Strategijsko razmišljanje i odlučivanje
Visoka poslovna škola strukvnih studija
Seminarski rad
Predmet:
Strategijski menadzment
Tema:
Strategijsko razmišljanje i odlučivanje
Mentor:
Student:
Prof. dr Milena Marjanović
Smer:
Br. indeksa:
Leskovac, 2014
Sadržaj:
2

4
1.Strategijske odluke u savremenoj privredi
Preduzetništvo se definiše kao napor da se stvori vrednost na osnovu sagledavanja
poslovnih mogućnosti, prihvatanja odgovarajućih rizika srazmerno mogućnostima, primenom
stručnosti u komuniciranju i rukovođenju koje je potrebno da se mobilišu ljudski, finansijski i
materijalni izvori koji će omogućiti realozovanje projekta. Preduzetništo je povezano sa
kreativnošću, a ono implicira nove ideje i postupke. Preduzetništvo je sposobnost identifikovanja
mogućnosti koje se zasnivaju na novim idejama i pristupima i njihovo prevođenje u nešto
opipljivo što ima upotrebnu vrednost. Nema sumnje da je preduzetništvo jedna od predpostavki
za privredni razvoj. Privrednici moraju verovati u promene, a da bi ih preduzimali moraju biti za
to motivisani. U svakom društvu postoje pojedinci, doduše u ograničenom broju, koji imaju
osobine stvarnih i potencijalnih preduzetnika. Motiv nije uvek i jedino profit. Odgovarajući broj
potencijalnih će postati stvarni preduzetnici samo ukoliko se u društvu u kome žive i rade uklone
odgovarajuće barijere. Svakako da pravna sigurnost ličnosti i vlasništva, kako govori iskustvo,
predstavljaju bitne predpostavke za pojavu preduzetništva. Bitan atribut preduzetništva je
sposobnost da se donosu odluke koje imaju strategijski karakter. Društvo koje je zainteresovani
ne samo za opstanak, već i rast i razvoj, mora stvarati uslove koji su povoljni za osećanje da se
potreba za ostvarenjem i dokazivanjem može realizovati u privrednoj praksi. Glavni posao
rukovodilaca preduzeća u savremenoj privredi potencijalniih ili stvarnih preduzetnika, je učešće u
strategijskom upravljanju-donošenju strategijskih odluka i njihovom sprovođenju. Strategijske
odluke su suština strategijskog upravljanja. Strategija se može sprovoditi pošto je izvršen izbor
između alternativnih pravaca akcije (našina ostvarivanja ciljeva). Potrebno je permanentno
poboljšanje kvaliteta odluka. Postoje faktori koji komplikuju donošenje kvaliteta odluka. To nije
samo kompleksnost sredine već i sistem vrednosti i motivacija ličnosti koje učestvuju u
donošenju strategijskih odluka. Strategija je način ostvarenja ciljeva. U strategijskom planiranju
treba praviti razliku između odluka koje imaju karakter politike i strategijske. Politika (stavovi,
načela, principi ili kriterijumi) se donosi da se obezbedi usmeravanje odlučivanja (donošenje
svakodnevnih odluka) ka ostvarenju ciljeva. U procesu strategijskog planiranja treba dati
odgovore na brojna pitanja: gde je preduzeće bilo, gde je sada, gde želi da ide, gde treba da ide,
gde može da ide i konačno, gde će da ide, odnosno da se odabere strategijski pravac rasta i
razvoja. Strategijske odluke se donose ili bolje rečeno, mogu da se donose na tri nivoa u
5
preduzeću: na nivou preduzeća kao celine, na nivou relativno osamostaljenih organizacionih
jedinica koje mogu imati karakter centra dobiti i biti strategijska poslovna jedinica i na nivou
pojedinih poslovnih funkcija. Predpostavka racionalnosti odlučivanja na različitim nivoima je
postojanje structure ciljeva, politike, jasne organizacione structure, razvijenost upravljačkog
informacionog sistema i strategijske kontrole od strane rukovodstva preduzeća. U fokusu
strategije je konkurentska prednost na tržištu, što znači da je osnovna preokupacija u
strategijskom razmišljanju kako poboljšati strategijsku poziciju preduzećana tržištu. U tome je
značaj strategijskih odluka za preduzeće u savremenoj privredi i zainteresovanost za njih ne samo
članova kolektiva, već i svih organizacija i institucija u privredi i društvu koje imaju interes za
dobrobit preduzeća. Zato u procesu donošenja strategijskih odluka ne učestvuje, na jedan ili drugi
način, veći broj ljudi u preduzeću, već postoji u određenom stepenu uticaj ljudi van preduzeća.
Brojne strategijske odluke zahtevaju izvesnu pripremu pre donošenja. Priprema olakšava kasniju
primenu strategije. Naime potrebna je izvesna familijarizacija sa problemom o kome treba doneti
odluku koja predstavlja određenu mobilizaciju faktora proizvodnje. Priprema je potrebna jer su
strategijske odluke uvek orjentisane na budućnost i treba da se donose posle procene uticaja i
konsekvenci na čitavo preduzeće, a ne samo na njegove delove.
1.1.Strategijske i taktičke odluke
Strategijske odluke se donose na najvišim, a taktičke na nižim nivoima u organizacionoj
strukturi preduzeća. Formulisanje strategije je oboje kontinuelno i neregularno. Proces je
kontinuelan, ali je terminiranje odluke neregularno izazvano okolnostima. Smatraju da se taktičke
odluke često regularno donose – u fiksnim intervalima vremena. Strategijske odluke su dosta
determinisane subjektivnim vrednostima donosilaca odluka. Broj alternative koje se razmatraju
su veće kod strategijskih nego kod taktičkih odluka. Ne samo da je vremenski period za koji se
donose taktičke odluke kraći, već je i lakše sagledati ishode tih odluka. Strategijski problem su
nestruktuirani i pojavljuju se pojedinačno, dok su taktički problemi struktuirani i često se
ponavljaju. Informacije za strategijske odluke su pretežno eksterne, a za taktičke više interne,
dobrim delom zasnovane na računovodstvenom sistemu informacija. Strategijske odluke su
uglavnom dugoročne iako ih ima i kratkoročnih, dok su taktičke uglavnom kratkoročne.
Strategijske odluke daju okvir u kome se donose taktičke odluke. Strategijske odluke su opštije, a
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti