Psihologijske teme 19 (2010), 1, 123-144

Izvorni znanstveni rad – UDK – 159.923.01:159.922.1



Katarina

urkovi

, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Središnja služba, Radni

cesta 1, 10000 Zagreb. E-pošta:

[email protected]

Rad se temelji na podacima prikupljenima u okviru izrade diplomske radnje
Katarine

urkovi

pod mentorstvom Renate Franc

na studiju psihologije Hrvatskih

studija Sveu

ilišta u Zagrebu.

123

Stereotip fizi

ke privla

nosti 'lijepo je dobro' u okviru

petofaktorske teorije li

nosti

Katarina

urkovi

Hrvatski zavod za zapošljavanje, Središnja služba, Zagreb

Renata Franc

Institut za društvena istraživanja Ivo Pilar, Zagreb

Sažetak

Cilj je rada bio provjeriti postojanje stereotipa fizi

ke privla

nosti te ispitati

sadržaj tog stereotipa u okviru petofaktorske teorije li

nosti. To

nije, u radu se

provjerava postoje li razlike u procjeni podražajnih osoba (osoba koje se
procjenjuju) razli

itog spola i razli

itog stupnja privla

nosti (jako privla

na lica,

prosje

no privla

na lica i neprivla

na lica) na pet osnovnih dimenzija li

nosti:

ekstraverziji, ugodnosti, emocionalnoj stabilnosti, savjesnosti i otvorenosti. U
istraživanju je sudjelovalo 106 studentica

iji je zadatak bio procijeniti osobine

nosti nepoznatih osoba s fotografija.

U istraživanju je utvr

en zna

ajan efekt stupnja privla

nosti i spola

podražajnih osoba na procjenu ve

ine obuhva

enih dimenzija li

nosti, kao i

interakcijski efekt spola i privla

nosti.

Za razliku od dosadašnjih nalaza prema

kojima se privla

nim osobama pridaju relativno pozitivnije osobine, u ovom je

istraživanju utvr

eno da se osobe prosje

ne privla

nosti procjenjuju relativno

najugodnijima, emocionalno najstabilnijima i najekstravertiranijima, neovisno o
njihovu spolu. Neprivla

ne se podražajne osobe procjenjuju najintrovertiranijima i

najmanje emocionalno stabilnima te najmanje otvorenima. Interakcijski su efekti
privla

nosti i spola podražajne osobe utvr

eni kod procjena ekstraverzije,

emocionalne stabilnosti, savjesnosti i otvorenosti.

U radu se raspravlja o složenom me

uodnosu ispitanih varijabli, evolucijskim

imbenicima, kao i o drugim mogu

im uzrocima ovog stereotipa.

Klju

ne rije

stereotip, fizi

ka privla

nost, petofaktorska teorija li

nosti

PSIHOLOGIJSKE TEME 19 (2010), 1, 123-144

UVOD

Proces stvaranja prvog dojma igra važnu ulogu u socijalnim interakcijama. Prvi

dojam koji stvorimo o drugim ljudima u velikoj mjeri oblikuje na

in na koji

emo

se ponašati prema tim osobama, kao i naša o

ekivanja. Kako bismo si olakšali

prosudbe i što brže snašli u složenim socijalnim uvjetima pri stvaranju dojmova o
drugim ljudima,

esto pribjegavamo stereotipima i koristimo implicitne teorije

nosti i druge kognitivne pre

ace. Pritom, dojam o novoj osobi stvaramo vrlo

brzo. Tako nalazi istraživanja Willisa i Todorova (2006) pokazuju da je za
stvaranje dojma i donošenje prosudbi o crtama li

nosti na temelju fotografija lica

potrebna samo desetina sekunde. Produljivanjem vremena izloženosti podražajnoj
osobi (osobi koja se procjenjuje) ne mijenja se dojam stvoren u prvoj desetini
sekunde, a sigurnost se u vlastite prosudbe

ak i pove

ava. Ujedno, za stvaranje

i vrlo detaljnih dojmova o nekoj osobi koristimo minimalni broj informacija (kao
što su npr. spol, dob i izgled pojedinca; Taylor, Peplau i Sears, 2000).

Patzer (1985) smatra kako je, uz spol, prva osobina koju zamje

ujemo kod

drugih ljudi fizi

ki izgled, odnosno fizi

ka privla

nost. Uzmemo li to u obzir, nije

udno da je industrija ljepote jedna od najprofitabilnijih industrija u današnjem

svijetu. Mnogo se truda, vremena i drugih resursa troši na uljepšavanje, po

evši od

kupovanja kozmeti

kih preparata pa sve do rekonstruktivne kirurgije, koja se ne

koristi samo za uklanjanje nekih ve

ih fizi

kih anomalija, ve

sve više postaje

pomodno sredstvo kojim ljudi nastoje izgledati lijepo i vratiti svoje samopouzdanje.
No, pogrešno bi bilo zaklju

iti kako je ljepota bitna samo u današnjem društvu.

Ljepota je tema koja ve

stolje

ima inspirira umjetnost. O njoj su ve

davnih dana

raspravljali i filozofi, primjerice Grci, koji su vjerovali kako je ljepota povezana i s
drugim pozitivnim kvalitetama (Langlois i sur., 2000). Jesu li oni bili u pravu? Jesu
li fizi

ki privla

ni ljudi uistinu u prednosti nad neprivla

nima?

Prva su znanstvena istraživanja stereotipa fizi

ke privla

nosti nastala u

podru

ju socijalne psihologije, a istraživa

ice Dion, Berscheid i Walster (1972)

prve su detaljnije ispitale sadržaj stereotipa koji su nazvale "

što je lijepo, to je i

dobro

". Rezultati su tog istraživanja pokazali kako su sudionici fizi

ki privla

nim

pojedincima

eš

e pripisivali socijalno poželjne karakteristike od fizi

neprivla

nih pojedinaca: privla

nim su osobama

eš

e pripisivali prestižnije

poslove i sretnije brakove te su ih percipirali kao dobre roditelje, i op

enito imali

sliku o njima kao o osobama koje žive ispunjenije. Ovo je istraživanje potaklo
mnoga daljnja istraživanja u

inka privla

nosti, posebice privla

nosti lica, na

atribucije, stvaranje dojmova i stereotipe o strancima. Metaanalize Feingolda
(1992) te Langloisa i sur. (2000) pokazale su kako se ljudi iz razli

itih kultura slažu

oko toga tko je privla

an, odnosno neprivla

an. Upravo su ti dokazi o

univerzalnosti ljepote omogu

ili znanstveno ispitivanje stereotipa fizi

privla

nosti.

124

PSIHOLOGIJSKE TEME 19 (2010), 1, 123-144

Manji je broj istraživanja uputio i na „tamnu" stranu stereotipa fizi

privla

nosti. Cash i Janda (1984) su pokazali kako se fizi

ki privla

nim osobama

esto pripisuju osobine taštine i sebi

nosti. Eagly, Ashmore, Makhijani i Longo

(1991) su meta-analizom tako

er potvrdili ovaj nalaz, pri

emu je utvr

ena i

ovisnost procjena o spolu osoba koje se procjenjuje; tako se privla

nim

muškarcima pridaju osobine strogosti i ozbiljnosti, a privla

nim ženama osobine

naivnosti.

Istraživanja su se stereotipa fizi

ke privla

nosti naj

eš

e provodila u Zapadnim

kulturama pa se s razlogom po

elo postavljati pitanje je li sadržaj tog stereotipa isti

u svim kulturama ili se on razlikuje? Wheeler i Kim (1997) proveli su istraživanje u
kojem su sudjelovali studenti iz Koreje i Sjeverne Amerike. Rezultati su pokazali
kako su sudionici iz obiju kultura fizi

ki privla

ne osobe procjenjivali socijalno

vještijima, prijateljski nastrojenijima i prilago

enijima. Me

utim, sudionici su se

razlikovali prema nekim drugim osobinama koje su pripisivali privla

nim ljudima.

Te razlike isti

u ono što se smatra važnim i vrijednim u svakoj kulturi. Stereotip je

kod Amerikanaca uklju

ivao osobine osobne snage, koje nisu bile dio stereotipa

sudionika iz Koreje. Korejanci su nasuprot tome fizi

ki privla

nima pripisivali

osobine poštenja i brige za druge, osobine koje nisu bile dio ameri

kog stereotipa.

Ove razlike upu

uju na razli

ito vrednovanje pojedinih osobina u razli

itim

kulturama te se sukladno tome osobine koje se u odre

enoj kulturi smatraju

važnima i poželjnima pripisuju onima koje smatramo fizi

ki privla

nima. Wangovo

je istraživanje (2009) pokazalo kako privla

nost lica osobe ima jednak utjecaj na

stvaranje prvog dojma u izoliranoj kulturi Bolivijaca i Amerikanaca. Naime,
privla

ne su osobe u obje kulture procjenjivane inteligentnijima, društvenijima i

dominantnijima od neprivla

nih osoba. Ovaj nalaz upozorava i na mogu

evolucijske korijene ovog stereotipa s obzirom da mediji u društvu Bolivijaca nisu
mogli utjecaji na razvoj stereotipa.

Stereotip je fizi

ke privla

nosti u Hrvatskoj ispitivan u svega nekoliko

istraživanja. Tur

inovi

(1979) je proveo longitudinalno istraživanje ovog

stereotipa na velikom uzorku djece predškolske dobi i njihovih odgajateljica.
Sudionicima je prikazivao parove fotografija lica djece koja su suci u
predistraživanju procijenili privla

nima, odnosno neprivla

nima. Rezultati su

istraživanja pokazali da su djeca stara 5–6 godina privla

nim vršnjacima pripisivali

pozitivne aktivnosti (npr. "pomagao je drugoj djeci", "nije se puno tukao", "dobro
pjeva"), a neprivla

noj djeci negativne (npr. "strašio je drugu djecu"). O

ekivanja

su djece o ponašanju odgajatelja prema privla

noj/neprivla

noj djeci pokazala kako

djeca o

ekuju razli

ito ponašanje odgajatelja u korist privla

nije djece. I

odgajateljice su zna

ajno

eš

e pripisivale privla

noj djeci druge socijalno poželjne

aktivnosti i osobine ("samopouzdan i komunikativan"). Neprivla

nu su djecu

odgajateljice zna

ajno

eš

e percipirale povu

enima.

Novije je istraživanje koje su proveli Zubi

i Buruši

(2009) tako

er uputilo na

pozitivnu povezanost fizi

ke privla

nosti i sociometrijskog statusa osobe. Osobe

126

PSIHOLOGIJSKE TEME 19 (2010), 1, 123-144

procijenjene fizi

ki privla

nijima imale su u skupini vršnjaka bolji socijalni status.

Ovo je istraživanje tako

er pokazalo da fizi

ka privla

nost ima ve

i u

inak na

ocjenu socijalnog položaja vršnjaka kod osoba nižeg samopoštovanja.

Iako istraživanja fizi

ke privla

nosti uklju

uju razli

ite elemente, kao što su

emocionalni izražaj, na

in odijevanja i sl. (Ashmore, Solomon i Longo, 1996), ovaj

je rad usmjeren na privla

nost lica. Karakteristike lica neke osobe predstavljaju

jedan od najvažnijih izvora informacija za stvaranje prvog dojma o novoj osobi
(Zebrowitz, 2004). Nadalje, lice osobe je važna sastavnica konstrukta fizi

privla

nosti na koju ne možemo utjecati (osim estetskom operacijom). Odje

u i

emocionalne izraze možemo mijenjati i upravljati njima ovisno o situaciji u kojoj
jesmo, no crte lica i njihova privla

nost ostaju iste u razli

itim situacijama. Iz tog

smo razloga u ovom istraživanju željeli utvrditi koje se osobine pridaju osobama na
temelju privla

nosti lica.

Sadržaj prvog dojma o nekoj osobi širokog je raspona te može uklju

ivati

prosudbe o raznim osobinama pojedinca (npr. agresivnosti) te op

enite prosudbe

(npr. "on je gubitnik"). Ames i Bianchi (2008) su ispitali tendenciju ljudi da u
stvaranju prvih dojmova procjenjuju crte li

nosti osobe na temelju fotografije lica,

videosnimke i kratkog susreta s osobom. Sudionici su istraživanja nakon izlaganja
trebali napisati svoj dojam i zapažanja o karakteristikama osobe koju su
procjenjivali. Nakon kodiranja takvih slobodnih odgovora u kategorije koje
odgovaraju dimenzijama li

nosti prema petofaktorskoj teoriji utvr

eno je da su

sudionici skloni procjenjivanju crta li

nosti nepoznatih osoba te da pritom neke crte

nosti (ugodnost i ekstraverzija) procjenjuju

eš

e nego druge (savjesnost,

emocionalna stabilnost i otvorenost).

Kada procjenjujemo vlastite osobine li

nosti, svjesni smo da su npr. savjesnost

i emocionalna stabilnost crte koje su relativno neovisne jedna o drugoj. No, kada
procjenjujemo druge osobe, posebice one koje ne poznajemo, razli

ite crte li

nosti

više i ne razlikujemo toliko, te smo skloniji stvaranju op

ih dojmova o neznancima.

Za to je ponu

eno nekoliko objašnjenja (Beer i Watson, 2008).

Prvo, kao posljedica opažanja, uvida i

este komunikacije s bliskim osobama

skloniji smo uo

iti složenost li

nosti pojedinca i bolje razlikovati pojedine crte

nosti.

Drugo, evaluacija kao jedna od temeljnih tendencija pojedinca u socijalnom

opažanju i zaklju

ivanju uzrokuje stvaranje op

enitog dojma o neznancima (npr.

"on mi se svi

a/ne svi

a"). Na temelju se tako stvorenog dojma izvode razli

iti

zaklju

ci i prosudbe o toj osobi. Weller i Watson (2009) su pronašli kako je

dimenzija ekstraverzije slabo povezana sa svi

anjem, dok su otvorenost, savjesnost,

ugodnost i emocionalna stabilnost povezane s evaluacijom (Goldberg, 1993).
Prema ovoj teoriji pretpostavka je da ako nam se osoba svi

a (u ovom slu

aju, ako

je privla

na), percipirat

emo je ugodnijom, savjesnijom i otvorenijom te

emocionalno stabilnijom. Tako

er, ako nam se osoba ne svi

a, percipirat

emo je

emocionalno nestabilnijom, manje ugodnom, savjesnom i otvorenom.

127

PSIHOLOGIJSKE TEME 19 (2010), 1, 123-144

efekt privla

nosti na procjene može ovisiti o spolu osobe koja se procjenjuje,

ekujemo i utvr

ivanje zna

ajnih interakcijskih efekata privla

nosti i spola

podražajne osobe.

METODA

Provedeno istraživanje uklju

uje dvije razine: predispitivanje, u kojem se

izabiru fotografije lica muških i ženskih osoba razli

itog stupnja privla

nosti

(privla

ne, prosje

no privla

ne i neprivla

ne) te glavno ispitivanje.

Predispitivanje

Sudionici i postupak

U predispitivanju je sudjelovalo 58 sudaca, studenata tre

e godine psihologije

na jednom fakultetu Sveu

ilišta u Zagrebu; 52 osobe ženskog spola te 6 muškog

spola. Sudionicima je pomo

u LCD-projektora prezentiran niz fotografija, uz

vrijeme prezentacije svake fotografije 30 sekundi. Zadatak sudaca bio je pozorno
promatrati svaku fotografiju te procijeniti privla

nost lica svake osobe na skali od 1

(fizi

ki neprivla

no lice) do 7 (fizi

ki privla

no lice). Sudionici su zamoljeni za

pozornost i iskrenost pri procjenama. Tako

er im je re

eno da ako prepoznaju neku

osobu, to zabilježe na listu za odgovore uz redni broj fotografije te osobe.

Izbor fotografija

Kako bi se na temelju procjena sudaca iz predispitivanja mogle izabrati

fotografije lica muških i ženskih podražajnih osoba razli

itog stupnja privla

nosti

(privla

ne, prosje

no privla

ne i neprivla

ne), u predispitivanju smo krenuli od

ukupno 60 fotografija, od kojih 29 prikazuje žensko lice, a 31 muško lice. Pri
po

etnom se izboru fotografija polazilo od sljede

ih kriterija: odabrane su

fotografije u boji i zadovoljavaju

e rezolucije na kojima su vidljivi samo lice i

ramena osobe. Osoba na fotografiji je mla

e dobi, bez uo

ljivih anomalija lica, bez

nao

ala, odjevena u odje

u koja ni po

emu ne odudara od prosjeka.

Najve

i broj fotografija korištenih u predispitivanju preuzet je iz brošura

Hrvatskog olimpijskog odbora s fotografijama hrvatskih sportaša koji su
sudjelovali na Olimpijskim igrama u Ateni 2004. i Mediteranskim igrama u
Almeriji 2005. Radi se o javno dostupnim brošurama koje su tiskane u velikom
broju primjeraka. Pri odabiru fotografija vodili smo ra

una o tome da osobe ne

budu poznate javnosti. Manji je broj fotografija preuzet s mrežnih stranica
www.statisti.hr i www.midiken.hr, a nekoliko je osoba, uz njihovu suglasnost, i
fotografirano za potrebe ovog ispitivanja.

129