Strategije upravljanja zalihama-Just In Time
1
SEMINARSKI RAD
STRATEGIJE UPRAVLJANJA ZALIHAMA – JUST IN TIME
2
SADRŽAJ
1.1 Vođenje zaliha u trgovinskim preduzećima
.........................................................................................5
2.1 Modeli upravljanja zalihama
2.2 Politika upravljanja zalihama
3. Pojam Just-In-Time snabdevanja
3.1 Elementi svojstveni za JIT
3.2 Prednosti i nedostaci Just-in-time snabdevanja
.................................................................................15
Ciljevi Just-in-time sistema snabdevanja
.....................................................................................16

4
lanca. Fleksibilnost proizvodnje (mogućnost odziva na zahteve tržišta u što kraćem periodu) najosetljivija
je komponenta JIT transportnog lanca, kojoj se sve ostale prilagođavaju.
1. Pojam i značaj zaliha
Ranije je većina proizvodnih i trgovinskih preduzeća mogla da ostvaruje dobiti uprkos neefikasnoj
kontroli zaliha. Danas to nije slučaj jer većina organizacija posluje sa malom stopom dobiti, koja bi lako
mogla da isčezne, ukoliko se kontroli zaliha ne bi posvetila odgovarajuća pažnja. Loša kontrola zaliha
ima za posledicu lišavanje značajnog dela dobiti. Problemu praćenja zaliha mora se posvetiti veliki
značaj, obzirom da one angažuju najveći deo obrtnih sredstava koja se mogu uložiti u neku drugu svrhu.
Zalihe predstavljaju zadržano kretanje inputa (materijala, gotovih proizvoda ili trgovačke robe). Nivo
zaliha u svakom datom trenutku rezultat je razlike između priliva i odliva i količine robe zatečene na
zalihama iz predhodnog perioda (prelazne zalihe).
Zalihe su složena ekonomska kategorija koja se pojavljuje u različitim oblicima angažovanih sredstava.
One predstavljaju ukupnu količinu materijala ili robe koja je u skladištu smeštena do trenutka potrošnje tj.
prodaje.
Zalihe imaju sledeće četiri ključne funkcije
:
-
Razdvajanje različitih delova proizvodnog procesa (primer naftnih tankera),
-
Zaštita preduzeća od fluktuacija u tražnji,
-
Korišćenje popusta usled velikih nabavki,
-
Zaštita od inflacije, odnosno rasta cena.
Držanje zaliha dosta košta jer treba obezbediti prostor i opremu za skladištenje, zatim zalihe mogu biti
predmet raznih oštećenja (kvar, lom, kalo i rastur) i veoma brzo mogu zastariti. Za njihovo držanje
potrebna su značajna sredstva. Uprkos tome, skoro sva preduzeća ih drže, a razlog tome je to što ma
koliko držanje zaliha skupo bilo, ipak je jeftinije nego poslovati bez zaliha. Poslovanje bez zaliha može
biti pogubno za poslovanje preduzeća.
Postoji više vrsta, odnosno tipova zaliha, a neke od njih su osnovni materijal (Raw material inventory)
zatim proizvodnja u toku (Work-in-process inventory), zalihe za održavanje i popravku
(Maintenance/repair/operating supplies), zalihe završenog materijala (Finished-goods inventory) itd.
Strateška uloga zaliha je u podršci pet ciljnih performansi poslovanja :
-
Kvalitet
-
Brzina
-
Zavisnost
-
Fleksibilnost
-
Troškovi
Beker I., “Upravljanje zalihama”, Fakultet tehničkih nauka Novi Sad 2011. godina
5
Postoje brojni razlozi zbog kojih je držanje zaliha veoma bitno za bilo koju vrstu organizacije. U nastavku
su nabrojani samo neki razlozi zbog kojih je potrebno držanje zaliha :
-
Mnogi proizvodi imaju sezonski karakter proizvodnje i konstantnu potražnju tokom cele godine,
-
Neki proizvodi imaju sezonski karakter tražnje i ravnomeran tok proizvodnje tokom godine,
-
Ponekad, roba se skladišti iz predostrožnosti zbog očekivanog povišenja cena i kao zaštita od
oskudice,
-
U nekim slučajevima, skladištenje se javlja kao nužna posljedica nabavke u količinama koje su
veće od onih koje su potrebne, da bi se podmirile neposredne potrebe zbog želje da se ostvari
količinski rabat na nabavke i niži troškovi transporta.
-
Mnoga dobra se drže na zalihama iz čisto špekulativnih razloga, da bi se ostvarile daleko
povoljnije cene.
1.1 Vođenje zaliha u trgovinskim preduzećima
Zalihe robe su posebno značajne za trgovinsko preduzeće jer se one nabavljaju radi dalje prodaje i služe
kao predmet rada. Da bi poslovni proces u trgovinskoj organizaciji bio moguć trgovačka roba mora se
nabaviti, uskladištiti, a potom prodati. Budući da se trgovinska organizacija javlja u posredničkoj funkciji
između proizvođača i krajnjeg potrošaća nužno je raspolagati skladišnim kapacitetima. Razlog tome je
osiguranje kontinuiranog (bez zastoja) odvijanja procesa povezivanja proizvođača i kupca.
Zalihe su jedna su od najvećih stavki u tekućoj imovini trgovine na malo ili preduzeća koje se bavi
veleprodajom zalihe trgovinske robe. Prodaja ove trgovinske robe glavni je izvor prihoda. U trgovinskoj
kompaniji, zalihe se sastoje od robe koja se drži za prodaju kupcima. Zalihe se pretvaraju u novac unutar
poslovnog ciklusa kompanije, pa se prema tome smatraju tekućom imovinom. U bilansu se zalihe
pojavljuju odmah nakon potraživanja od kupaca, zbog toga što su zalihe samo jedan korak dalje od
pretvaranja u novac, nego što su to potraživanja od kupaca.
U trgovinskim preduzećima zalihe se vode kao
:
roba na skladištu,
roba u tuđem skladištu,
o
u javnom skladištu,
o
u skladištu komisionara,
o
u konsignacijskom skladištu u zemlji,
o
u konsignacijskom skladištu u inostranstvu,
roba u prodavnici,
roba u doradi, obradi i manipulaciji.
Bez obzira na koristi koje donose zalihe i njihovo držanje i to što zalihe doprinose boljem funkcionisanju
svakog preduzeća zalihe imaju i svoje nedostatke. Nedostaci držanja zaliha mogu biti:
Roba na zalihama može da zastari
Može biti oštećena ili da se pokvari
Može da se izgubi i da se zagubi
Može biti rizično da se uskladišti
Lukić R., “Računovodstvo trgovinskih preduzeća”, Beograd 2011.godina

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti