UNIVERZITET U SARAJEVU
ELEKTROTEHNIČKI FAKULTET
WiMAX
Strategija za uspjeh
-SEMINARSKI RAD-
Profesor: Student
Sarajevo, mart 2008.
WiMax: Strategija za uspjeh
Rad se sastoji od dva dijela. Uvodni dio koji je malo opširniji zato da
bi se moglo znati nešto o materiji o kojoj se govori u glavnom dijelu. U
uvodnom dijelu će donekle biti prikazani standardi i tehnologije koje
se vežu za WiMax. Razlog tome je što glavi dio govori o modelima
uvođenja WiMaxa, više se bazira na ekonomskim, društvenim i
socijalnim pitanjima i jedan je oblik savjeta kako bi vlada i
regulatorne agencije mogle pristupiti ovom pitanju. Glavni dio je dalje
opet podijeljen na dva dijela, dio koji govori o odnosu vlade i
regulatora prema samoj tehnologiji wireless broadband servisa i dio o
finansiranju uvođenja servisa i industrije vezane za njega.
Na kraju rada nalaze se dva dodatka. Prvi je malo pojašnjenje
OFDMA i MIMO tehnika, a drugi se odnosi na moguče buduče upotrebe
WiMax servisa. Dio o upotrebi servisa govori o načinima upotrebe
interesantnim u prvom redu vlastima na teritoriju gdje je
uspostavljena WiMax mreža.
2
standard. Pojavom foruma je pomognuta izgranja mreža i njihov razvoj,
sve do krajnjih korisnika.
Pošto postoji velika praznina između lokalnih wireless LAN mreža i
regionalnih WAN mreža WiMax bi upravo tu mogao naći svoju veliku
primjenu. WiMax će predstavljati isplativiju, stabilnu alternativu za žični
DSL servis. Mogao bi biti i zamjena za kablovski distribuirane sisteme. Još
važnija osobina je da bi WiMAX mogao biti tehnologija koja može biti
veoma isplativo rješenje za dovođenje širokopojasnih servisa u područja
gdje DSL i KDS trenutno ne mogu biti implementirani. Moći će se koristiti
za veliki broj aplikacija uključujući i tzv. posljednji kilometar, takođe i kao
hot-spot podrška. Standard je dizajniran tako da odezbijedi širinu RF
opsega potrebnu za podršku poslovnim korisnicima ili da bude jednako
dobar kao i DSL usluga za fiksne korisnike.
WiMax je skraćenica od
Worldwide Interoperability for Microwave
Access
. Cilj WiMaxa jest pružanje bežične podatkovne mreže preko velikih
udaljenosti, ili za rješavanje problema spajanja davaoca usluge i korisnika
u tzv. posljednjom kilometru.
Kod WiMax-a je, naravno, riječ o bežičnoj tehnologiji. Zbog toga je
osnovno pitanje koje frekventno područje će biti uporijebljeno za rad.
Tehnologija je namijenjena za širokopojasni prijenos, potrebno je koristiti
opseg visokih frekvencija, reda GHz. Zbog toga je u početku bilo planirano
korištenje frekvencija iz opsega 10 – 66 GHz, ali ove frekvencije su zbog
malih talasnih dužina i nemogučnosti savladavanja bilo kakvih fizičkih
prepreka zahtijevale optičku vidljivost. Zahtjev je bilo LOS, line of sight, tj.
optička vidljivost između uređaja koji komuniciraju. Još jedna loša
karakteristika ovog opsega je to da o mobilnosti uređaja nije moglo biti ni
riječi. Zbog toga je odlučeno da se koristi spektar 2 – 11 GHz. Radi se o
dijelu spektra koji je u nadležnosti država.
Predmet interesovanja ovog rada i jeste razmatranje modula saradnje
države, regulatornih agencija (regulatori), te provajdera i investitora u
nalaženju najisplativijih i što lakše provodivih rješenja. O tome će više biti
riječi u glavnom dijelu rada.
Frekvencije 3,4 – 3,6 GHz mogle bi biti korištene za fiksni WiMax, IEEE
802.16d standard. Za mobilni WiMax bi bile frekvencije ispod 2,5 GHz.
Širokopojasni mobilni bežični sistemi optimalno funkcionišu na malo
nižim frekvencijama.
