Kolegij „Poslovno odlučivanje“
Darko Tipurić & Najla Podrug
- 1 -
Stilovi odlučivanja
. Zabilješke uz predavanje-
Razumijevanje menadžerskog stila odlučivanja pruža mogućnost boljeg razumijevanja
menadžera, njihovog odlučivanja, rješavanja problema i interakcija s drugim ljudima u
organizaciji.
1
Usprkos tomu što se u znanstvenoj literaturi različito pristupa definiranju stilova
odlučivanja, u smislu kriterija, dimenzija i terminološki, ipak osnovna podjela je na
autokratski i demokratski stil odlučivanja.
2
U tom smislu stilovi odlučivanja se kreću između
jedne krajnosti koju predstavlja autokratski stil i druge koju predstavlja demokratski, a izbor
stila ovisi o značajkama donositelja odluke, značajkama suradnika i o situaciji u kojoj se
donose odluke.
3
Autokratski stil
odlučivanja je način odlučivanja u kojem jedna osoba, najčešće top
menadžer poduzeća, ima neograničenu moć i vlast u odlučivanju. Svi ostali zaposleni u
poduzeću samo su izvršitelji odluka. Dominacija pojedinca, koji preuzima kompletnu ovlast i
odgovornost za odlučivanje, nije nužno nedjelotvorna. Naime, autokratski stil odlučivanja
može biti djelotvoran u manjim organizacijama odnosno u organizacijama s manjim brojem
zaposlenih. Kod većih poduzeća promatrani stil odlučivanja marginalizira srednju razinu
menadžmenta što može dovesti u pitanje uspješnost poslovanja poduzeća.
Demokratski stil
podrazumijeva sljedeće: postojanje više razina odlučivanja u poduzeću,
stvarnu moć u odlučivanju nižih razina menadžmenta, poštivanje hijerarhije odlučivanja,
jasno razgraničavanje odluka po vrstama na više i niže razine menadžmenta i dr. Menadžer se
konzultira s svojim suradnicima u procesu odlučivanja, stoga se ovaj stil još naziva i
participativno-demokratski stil odlučivanja.
4
U suvremenim uvjetima poslovanja demokratski
odnosno participativno-demokratski stil ima značajnu prednost pred autokratskim stilom
odlučivanja jer razvija takvu radnu klimu u kojoj suradnici samostalno i odgovorno donose
odluke, a veće zadovoljstvo suradnika u konačnici rezultira uspjehom poduzeća.
* * *
Driver, Brousseau i Hunsaker
definiraju stilove odlučivanja temeljem sljedećih kriterija: (1)
prema količini informacija koju menadžer koristi pri odlučivanju i (2) prema broju inačica za
rješavanje problema.
5
Na pitanje o tome je li bolje odlučivati s malo i mnogo informacija i je
li bolje odlučivati s manjim ili većim brojem inačica nemoguće je dati univerzalan odgovor.
Kombiniranjem manjeg ili većeg broja informacija potrebnih za odlučivanje i manjeg ili
većeg broja inačica moguće je identificirati sljedeće stilove odlučivanja:
1
Rowe, A., Boulgarides, J. (1983), „Decision-styles: a perspective“, Leadership & Organization Development Journal, Vol. 4, No. 4, str. 3-
9. prema Yousef, D. A. (1998), „Predictors of decision-making styles in a non-western country“, Leadership & Organization Development
Journal, Vol. 19, No. 7, str. 366.
2
Početak znanstvenih rasprava o stilovima odlučivanja se vezuje uz Taylora, Tannenbauma i Schmidta iako se najvećim dijelom one
isprepleću s raspravama o stilovima vođenja. Pojavom Simona i drugih autora u 60-tim godinama prošlog stoljeća učinjen je znatan pomak
prema odlučivanju i odlukama.
3
Rezultati velikog empirijskog istraživanja u hrvatskim poduzećima provedenog u razdoblju 2000-2003. potvrđuju kako je, prema mišljenju
ispitanih menadžera, najvažniji čimbenik koji utječe na odlučivanje „vlastite karakteristike njih kao menadžera“ (39%), zatim situacija u
kojoj se odlučuje (34%), a najmanje važnim smatraju „karakteristike svojih suradnika“ (27%). Detaljnije u Sikavica, P., Bahtijarević-Šiber,
F. (2004), Menadžment., str. 320-322.
4
Detaljnije o procesu participativnog odlučivanja u Hitt, M. A., Black, J. S., Porter, L. W. (2005), Menadžment, str. 318-320.
5
Hunsaker, P. L., Hunsaker, J. S. (1981), „Decision Styles – In Theory, in Practice“, Organizational Dynamics, Autumn, str. 23-35.
Kolegij „Poslovno odlučivanje“
Darko Tipurić & Najla Podrug
- 2 -
a.
„odlučan“ stil odlučivanja
kojeg karakterizira uporaba minimalne količine
informacija i jedne mogućnosti rješavanja problema;
b.
fleksibilan stil odlučivanja
kojeg karakterizira brzo odlučivanje u kojem donositelj
odluke često mijenja fokus informacija kako bi svestranije sagledao različite
mogućnosti rješavanja problema;
c.
hijerarhijski stil odlučivanja
kojeg karakterizira uporaba velike količine informacija
kako bi kreirao jednu određenu mogućnost rješavanja problema;
d.
integrativni stil odlučivanja
kojeg karakterizira uporaba velike količine informacija i
razvoj što većeg broja inačica rješavanja problema i
e.
sistemski stil odlučivanja
koje je najzahtjevniji jer obuhvaća veliku količinu
informacija kako bi se sagledale različite perspektive i inačice rješavanja problema.
6
* * *
S. P. Robbins
definira četiri stila odlučivanja temeljem dviju dimenzija: (1) prema načinu
razmišljanja donositelja odluke koje može biti racionalno, logično odnosno kreativno,
intuitivno pristupanje informacijama i (2) prema toleranciji donositelja odluke prema
neodređenosti.
7
Slika 1. Model stilova odlu
č
ivanja
T
ole
ra
nc
ija
pre
m
a
ne
odr
e
đ
enos
ti
m
ala
ve
lik
a
ANALITI
Č
KI
STIL ODLU
Č
IVANJA
KONCEPTUALNI STIL
ODLU
Č
IVANJA
DIREKTIVNI STIL
ODLU
Č
IVANJA
BIHEVIORALNI STIL
ODLU
Č
IVANJA
Na
č
in razmišljanja
racionalni, logi
č
ni kreativni, intuitivni
Izvor: Rowe, A. J., Boulgarides, J. D. (1992), „Managerial Decision Making, Prentice Hall, Upper Saddle River, New Jersey, str. 29. prema
Robbins, S. P. (2005), „Organizational Behavior“, Eleventh Edition, Prentice Hall, Upper Saddle River, New Jersey, str. 154.
a.
direktivni stil odlučivanja
karakterizira racionalni način razmišljanja i netolerancija
prema neodređenosti u odlučivanju, donositelji odluke brzo odlučuju i fokusiraju se na
kratki rok, ne koriste veliki broj informacija te procjenjuju mali broj mogućnosti;
b.
analitički stil odlučivanja
karakterizira veća tolerancija prema neodređenosti, veći
broj informacija i inačica u rješavanju problema u usporedbi s direktivnim stilom,
dakle, riječ je o opreznom odlučivanju s mogućnošću prilagođavanja jedinstvenim
situacijama;
c.
konceptualni stil odlučivanja
karakterizira otvorenost prema širokoj lepezi
mogućnosti, za razliku od direktivnog stila odlučivanja donositelji odluka su
orijentirani na dugi rok i uspješni su u pronalaženju kreativnih rješenja problema i
d.
bihevioralni stil odlučivanja
je karakterističan za donositelje odluka koji uspješno
surađuju s drugima na način da se brinu o njihovim postignućima i usvajaju njihove
sugestije, osnova ovog stila je prihvaćenost donositelja odluka od strane drugih.
6
Hunsaker, P. L., Hunsaker, J. S. (1981), op. cit., str. 23-35.
7
Robbins, S. P. (2005), „Organizational Behavior“, Eleventh Edition, Prentice Hall, Upper Saddle River, New Jersey, str. 154.
