseonik   prilikom   disanja,   ugljen-dioksid   prilikom 

hlorofilne asimilacije i drugo).

Od svih stanja materije gasno je najjednostavnije. Gasovi se upadljivo razlikuju od tečnosti i 

čvrstih supstanci osobinom da je njihova zapremina u velikoj mjeri zavisna od pritiska i 

temperature. Zapremina određene količine tečnosti se neznatno menja pri promeni pritiska i 

temperature. Povećanjem pritiska od 1 na 2 atmosfere zapremina vode se smanjuje za 0,01 % a 

povišavanjem temperature od 0  do 100 

0

C zapremina vazduha se znatno povećava, i to oko 36,6 

stepeni. Dakle, promenama pritiska i temperature zapremina gasova se mnogo mijenja, i to 

nezavisno od prirode gasa.

Gasovi su ekspanzivni, tj. sposobni da zauzmu zapreminu koja im se stavi na raspolaganje, 

gasovi se mogu lako kompromitovati, oni imaju malu gustinu i neznatan viskozitet.

Zapremina gasa je određena kada su poznati uslovi pod kojima se on nalazi. Ti uslovi su 

temperatura i pritisak. Prema tome, stanje gasa karakterišu tri osnovne veličine: temperatura, 

pritisak i zapremina. Arbitarno je usvojeno da se temperatura od  03 C i pritisak od 1 atmosfere 

smatraju kao normalni uslovi. Kod gasova se najčešće upotrebljava kao jedinica za pritisak 1 

atmosfera.

Kada   se   primjenom   jednačine   gasnog   stanja,   kod   jednog   gasa   koji   nije   pod   normalnim 

uslovima, izračuna njegova zapremina pod normalnim uslovima, kaže se da je zapremina gasa 

redukovana na normalne uslove.

Čvrste supstancije se mogu lako meriti na vagi. Tečne supstancije se mogu mjeriti na vagi ili 

preko zapremine doći do težine ako se zapremina odgovarajuće tečnosti pomnoži sa njenom 

specifičnom težinom. Mjerenje gasa na vagi nije jednostavno, s jedne strane, zato što gasovi 

imaju male specifične težine, a s druge strane, zato što je određivanje specifičnih težina gasova 

dosta komplikovano. Mnogo je jednostavnije iz zapremine gasa pod određenim uslovima 

background image

4

1. IDEALAN  GAS

Idealan gas 

je zamišljeni gas, u kome je zapremina čestica gasa beskonačno mala u odnosu na 

ukupnu zapreminu gasa (masa čestice je skoncentrisana u jednoj tački) i međučestične privlačne 

sile su zanemarljive. Svi realni gasovi se međusobno veoma razlikuju, ali se pod određenim 

uslovima mogu ponašati slično. To su uslovi visoke temperature i niskog pritiska i kažemo da 

pod tim uslovima svi gasovi liče na tzv.  

idealan gas.  

Idealan gas je takav gas kod koga su 

ispunjeni sledeći uslovi:

-

Idealan gas se sastoji od velikog broja molekula (čestica) čije su dimenzije 

zanemarljive   u   odnosu   na   dužinu   srednjeg   slobodnog   puta  (rastojanje  koje 

čestice pređu između dva sudara), pa se mogu smatrati materijalnim tačkama.

-

Vektori brzina čestica idealnog gasa su slučajne veličine.

-

Ne   postoje   međusobne   interakcije   čestica   idealnog   gasa   niti   interakcije   sa 

zidovima   suda,   osim   kratkotrajnih   sudara   koji   se   mogu   smatrati   apsolutno 

elastičnim.

1.1.

 Parametri

 

 

Parametri koji potpuno opisuju stanje u kome se nalazi idealan gas  

(parametri stanja)  

su 

pritisak,   temperatura   i   zapremina,   a   jednačina   koja   povezuje   ove   parametre,   predstavlja 

jednačinu stanja idealnog gasa:

PV= nRT

P- pritisak gasa

V -  zapremina gasa

n - broj molova gasa

R - Univerzalna gasna konstanta, R = 8,314. 

[

 J/mol.K

]

T - Temperatura

f (P,V

T

) = 0

Za idealan gas kažemo da se nalazi u 

ravnotežnom stanju 

ako mu se ovi parametri stanja ne 

mjenjaju bez uticaja spoljašnjih sila.

Mol je jedna od sedam osnovnih jedinica SI sistema je jedinica za količinu supstance - 

mol. 

To je količina supstance nekog uzorka koji sadrži isti broj jedinica (molekula, atoma, jona) 

koliko ima atoma u 12 

[

g

ugljenika  C

12

.  Taj broj iznosi 

N

A

=

6.023 x10

23

m o l

1

 i 

naziva se 

Avogadrov broj. 

Očigledno je da broj čestica gasa možemo naći kao:

5

N = n N

A

Ustanovljeno je još da pri 

standardnim uslovima 

(T=273 K, P=101325 Pa), 1 

mol 

gasa zauzima 

zapreminu od 22.4 

= 22.4 >10

-3

 m

3

.

Pri istim pritiscima i temperaturama jednake zapremine idealnih gasova sadrže

  jednak  

broj 

molekula. Ovo tvrđenje se naziva 

Avogadrov zakon.

Zamislimo da imamo  

q  

identičnih posuda zapremine  

V  

i da se u svakoj nalazi neki gas na 

temperaturi T. Pritisci ovih gasova su: P

1

, P

2

,....P

q

. Ako sve ove gasove pomešamo u jednu 

posudu čija je zapremina 

V, 

pritisak smješe gasova biće:

P = ± P

,i

=1

ili riječima:  

Pritisak smješe gasova je jednak zbiru parcijalnih  

pritisaka komponenata te smješe. 

Ovo tvrđenje se naziva 

Daltonov zakon.

Inače,   određivanje   broja   molekula   gasa   u   nekoj   zapremini 

(koncentracija), dakle i određivanje vrijednosti Avogadrovog broja, je bio ne tako lak  zadatak 

kojim su se bavili mnogi naučnici. Razlog tome je bio nepoznavanje veličine molekula i načina 

na koji se oni kreću, međusobno sudaraju i posledica tih sudara. Naime iz iskustva je bilo jasno 

da se npr. dva gasa ne mješaju trenutno (miris se u nekoj prostoriji ne osjeća istovremeno u svim 

njenim djelovima), niti je to mješanje ravnomjerno i postepeno (rekli bismo gas se ne širi 

„frontalno"). Rješenju ovog problema doprinjela su istraživanja britanskog botaničara Roberta 

Brauna (1827.god.) koji je posmatrao kretanje čestica polenovog praha suspendovanih u vodi. 

On je uočio da se ove sitne čestice kreću na slučajan način, kao da plešu po površini vode. 

Objašnjenje ove pojave zasniva se na činjenici da su čestice neprestano bombardovane sa svih 

strana molekulama vode, pri čemu je broj čestica koje ih udaraju sa suprotnih strana sasvim 

slučajan.   To   znači   da   se   efekti   tih   udara,   u   ma   kako   kratkom   vremenskom   intervalu   ih 

posmatrali, neće međusobno poništiti. Zahvaljujući ovim fluktuacijama rezultujuća sila koja 

uslovljava kretanje je sasvim slučajna (kao vektor), pa je slučajan i pravac i smjer kretanja 

čestice. Zaključeno je da se i čestice gasa, izložene dejstvu drugih čestica, ponašaju na isti način 

i ovakvo kretanje je dobilo naziv 

Braunovo kretanje. 

Nakon usvajanja ovog modela vrednost 

Avogadrovog broja je određena i teorijski i eksperimentalno sa zadovoljavajućom tačnošću.

Posmatrajmo 

molekula idealnog gasa koji se kreću unutar suda u obliku kocke ivice 

(slika), 

čija je površina jedne stranice  

S .

Molekul mase  

m

se kreće ka jednoj stranici kocke i nakon 

elastičnog sudara se odbija. Sila kojom će molekul pri udaru o zid suda djelovati na njega (a po 

Želiš da pročitaš svih 18 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti