GRAĐANSKO PARNIČNO PROCESNO
PRAVO
Prof. dr Suad Hamzabegović
v. ass Haris Hasić, MA
POJAM STRANKE
Procesnopravna teorija razlikuje pojam stranke u
materijalno-pravnom
i u
procesno-pravnom
smislu
.
U materijalno-pravnom smislu, stranka je subjekat
materijalno-pravnog odnosa povodom kojeg je došlo
do parnice.
U procesno-pravnom smislu, stranka je osoba koja u
parnici zauzima položaj tužioca ili tuženog.
Dakle, za konkretno sticanje svojstva stranke u
parnici irelevantno je da li su tužilac i tuženi
istovremeno i subjekti materijalno-pravnog odnosa
povodom kojeg je došlo do parnice.
STRANAČKA SPOSOBNOST
Stranačka sposobnost daje odgovor na pitanje ko može biti
stranka u parnici kao procesno-pravnom odnosu uopće.
Ona se izvodi iz pravne sposobnosti.
Svako ko ima pravnu sposobnost istovremeno ima i stranačku
sposobnost.
Međutim, stranačka sposobnost je nešto šira od pravne
sposobnosti, obzirom da je mogu imati i društvene tvorevine koje
nemaju svojstvo pravnog lica. Takve tvorevine mogu steći
stranačku sposobnost na osnovu zakona ili sudske odluke. Npr.
Porodični zakon u sporovima za poništaj braka priznaje stranačku
sposobnost javnom tužiocu i organu starateljstva, koji ne
posjeduju pravnu sposobnost.
STRANAČKA SPOSOBNOST KAO PROCESNA
PRETPOSTAVKA
Stranačka sposobnost ima značaj procesne pretpostavke,
o čijem postojanju sud vodi računa po službenoj dužnosti
tokom cijelog postupka.
Ako utvrdi da jedna od stranaka nema stranačku
sposobnost, sud će prvo pozvati tužitelja da otkloni
nedostatke tako što će izvršiti odgovarajuće prepravke u
tužbi.
Ako se nedostaci ne otklone, sud će tužbu odbaciti kao
nedopuštenu i poništiti sve preduzete procesno-pravne
radnje. Ako sud donese presudu u parnici u kojoj
nedostatak stranačke sposobnosti nije ni primijećen,
takva presuda se iz razloga apsolutne ništavosti može
pobijati svim redovnim i vanrednim pravnim lijekovima.
