STRATEGIJSKE ALIJANSE

Predmet: Strateški menadžment

-seminarski rad-

  

Februar, 2020.

UVOD

Poslednjih   decenija   je   došlo   do   brojnih   promena   usled   dejstva   tehničko-tehnoloških, 

organizacionih, ekonomskih, političkih i društvenih faktora koje su uticale na potrebu oblikovanja 
novih   načina   poslovanja   savremenih   preduzeća.   Razvoj   informacionih   i   telekomunikacionih 
tehnologija   je   doprineo   stvaranju   visokokonkurentnog   globalnog   tržišta,   nastanku   i   razvoju 
elektronskog   poslovanja   i   povezivanju   učesnika   na   tržištu.   Suočene   sa   brojnim   izazovima   i 
zahtevima   u   poslovanju   koje   savremeno   doba   nosi   sa   sobom   kompanije   su   bile   primorane   da 
menjaju poslovni model i da traže nove načine za sticanje i održavanje konkurentske prednosti. 

Za uspeh određenog posla od najvećeg značaja je sposobnost preduzeća da razvija nove 

proizvodne, informacione i komunikacione tehnologije. S obzirom na iznos potrebnih ulaganja i 
tržišni rizik razvoj novih tehnologija je sve češće razlog za   strategijsko povezivanje različitih 
učesnika   na   tržištu.   Dok   se   tradicionalan   pristup   kompanija   do   sada   uglavnom   zasnivao   na 
samostalnoj ekspanziji pripajanjem drugih firmi ili ulaženjem u zajednička ulaganja, devedesete 
godine će ostati zabeležene u istoriji kao period snažne afirmacije jednog fenomena koji umesto 
vlasničke dimenzije i prava imovinske kontrole u prvi plan stavlja strateški menadžment efekat. 
Glavna karakteristika budućeg tržišnog okruženja nalaže preduzećima da rade po principu „postići 
više sa manje novca i napora“.

Kooperacija postaje dominantna teorijska tema devedesetih godina 20. veka, zamenivši tako 

konkurentsku strategiju o kojoj se najviše govorilo osamdesetih godina prošlog veka.  Jedna od 
osobina nove ekonomije jeste  učestalo pojavljivanje ne samo novih proizvoda i tehnologija, nego i 
novih tržišta. Drugim rečima, novu ekonomiju karakterišu brojne inovacije. 

Na   savremenom   tržištu   snažan   korporacijski   razvoj   više   se   gotovo   ne   može   realizovati 

samostalno.   Industrijski   i   uslužni   giganti,   ali   i   ambiciozne   male   i   srednje   firme   konkurentsku 
prednost najčešće ostvaruju strateškim partnerstvima. Više nego ikada u industrijskoj istorijii brojna 
znanja i umeća potrebna za organizacijski razvoj nalaze se izvan preduzeća. Zbog toga nastaju 
brojne poslovne mreže unutar kojih stalno cirkuliraju podaci, informacije i znanja. Mreže su jedan 
od oblika današnje saradnje uz pomoć kojih se poboljšavaju najprie nematerijalni faktori nužni za 
uspeh u novoj ekonomiji.

Pored   spajanja   koja   se   temelje   na   partnerstvu   često   se   praktikuju   preuzimanja.   Postoji 

nekoliko oblika preuzimanja poput horizontalnih, vertikalnih i konglomeratskih. Preuzimanja imaju 
dugu   tradiciju   u   Sjedinjenim   Američkim   Državama.   Taj   proces   podstiče   eksterno   okruženje   u 
kojem uočavamo jačanje globalizacije i suočavanje s konkurencijom iz celog sveta, sve snažnija 
turbulencija   odnosno   učestale   radikalne   promene   na   tržištu   te   nužnost   akumuliranja   značajnih 
finansijskih sredstava kako bi se pratila odnosno primenjivala najnovija tehnološka dostignuća.

Menadžeri   multinacionalnih   korporacija   nastoje   uz   pomoć   nekog   od   oblika   strateških 

alijansi ostvariti konkurentsku prednost na svetskoj tržišnoj sceni. Stoga se stvaraju poslovne mreže 
odnosno alijanse s partnerima izvan nacionalnih granica. 

Male zemlje su u puno većoj meri prisiljene poslovati s drugim državama odnosno izvoziti i 

sarađivati na globalnoj razmeri

.

  Velike zemlje su u većem opsegu samostalne u odnosu na male 

države   ali   bez   obzira   na   tu   činjenicu   međunarodna   ekspanzija   jedan   je   od   imperativa   velikih 
nacionalnih privreda.

2

background image

međuorganizacijskih procesa, korist za sve učesnike u alijansi, da postoji simbiotička veza odnosno 
da pripadnici strategijske alijanse budu na duži rok međusobno povezani i zavisni jedni od drugih i 
podređivanje istom cilju.

1.2. Obeležja strategijskih alijansi

Cilj  formiranja alijanse može biti i združeno korišćenje proizvodnih kapaciteta, sticanje 

novih   kompetencija   brže   nego   što   bi   to   bilo   moguće   na   osnovu   sopstvenih   napora   preduzeća, 
povećanje efikasnosti lanca snabdevanja ili izgradnja mreže distributera. 

U   nekim   slučajevima   motiv   za   ulaženje   u   strategijske   alijanse   je   vezan   za   učenje   od 

partnera. Alijanse se osnivaju da bi se iskoristili postojeći resursi i kompetencije ili da bi se razvile 
nove mogućnosti radi kreiranja konkurentske prednosti na globalnom tržištu.  Bitno je imati u vidu 
da su mnoge alijanse prestale da postoje tako što je jedan partner preuzeo drugog.

„Strategijska alijansa je sporazum između dve ili više strana o kolaboraciji u specifičnim 

oblastima. Sporazum može imati ograničeno dejstvo u smislu razmene određenih informacija ili 
može da se odnosi na ekstenzivno učšće u marketingu, proizvodnji i laboratoriji. Može se odnositi 
na   određene   proizvode   i   tržišta,   ili   može   da   bude   dalekosežan   i   da   se   odnosi   na   globalnu 
kolaboraciju. Može specifično da se odnosi na određeno zajedničko ulaganje i konkretan zajednički 
poduhvat,   ili   se   može   odnositi   na   zajedničke   troškove   makroinvesticija   ne   samo   u   oblasti 
istraživanja i razvoja već i kod konstrukcije, proizvodnje prototipova i testiranja na terenu. Može se 
formirati kao nukleus konzorcijuma sa namerom da se privuku budući partneri tokom vremena, ili 
se može formirati kao ekskluzivna alijansa. Broj varijacija na temu je ogroman”

2

„Alijansa nije igra sa nultim ishodom, gde jedan partner dobija a drugi bezuslovno gubi (ili 

gube). Alijansa ima smisla ukoliko ogromni uloženi napor i trud oko planiranja i koordinacije 
zajedničkih aktivnosti i odvijanja složene upravljačke funkcije, doprinese ostvarivanju očekivanja 
partnera da će kombinovanjem snaga ostvariti konkurentsku prednost.“

3

Značajne su karakteristike samih organizacija koje ulaze u sastav alijanse. One se mogu 

grupisati prema: 

sposobnostima i resursima ( struktura, strategija, sistemi),

otvorenosti ka učenju ( veštine, zajedničke vrednosti, kadrovi, menadžment stil) koji su 
oslonjeni na samu organizacionu kulturu.

Poslovanje u globalnim razmerama stimuliše sklapanje alijansi zbog sledećih razloga:

potrebe za specifičnim resursima ili tehnološkim kapacitetima koje određeno poduzeće 
ne poseduje

potrebe za stalnim snižavanjem troškova

potrebe za što bržim plasiranjem roba i usluga na različita tržišta

potrebe za smanjivanjem finansijskih rizika.

Strateške   alijanse   pored   toga   što   omogućuju   pristup   novim   tržištima,   pomažu   pri 
učvršćivanju pozicije na već postojećim tržištima s ciljem uspostave i održanja održive 
konkurentske   prednosti.   Poduzeća   se   moraju   koncentrisati   na   te   aktivnosti   i   svoju 
sposobnost   da   pribave   konkurentsku   prednost,   stvarajući   na   taj   način   vrednost   koja 

2

 

Đuričin, D., Janošević S., Kaličanin, Đ. (2011): Menadžment i strategija, šesto prerađeno i dopunjeno izdanje, 

Ekonomski fakultet, Beograd

3

 Levi-Jakšić, M., red., Inovativno preduzeće - upravljanje dinamikom

tehnologije i razvoj inovativne organizacije, FON, Beograd, 1995.

4

nadmašuje onu njihovih konkurenata. Takva vrednost i prednosti se sve više ostvaruju 
kroz strateške alijanse i razumijevanje konkurentskog okruženja.

1.3. Karakteristike strategijskih alijansi

Suštinu strategijskih alijansi odlikava sledećih pet karakteristika:

1. radi se o partnerskom aranžmanu dve ili više ravnopravnih firmi koje povezuje ostvarivanje 

zajedničkih definisanih ciljeva i strategisjkih interesa,

2. partneri   dele   kako   efekte,   tako   i   rizik,   obaveze   i   kontrolu   nad   izvođenjem   dodeljenih 

zadataka,

3. partnerske firme kontinuirano doprinose unapređivanju jedne ili više strategijskih oblasti, 

koje su od podjednakog značaja za njihovu međunarodnu i globalnu konkurentnost,

4. otvara se mogućnost da kompanija bude aktivna u čitavoj mreži alijansi, a ne da formira 

samo jedan poslovni odnos,

5. vremensko ograničenje trajanja strategijskih alijansi, po pravilu, ne postoji.

Istovremenu   kombinaciju   navedenih   poslovnih   karakteristika   ne   nalazimo   u   drugim 

tipovima   međunarodnih   poslovnih   aranžmana,   kao   što   su:   licenca,   franšizing,   ugovorna 
proizvodnja, inženjering projekti, zajednička ulaganja, ili pak međunarodne akvizicije. Sa druge 
strane, elemente i efekte, pobrojanih i kombinovanih, različitih međunarodnih poslovnih aranžmana 
je moguće prepoznati u konceptu strategijskih alijansi.

„Međunarodne strategijske alijanse predstavljaju specifične forme partnerskih aranžmana, 

koji se po pravilu zaključuju između jednakih i ravnopravnih kompanija, uz zadržavanje njihove 
poslovne samostalnsti, a radi ostvarivanja jednog ili vise zajedničkih ciljeva na globalizovanom 
tržištu. Pošto su partneri obično i konkurenti, često se koristi termin “konkurentske alijanse”. Ovaj 
termin odražava specifičnosti ovog tipa partnerstva, razlikujući ga od licenciranih i drugih tipova 
kooperativnih aranžmana.” 

4

Najuspešnije su one strategijske alijanse gde se uspostavi potpuna ravnoteža strategijskih 

interesa, ulaganja i efekata. Ukoliko se preventivno ne vodi računa o ravnoteži interesa i efekata za 
oba partnera prilikom definisanja i uspostavljanja samog koncepta alijanse, jedan od partnera može 
ugroziti svoju dugoročnu konkurentsku poziciju.  Upravljajući strategijskim alijansama treba uvek 
težiti da one imau oppljive i vidljive koristi za oba partnera.

Strateške alijanse su složen ekonomski fenomen ali se  mogu izdvojiti tri važne specifične 

karakteristike:

dva ili više privrednih subjekata se ujedinjuje kako bi realizovali važne i zajedničke ciljeve 
uz zadržavanje određene autonomije koja omogućava sklapanje alijansi s drugim partnerima

partneri   dogovorno   dele   koristi   koje   generira   alijansa   te   kontrolišu   realizaciju   zacrtanih 
ciljeva za vreme trajanja alijanse

partneri se nadopunjavaju u ključnim odnosno osnovnim delatnostima.

1.4.Struktura strategijskih alijansi

Razmatranje strukture strateških partnerstava svodi se na sledeća osnovna pitanja:

4

 

Strateške alijanse kao dio nove ekonomije, 

http://www.croma-biznet.hr/35-i-manje/Mladi-menadzer/Strateske-

alijanse-kao-dio-nove-ekonomije/23203.aspx

(2020-02-22)

5

background image

Želiš da pročitaš svih 21 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti