STRATEGIJA ZA REDUKCIJU SIROMAŠTVA
U BOSNI I HERCEGOVINI
Odgovoriti na ovo pitanje znači obuhvatiti čitavu ekonomiju. Naime, razvoj mnogih sektora
gospodarstva utječe i na smanjenje siromaštva. Jasno je da mi ne možemo obuhvatiti tako
širok dijapazon problema, pa se nameće kao potrebito da se dotaknemo samo najvažnijih
sektora.
Povećanje proizvodnje i izvoza, a time i uposlenosti glavni su pravci i za redukciju
siromaštva.( SOCIJALNE ISKLJUČENOSTI)
Upošljavanje = investiranje.
Ciljevi PRSPia
glede siromaštva. 2. (Smanjiti siromaštvo) stoji:
“Kao cilj Srednjoročne razvojne strategije BiH (PRSP) 2004–2007. zahtijeva se ubrzanje
strukturalnih reformi, koje u kratkom roku mogu prouzrokovati gubitak radnih mjesta, a time i
povećanje siromaštva. Stoga će u narednom srednjoročju vlade na svim razinama poduzimati
mjere ekonomske politike, koje će imati za cilj sprječavanje rasta siromaštva i smanjenje
njegove postojeće razine za 20 posto.” Simptomatično je da se u određenju cilja o smanjenju
siromaštva odmah “prijeti” da će strukturalnim reformama doći do povećanja neuposlenosti u
kratkom roku.
Iskustvo nas uči da gubitak radnih mjesta ima dugoročan karakter. O tome bi se moglo
naširoko raspravljati. Mislimo da su autori na kratkoročnost gubitka radnih mjesta mislili
samo ako se zatvore nerentabilna poduzeća a odmah otvore druga, koja bi apsorbirala
novoneuposlene radnike. To se događa u razvijenim gospodarstvima. Pored toga brže pristižu
novi stručnjaci sa škola i fakulteta nego što se umirove radnici. Uz to industrija Bosne i
Hercegovine je u tehnološkom zaostatku za preko 20 godina (prije rata je zaostajala za
Zapadom oko 10 godina).
Znanja radnika su, također, zastarjela, a nepovoljna je i kvalifikacijska i starosna struktura.
Sve ovo, ali i drugo, govori da je cilj o smanjenju siromaštva za 20% zaključno s 2007.
godinom bio željen i potreban, ali teško ostvariv. Siromaštvo je skoro isto. Prosječan rast
BDP po stanovniku do 2007. godine od 5,5 posto nije postigao smanjenje siromaštva za 20
posto. Za 2009. Godinu predviđa se negativan rast od 1,5 posto.
Strategija razvoja i ekonomska politika trebaju da svojim mjerama spriječi rast siromaštva i
smanjenje postojećeg. Ekonomska politika se sastoji iz niza parcijalnih politika međusobno
povezanih i uvjetovanih. Sve na svoj način utječu na siromaštvo, ali neke ćemo ovdje
apostrofirati, glede socijalne isključenosti.
INVESTICIONA POLITIKA
Opće je poznata činjenica koja su dva glavna uzročnika siromaštva. To su neuposlenost i
nizak stupanj naobrazbe stanovništva i aktivne radne snage. Kao antipod neuposlenosti nalazi
se uposlenost. O uposlenosti i neuposlenosti ima dosta riječi u ovoj studiji. Na ovom mjestu
želimo da ponovno ukažemo da je upošljavanje = investiranje. Naime, nema novog
upošljavanja bez investicija u nove tvornice i pogone ili modernizaciju i proširenje postojećih.
S duge strane, investiranje je povezano s ekonomskom snagom. Ekonomsku snagu možemo
promatrati preko BDP ili bruto domaćeg proizvoda po stanovniku. Na osnovi podataka iz dva
izvora: 1. Bruto domaći proizvod i investicije u Federaciji Bosne i Hercegovine za 2002.
godinu, (Statistički bilten 62. od prosinca 2003. godine Federalnog zavoda za statistiku) i 2.
Kantoni/županije u brojkama 2002. (od istog zavoda) sačinili smo tablicu kao primjer
uvjetovanosti razvijenosti i investicija u nova radna mjesta.
Pregled investicija i BDP po stanovniku u Federaciji BiH po županijama/kantonima:
1
Županija / kanton
Ostvarene investicije 2002. godine po stanovniku, postotak od prosjeka Federacije
Udio BDP po stanovniku u prosjeku Federacije 1998. godine
1 2 3
Federacija 100,0 100,0
1. Unsko-Sanski 41,0 56,6
2. Posavska 76,3 63,3
3. Tuzlanski 69,1 78,0
4. Zeničko-Dobojski 61,4 74,5
5. Bosansko-Podrinjski 41,6 63,5
6. Srednjebosanski 72,3 76,8
7. Hercegovačko-Neretvanska 183,5 135,2
8. Zapadnohercegovačka 137,3 156,8
9. Kanton Sarajevo 202,4 183,6
10. Hercegbosanski 59,8 63,7
(Izvori: navedeni u tekstu.)
Iz tablice je lako uočiti kauzalitet veličine BDP po stanovniku i investicija po stanovniku.
Tako se jasno vidi županije 7, 8 i 9 u koloni 2 imaju iznadprosječne ostvarene investicije u
odnosu na prosjek Federacije, i to od +37 do +102 indeksna poena. Na drugoj strani, u koloni
3 se vidi da te iste županije imaju i nadprosječan BDP po stanovniku od +35 do +84 indeksna
poena. Dakle, više razvijene županije su imale nadprosječne investicije. Istovremeno, ostale
županije su imali ispodprosječne investicije, ali i ispodprosječne BDP po stanovniku. Tipični
su u ovom pogledu kantoni / županije 1 i 5, koji su najudaljeniji od prosjeka Federacije kod
ostvarenih investicija – svega 41 poen od prosjeka. Koliko je nama poznato BDP po
stanovniku po kantonima i županijama posljednji put je dat 1998. godine. I u Republici
Srpskoj situacija je slična ovoj.
Dakle, bez veće investicijske aktivnosti nema ni novih radnih mjesta ili povećanog
upošljavanja.
Postavlja se ozbiljno pitanje kako izaći iz siromaštva, posebno u županijama / kantonima s
negativnim relacijama u investiranju, kad se “spas” očekuje od stranih ulaganja i strateških
partnera. Domaćih izvora za investiranja nema između ostalog i zbog toga što privatizirane
banke drže devize u matičnim bankama u inozemstvu. Poznato je da je kapital bez obrta
mrtav kapital. Nije samo problem u sredstvima. Problemi leže i u nedostatku atraktivnih
proizvodnih programa. Programa nema i zbog toga što država nema definiranu industrijsku
politiku. Irska, Južna Koreja i druge zemlje su se razvile zahvaljujući tome što su definirale
industrijsku politiku. Mi, inače, slabo učimo iz povjesti drugih.
Neka nam bude dopušteno da pod ovim naslovom nešto kažemo u radnoj snazi. Na više
mjesta je isticano da su znanja radne snage zbog rata, ali ne samo zbog njega, tehnološki
zastarjela. Naše zaostajanje za Zapadom od deset godina zbog rata i ekonomske apatije poslije
rata se povećalo na preko 20 godina. Na drugoj strani, obrazovni sustav je zastario i sporo se
prilagođava suvremenoj znanosti i tehnologijama. Školuju se generacije za zanimanja koja
nikom ne trebaju.
U jednoj studiji UNSCa od prije dvadeset godina je rečeno da je ipak bolje imati školovanog i
neuposlenog mladog čovjeka nego neškolovanog i neuposlenog. Vjerojatno da odgovorni nisu
čitali ovu studiju u kojoj piše i to da neuposlenost mlade generacije predstavlja neutronsku
bombu koja kad tad može eksplodirati. Mi smo, također, dokazali kauzalitet siromaštva i
stupnja naobrazbe. Već spomenuta Irska, privredno čudo, u posljednjih 20 godina razvila se i
zbog toga što je uložila velika sredstva u naobrazbu, i to za nove tehnologije. Sve je poznato i
sve se može saznati preko interneta, ali nema sustavnog pristupa razvoju, nema posvećenosti
političara dobrobiti naroda pa imamo situaciju da 60–0 posto mladih želi u treće zemlje i
mnogi čekaju pred veleposlanstvima za kartu u jednom pravcu. Nema relevantne analize o
2
