Fakultet za menadžment
Seminarski rad iz predmeta Socijologija
Tema: Starije sociološke teorije
Student: Mentor:
x
SADRŽAJ
UVOD ........................................................................................................................................... 1.
SOCIOLOŠKE TEORIJE, S OSVRTOM NA STARIJE SOC. TEORIJE .................................................... 2.
KLASIFIKACIJA STARIJIH SOCIOLOŠKIH TEORIJA ……………………………………………………………………… 2.
POZITIVISTIČKA SOCIOLOGIJA OGISTA KONTA ……………………………………………………………………….. 3.
NATURALISTIČKE TEORIJE DRUŠTVA ………………………………………………………………………………………. 4.
Biologističke teorije
………………………………………………………………………………………
4.
Socijaldarvinizam
………………………………………………………………………………………….
5.
MEHANICISTIČKE TEORIJE ……………………………………………………………………………………………………… 5.
FORMALNO-SOCIOLOŠKE TEORIJE ……………………………………………………………………………………….… 6.
PSIHOLOŠKE TEORIJE ……………………………………………………………………………………………………………... 7.
Individualno-psihološke teorije
…………………………………………………………………….. 7.
Kolektivno-psihologističke teorije
…………………………………………………………………. 9.
Socijalno-psihološke teorije
………………………………………………………………………….. 9.
Bihejviorizam
………………………………………………………………………………………………. 10.
ZAKJLUČAK …………………………………………………………………………………………………………………………… 11.
LITERATURA …………………………………………………………………………………………………………………………. 12.
SOCIOLOŠKE TEORIJE, S OSVRTOM NA STARIJE SOC. TEORIJE
Sociološke teorije nastaju nakon konstituisanja sociologije kao nauke, za šta su pored Ogista
Konta zaslužni i Herbert Spenser, Karl Marks, Maks Veber i Emil Dirkem, u čijim dijelima su
zasnovani različiti teorijski pristupi.
Za nastanak sociologije kao nauke, pored društveno-istorijskih uslova, bilo je značajno i
postojanje bogatog fonda dotadašnjih teorisjkih promišljanja o društvu iz kojih je neposredno
uslijedila potreba o zasnivanju samostalne nauke o društvu. Ogist Kont (prva polovina XIX veka)
je sistematizovao brojna shvatanja prethodnika i formalno ostao zaslužan za konstituisanje
samostalne nauke o društvu, kojoj je dao ime sociologija. Ovu riječ je prvi put upotrijebio u
svom djelu “
Kurs pozitivne filozofije
”, a formirao ju je od latinske riječi – societas - društvo, i
grčke riječi – logos – učenost.
Sociologija je dakle nastala kao odgovor na zahtijev vremena i društvenih protivuriječnosti u
pokušaju da se prouče društveni problemi u okviru jedne opšte nauke o društvu. Sa različitih
pozicija svoje klasne uloge, dvije osnovne društvene klase, vladajuća i proletarijat bile su
zainteresovane da naučnim proučavanjem dobiju odgovore za probleme koji su proisticali iz
njihovog klasno-socijalnog položaja. Na toj osnovi su proistekle dvije različite teorijske
orjentacije, gradjanska i marksistička, koje će od nastanka sociologije pa sve do savremenog
doba označavati različit sociološki pristup, baziran na klasno-ideološkoj osnovi.
Složenost društvene stvarnosti i usmijerenost ka odredjenim pitanjima i faktorima, ideološka
orjentacija autora, teorijska angažovanost da se društvo usmijerava na održanje postojećeg
sistema ili da se menja, sve su to razlozi zbog kojih je nastao veći broj socioloških teorija.
KLASIFIKACIJA STARIJIH SOCIOLOŠKIH TEORIJA
S obzirom na brojnost socioloških teorija u klasifikacijama dolazi do ukrštanja nekih od osnova
podijele. Podijele se prave prema državi u kojoj su nastale (njemačke, francuske, američke),
prema vremenu nastajanja (teorije XIX i XX vijeka), ideološkom faktoru (gradjanske i
marksističke), naučnom konceptu i sadržaju (biologističke, psihologističke, formalistička i dr.).
Najčešća je podijela na klasične i savremene teorije, ali se npr. Marksizam kod nekih autora
ubraja u klasične, a kod drugih u savremene teorije. Ja Marksizam u svom radu neću ubrajati u
starije, odnosno klasične. Ima i drugih primjera. U svakom slučaju, neusaglašenost postoji i kod
klasifikacije socioloških teorija u savremenoj sociologiji u kojima autori koriste kombinaciju više
kriterijuma i nivoa podijele.
Prve sociološke teorije imale su karakteristike tzv. Velikih teorija, koje su nastojale da pruže
odgovore o društvu kao cijelini, analizom strukture društva i činilaca koji učvršćuju njegovu
stabilnost ili pak dovode do promijena.
2.
