SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
BOŽICA MARAS
ŠTO OPOREZIVATI? DOHODAK, IMOVINU ILI POTROŠNJU?
SEMINARSKI RAD
Rijeka, 2015.
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
ŠTO OPOREZIVATI? DOHODAK, IMOVINU ILI POTROŠNJU?
SEMINARSKI RAD
Predmet: Javne financije
Mentor: Prof. dr. sc. Saša Drezgić
Student: Božica Maras
Studijski smjer: Poduzetništvo
JMBAG: 00811211821
Rijeka, svibanj 2015.
1
1. UVOD
Porezi predstavljaju najvažniji instrument fiskalne politike i države te osnovni izvor
prihoda u državnom proračunu. Koriste se za financiranje različitih državnih izdataka i
kao mjera za interveniranje države u slučaju kontrakcija u gospodarstvu. Njihova uloga
u financijskom i gospodarskom životu se povećava iz dana u dan.
Problem istraživanja ovog seminarskog rada je oporezivanje dohotka, imovine i
potrošnje. Predmet istraživanja je utvrditi, istražiti i analizirati sam pojam poreza,
prikazati porezni sustav u Hrvatskoj te porez na dohodak, imovinu i potrošnju. Iz
problema i predmeta istraživanja proizlazi i objekt istraživanja. Tako su objekt
istraživanja ovog seminarskog rada porezi. Na temelju opisanog problema i predmeta
istraživanja može se postaviti sljedeća hipoteza: U Hrvatskoj se oporezuje i dohodak, i
imovina, i potrošnja. Svrha istraživanja je dati pregled pojma poreza na dohodak,
imovinu i potrošnju. Cilj istraživanja je prikazati oporezivanje dohotka, imovine i
potrošnje. Pri istraživanju i formuliranju rezultata istraživanja u odgovarajućoj
kombinaciji korištene su sljedeće znanstvene metode: metoda analize i sinteze, metoda
indukcije i dedukcije, metoda deskripcije, metoda apstrakcije i konkretizacije,
komparativna metoda, empirijska metoda te metoda kompilacije.
U prvom dijelu rada, UVODU, navedeni su problem, predmet i objekt istraživanja,
radna hipoteza te svrha i ciljevi istraživanja, znanstvene metode koje su korištene pri
istraživanju te struktura rada. Drugi dio rada, POREZNI SUSTAV U REPUBLICI
HRVATSKOJ, prikazuje porezni sustav u Hrvatskoj te učinke oporezivanja i vrste
poreza. U trećem dijelu rada, koji nosi naslov OPOREZIVANJE DOHOTKA,
IMOVINE I POTROŠNJE prikazani su porez na dohodak, imovinu i potrošnju.
ZAKLJUČAK donosi sintezu rezultata istraživanja i objedinjuje sve cjeline u jednu.
2
2. ZNAČAJKE POREZNOG SUSTAVA
Porezi su najznačajniji instrumenti prikupljanja prihoda u svakoj državi (Jelčić, 2001,
str. 33). Oni su jedan oblik prisilnog davanja koji nameće država, koji nije namjenski
usmjeren i koji nema izravnu protučinidbu (to znači da država nije obvezna konkretnom
obvezniku ništa dati za plaćen porez) (Jurković, 2002, str. 250). U pojedinim zemljama
oporezivanje se obavlja primjenom manjeg ili većeg broja poreznih oblika. Uobičajeno
je da se skup poreznih oblika kojima se obavlja oporezivanje u nekoj zemlji naziva
poreznim sustavom. Sama riječ sustav podrazumijeva uređenost i smislenost, što je
često jako daleko od kaosa na koji se nailazi u praksi. Stoga je najbliža definicija
poreznog sustava ona, prema kojoj je porezni sustav skup poreznih oblika koji u svojoj
ukupnosti djeluju u postojećem sociopolitičkom i gospodarskom sustavu neke države
(Jelčić, 2001, str. 203). Financijska teorija razlikuje povijesne od racionalnih poreznih
sustava. Povijesni porezni sustavi su skup poreznih oblika kojima se u danom trenutku
obavlja oporezivanje u nekoj državi. Racionalnim poreznim sustavima smatraju se oni
porezni sustavi koji se sastoje od poreznih oblika čiji učinci u praktičnoj primjeni u
potpunosti odgovaraju fiskalnim, socijalnim i drugim ciljevima koji se žele postići
njihovom uporabom. Svaki porezni sustav, neposredno po svom donošenju je
racionalan, a onda se zbog promjena koje nastaju uslijed političkih i socijalnih pritisaka,
postepeno transformira u povijesni sustav. Osnovni problem racionalnog poreznog
sustava je u pronalaženju njegove odgovarajuće strukture. Potrebno je pronaći onu
kombinaciju poreza koja osigurava najsigurnije postizanje ciljeva porezne politike čijem
se ostvarenju teži u sklopu šire, ekonomske politike.
Porezi su obvezna davanja koja bez izravne i trenutačne protuusluge država uzima od
osoba i poduzeća da bi prikupljenim novcem financirala javne rashode. Drugim
riječima, svi moraju plaćati dio svojih prihoda državi da bi ona zauzvrat osigurala javne
usluge kao što su obrazovanje, zdravstvena zaštita, javna sigurnost, briga za starije i
siromašne članove društva i sl. Porezi su osnovni financijski instrumenti prikupljanja
prihoda kojima suvremene države podmiruju rashode (Jeličić, et.al, 2004, str. 79). U toj
definiciji važne su dvije stvari: porezi su obvezna davanja, a za plaćene poreze nema
trenutačne izravne protuusluge (Kesner Škreb, Kuliš, 2010, str. 9). Plaćanje poreza
4
mogućnost za poreznog obveznika ne postoji, onda bi broj jednih u odnosu na druge
(osobito ako se radi o tzv. ključnim porezima nekog poreznog sustava, koji su to prema
mjestu i ulozi što je u tom sustavu imaju) unutar poreznog sustava dopuštao i ocjenu
sustava sa stajališta pravednosti. Ako bi među poreznim oblicima jednog poreznog
sustava prevladavali oni koji su prevaljivi, kod kojih se poreznom obvezniku pruža
mogućnost da porezni teret koji je namijenjen njemu prevali na nekog drugog, moglo bi
se govoriti o poreznom sustavu sa socijalno nepovoljnim učinkom pa prema tome o
poreznom sustavu koji se sa stajališta prevedenosti ne bi mogao ocijeniti pozitivno. S
druge strane, pretežan broj izravnih poreza dopuštao bi sa socijalno-političkog stajališta
pozitivnu ocjenu poreznog sustava, jer bi porezni teret nosile one osobe na koje je,
normativnim aktima utvrđena, glasila porezna obveza. Za podjelu poreza na izravne i
neizravne ima više kriterija, odnosno teorijskih oslonaca. Među zastupnicima pojedinih
teorija o podjeli poreza na izravne i neizravne nema mnogo zajedničkog. Može se reći
da ta podjela ima isto toliko pristaša koliko i protivnika.
Najvažnije odlike izravnih poreza (Nikolić, 1999, str. 94):
Razmjerno su stabilni (ubiranje javnih prihoda po ovoj osnovi je uglavnom
postojano, neovisno o stanju u gospodarstvu),
Pravedni su jer se naplaćuju izravno od poreznih obveznika i prema njihovoj
gospodarskoj snazi,
Nisu elastični glede konjukturnih kretanja u gospodarstvu,
Nema općenitosti obveze plaćanja,
Poreznom obvezniku su noćna mora jer se izravno obračunavaju i naplaćuju iz
imovine, prinosa ili dohotka.
Najvažniji izravni porezi su: porez na dohodak, porez na dobit i porez na imovinu.
Najvažnije odlike neizravnih poreza (Nikolić, 1999, str. 94):
Elastičnost,
Sve veća izraženost obveznosti plaćanja,
Ugodni su jer ih porezni obveznici osjećaju samo neizravno i to uglavnom kroz
cijene proizvoda i usluga,