WiMax tehnologija je zasnovana na Ethernet-u i odnosi se na donja dva
sloja OSI modela, fizički i DLL. Razvijena je sa ciljem pružanja
infrastrukture MAN mrežama koje mogu povezati razne WLAN pristupne
4
tačke i time stvoriti alternativu DSL priključcima fiksne telefonske mreže.
Dalje, pojavili su se i zahtjevi za mobilnošču, takvom da je moguče koristiti
servis i u automobilu pri brzini od 120 km/h. Ovo je ispunjeno u verziji
standarda 802.16e, mobilni WiMax. Korisnici se sve više navikavaju na
wireles broadband i imaju dobra iskustva sa takvom vrstom povezanosti,
prim: Wi – Fi (Wireless Fidelity). Zato su i porasli zahtjevi za povezivošču
koja ne zavisi od lokacije. Ti zahjevi ne mogu biti ispunjeni samo
celularnim tehnologijama, kao što je 3G, zbog visoke cijene i ograničenog
bandwith-a. Trenutni položaj WiMax-a u odnosu na ostale bežične
tehnologije može se vidjeti na slici:
WiMax je broadband wireless rješenje koje omogučava konvergenciju
fiksne i mobilne širokopojasne mreže, pomoću zajedničke tehnologije s
radio pristupom, na velikom prostoru. Takođe omogučava i fleksibilne
arhitekture mreže. Radio interfejs mobilnog WiMax-a koristi OFDMA
( Ortogonal Frequency Division Multiple Access ) radi performansi kod
prostiranja u NLOS okruženjima. Skalabilni OFDMA je uveden u izmjenu i
dopunu 802.16e kao podrška skalabilnim opsezima kanala od 1,25 do 20
5
standarda 802.16. Naravno, oprema mora proći i određene testove u skladu
sa istim standardima. Slična stvar je i sa terminom Wi – Fi. Ni WiMax ni Wi
– Fi nisu tehnologije ali su ovi nazivi usvojeni u popularnoj upotrebi. Ovo je
zbog problematičnosti korištenja familije termina IEEE 802.16. Problem
može nastati ako se počnu miješati ova dva pojma, WiMax i familija IEEE
802.16, jer nemaju svi proizvođači koji proizvode opremu usklađenu sa
IEEE 802.16 i WiMax certfikat.
Postoji konstantna ljudska potreba za stalno efektnijim načinima
komuniciranja i u isto vrijeme teži se brisanju bilo kakvih granica u
komunikaciji. Sličan trend može se uočiti i u tehnici telekomunikacija.
Potreba za mobilnošču i sve večim brzinama nameće se sa svakom novom
generacijom komunikacionih tehnika. Sa novom snagom telekomunikacija
koja se vidi u povečanoj mobilnosti i sve širim kanalima komunikacije,
tehnika telekomunikacija ulazi u novu eru eksplozivnog razvoja, gdje
uistinu do izražaja dolaze kreativnost i primjena inovacija. Glavni pokretač
ovakvog razvoja su bežične komunikacije, razlog je to što ovakva vrsta
veze može isporučiti informacije na bilo koje mjesto i u bilo koje vrijeme.
Budučnost wireless-a leži u bržim i pouzdanijim načinima transfera
podataka. Najznačajniji faktori koji su doprinijeli eksponencijalnom rastu
je povečanje korištenja interneta, potreba za mobilnošču, za mijenjanjem
okruženja, niže cijene, povečane brzine protoka podataka, dužina trajanja
baterije, lako koristljive aplikacije. U mnogim zemljama postoji više
mobilnih nego fiksnih telefonskih linija.
Bežična infrastruktura je mnogo fleksibilnija od fiksne, žičane
infrastrukture. U žičnim vezama dio pristupa koji je najpotrebniji
korisniku je vezan za određenu lokaciju i isplativost tog pristupa zavisi od
njegovog korištenja na toj lokaciji, kući ili kancelariji. Wireless linije ne
zavise od ovakvih ograničenja, njihovo korištenje može biti dijeljeno i
prebacivano različitim korisnicima vrlo lako. Tako da se ove veze mogu
vrlo brzo ekonomski isplatiti. Neki analitičari telekomunikacijske
industrije vjeruju da će se unutar nekoliko godina, većina telefonskih
razgovora, u oblasima gdje denas postoji vrlo živ saobračaj, obavljati preko
wireless mreža.
7
