Strategija ekonomskog razvoja i tranzicija
VISOKA POSLOVNA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA LESKOVAC
OSNOVNE STRUKOVNE STUDIJE
S E M I N A R S K I R A D
Predmet: OSNOVI EKONOMIJE
TEMA: STRATEGIJA EKONOMSKOG
RAZVOJA I TRANZICIJA
Mentor:
Studenti:
Prof. dr Žika Stojanović
Miljana Mitić
Broj indeksa: 12763/15
Leskovac, 2016.
1
Sadržaj
Uvod………………………………………………………………………………..……………...3
1. Strategija ekonomskog razvija i tranzicija..…………………………………….……………….4
1.2. Tranzicija i privredni razvoj Srbija ……………..…………………….……………....7
1.3. Obavljanje privrednog razvoja u Srbiji…………………...…………………………...8
1.4. Kvalitet privrednog rasta i tranzicija……………………………...…………………...9
1.5. Koncept kvalitetnog prvrednog razvoja………………………....…………………....10
1.6. Trzište, drzava i kvalitet privrednog rasta………………………………………….....11
Zaključak………………………………………………………………………………………….14
Literatura………………………………………………………………………………………….15
2

1. Strategija ekonomskog razvija i tranzicija
U zemljama u razvoju je očekivani životni vek stanovništva manji u odnosu na razvijene zemlje.
Stopa pismenosti je veoma niska, dok je obrazovna struktura stanovništva izrazito nepovoljna.
Takođe zemlje u razvoju karakteriše visoko učešće seoskog stanovništva u ukupnoj strukturi
stanovništva, zatim mali utrošak energije po stanovniku, kao i izrazita neuhranjenost. Nedovoljno
razvijene zemlje za razloge svog zaostajanja imaju mnogo uzroka. Pre svega to je nekontrolisana
demografska ekspanzija koja neutrališe svaki porast GDP.
Demografi su postavili teoriju da zemlje u svom razvoju prolaze kroz četiri faze procesa
demografske tranzicije i to:
1. faza
tradicionalnog društva, u kojoj su visoke stope nataliteta i mortaliteta pa je stopa
prirodnog prirasta stanovništva niska i stabilna
2. faza
ranog ekonomskog razvoja gde dolazi do naglog porasta stope prirodnog priraštaja
stanovništva zbog visoke stope nataliteta i smanjene stope mortaliteta
3. faza
kasnog ekonomskog razvoja gde se stopa nataliteta smanjuje zajedno sa stopom
prirodnog priraštaja stanovništva
4. faza
zrelosti čije su karakteristike, niska stopa nataliteta, mortaliteta pa samim tim i
prirodnog prirastaja stanovništva.
Na osnovu ove teorije zemlje u razvoju nalaze se u drugoj a razvijene zemlje u četvrtoj
tranzicijskoj fazi. Svesni činjenice da nekontrolisana demografska ekspanzija ugrožava razvoj
nedovoljno razvijene zemlje počele su sprovoditi kontrolu porasta svog stanovništva i smanjile
stopu nataliteta.
Devedesetih godina XX – og veka stopa nataliteta u razvijenim zemljama iznosila je 1,3 % a u
nedovoljno razvijenim zemljama 3 %.
Postoje nekoliko činioca ekonomskog razvoja i to:
1. Demografski činioci
2. Prirodno pogatstvo
3. Formiranje ili akumulacija kapitala
4. Tehnologija
U demografske činioce ulazi veličina radne snage, kvalitet, disciplina i motivacija. Nedovoljno
razvijene zemlje raspolažu brojnom radnom snagom, ali niskog kvaliteta, bez neophodne
motivacije i radne discipline. Najvažniji nedostatak jeste nedovoljni kvalitet radne snage, zato što
4
se ostali faktori razvoja mogu kupiti ili pozajmiti. Takođe karakteristično za nedovoljno razvijene
zemlje da ekonomskom emigracijom ostaju bez najkvalitetnijih ljudskih potencijala, to je tzv.
„odliv mozgova“.
Sledeći ograničavajući faktor jeste nedostatak kapitala. Za formiranje ili akumulaciju kapitala
neophodno je uzdržavanje od tekuće potrošnje, međutim to je teško izvodljivo kod siromašnih
zemalja. U razvijenim zemljama stopa štednje je do 20 % od dohotka, a u siromašnim ona iznosi
do 5 %. Ovo ugrožava skupu izgradnju potrebne infrastrukture, jer privatni kapital nije za to
zainteresovan. Sa druge strane nema porasta proizvodnje i ulaganja kapitala bez obezbeđene
infrastrukture. Ovo je dovelo do velikog zaduživanja zemalja u razvoju i o nemogućnosti da one
otplaćuju dugove. Porast svetskih kamatnih stopa, usporavanje privredne dinamike, naftni šokovi, i
porast nepoverenja u zemlje u razvoju dovode do dužničke krize. Dugovi su se morali
reprogramirati, a razvijene zemlje su postale mnogo rigoroznije i selektivnije kada je u pitanju
kreditiranje nedovoljno razvijenih zemalja. Pojedine nedovoljno razvijene zemlje umesto u
zaduživanju svoju šansu vide u tehnološkim promenam i 300 inovacijama. Dobar primer za to jeste
Japan koji je u početku svog ekonomskog razvoja nakon poraza u II svetkom ratu, imitirao i
prihvatao tehnologiju razvijenih zemalja.
Mnoštvo problema i teškoća sa kojima se suočavaju zemlje u razvoju su takvog karaktera da se
međusobno generišu i zato se kaže da se zemlje u razvoju nalaze u začaranom krugu siromaštva.
Ove zemlje imaju niski prosečni dohodak, pa samim tim i nisku štednju i niske investicije. Niska
štednja usporava formiranje kapitala, a bez kapitala nema rasta produktivnosti.
Niska produktivnost ima za posledicu niski prosečni dohodak i na taj način se ovaj krug
siromaštva zatvara. Izlazak iz ovog začaranog kruga siromaštva zahteva dugoročne i
sinhronizovane akcije koje kreću od kontrole prirodnog priraštaja stanovništva kao izbora
najracionalnijeg metoda ekonomskog razvoja. Mnogi ekonomski teoretičari proučavanjem uzroka
zaostajanja zemalja u razvoju nalazili su ih u klimi, tradiciji ili religiji.
Međutim danas imamo tri teorije razvoja:
1.
Rostovljeva (W. W. Rostow)
teorija se zasniva na teoriji uzleta (take-off) prema kome onaj
sektor koji ima najbržu ekspanziju jeste najvažniji i najuticajniji za razvoj privrede. On
smatra da se jaz između razvijenih i nerazvijenih širi, pa je ova teorija poznata kao teorija
rastuće divergencije.
2.
Geršenkron (A. Gerschenkron
) smatra da se ovaj jaz smanjuje zbog korišćenja
tehnologije. Ovo je teorija rastuće konvergencije.
3.
Kuznjec (S. Kuznets
) tvrdi da ekonomski razvoj uravnotežen i ravnomeran i u razvijenim
zemljama i u nedovoljno razvijenim zemljama pa zbog toga jaz među njima ostaje
nepromenjen.
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti