STRATEŠKI MENADŽMENT

PITANJA I ODGOVORI ZA ISPIT

TEME ZA SEMINARSKI

Prof Mersud Ferizović

I GRUPA PITANJA

1.) STRATEŠKI MENADŽMENT, PROCES ODLUČIVANJA, PROCES ODLUČIVANJA PREMA

ADIŽESOVOJ METODOLOGIJI

STRATEŠKI MENADŽMENT

je proces sa više faza djelovanja, dinamički proces strateškog upravljanja

prema kojem bi preduzeće na svom području djelovanja postizalo uspjeh, da bude optimalno, to jeste
da bude efektivno u ostvarivanju ciljeva i efikasno u korištenju resursa.
Definicija strateškog menadžmenta podrazumjeva potrebu objašnjenja dva pojma

strategija

(oblik

upravljanja) i

menadžmenta

(sprovode strategiju).

STRATEGIJA predstavlja specifičan način, oblik odlučivanja i niz aktivnosti koje poduzimaju menadžeri
s namjerom ostvarivanja ciljeva preduzeća. Pri donošenju strategija postavljaju se tri ključna strateška
pitanja.

Gdje se sada nalazimo?

Gdje želimo stići?

Na koji način želimo dostići poslovnu poziciju i ostvariti strateške i finansijske ciljeve?

Strateški menadžment svoje aktivnosti provodi u tri faze:

utvrđivanje misije, vizije i strateških ciljeva

analiziranje internog i eksternog okruženja

izbor osnovnih strategija, kako bi dostigla željena opcija

MENADŽMENT znači upravljanje, odnosno efikasan način poslovanja. Efikasan način upravljanja
obuhvata sljedeće menadžerske funkcije:

planiranje

organiziranje

kadrovsko popunjavanje

vođenje i

kontroliranje

Koristi od strateškog menadžmenta su:

Doprinosi poboljšanju komunikacija

Povećanje razumjevanja

Doprinosi povećanju produktivnosti

Potiće preduzeće na inicijativu

Menadžeri predlažu i provode strategiju da bi se:

Predlagali i uvodili biznisi (poslovi)

Jačala konkurentska pozicija preduzeća

Zadovoljili potrošaći

Postigli ciljevi preduzeća

PROCES ODLUČIVANJA

Odlučivanje, donošenje odluka i upravljanje važno jepravo svakog preduzeća. Poslovno odlučivanje je
usmjereno ka:

razvijanju resursa

unapređenju postupaka u procesima

upravljanju rizicima

kreiranju strategija

Odluke menadžera se dijele na:

1. Metode i postupci u korištenju (programirane i neprogramirane)
2. Usmjerenost na širinu problema (strateške- misija, vizija i strateški ciljevi, taktičke, operativne)
3. Mogućnost promjena (ireverzibilne – na primjer u ugovorima, obavezuju i nemjenjaju se;

reverzibilne – pri promjenama uslova se mijenjeju)

4. Način donošenja (individualne, grupne, kolektivne)
5. Ostali različiti aspekti (eksperimentalne, oprezne, uslovne i zakašnjele)

Menadžment ima važnu ulogu u vezi s rukovođenjem organizacijom da bi se stvorili uslovi za ostvarenje
strateških ciljeva. Organizaciona struktura treba biti podesna strateškim opcijama kako bi se iste mogle
efikasno provoditi.

PROCES ODLUČIVANJA PREMA ADIŽESOVOJ METODOLOGIJI

Prema Adižesu promjene u vanjskom okruženju donose određene probleme. Pri rješavanju problema
menadžment treba da postiže uspjeh, a uspjeh je vezan za donošenje efektivnih odluka koje se trebaju

Efikasnost je izraz kvaliteta ekonomije i podrazumjeva racionalnost upotrebe resursa (izražena kao
odnos outputa i inputa). Efikasnije je ono preduzeće koje zadani nivo proizvodnje ostvaruje sa manje
resursa u odnosu na druge. Strateški menadžment u procesu upravljanja treba da postigne efikasnost
organizacije i potrebnu racionalnost upotrebe resursa, a to postiže izgradnjom efikasne organizacije.
Efikasna organizacija je ona koja posjeduje određeni kavlitet, a kvalitetna organizacija je ona koja je
fleksibilna, prilagodljiva u skladu s promjenama okruženja.

Prikaz efikasne organizacije

Efikasna organizacija →kvalitetna organizacija →fleksibilna organizacija → inovativna organizacija

Menadžeri moraju staviti naglasak na upravljanje proizvodnjom i proizvodnim funkcijama. Bolja
proizvodnost se postiže dobrim obavljanjem skupa aktivnosti, a one se grupišu u tri velike skupine:

izbor proizvoda i projektovanje proizvodnje

izgradnja sistema

kontrolu

a) Ekonimija obima kao izraz efikasnosti proizvodnje se ostvaruje niskim troškovima po jedinici

proizvoda kroz snažnu degresiju fiksnih troškova, ali i nsikmim troškovima na bazi
specijalizacije i široke podjele rada u proizvodnji velikih serija.

b) Ekonomija širine kao izraz efikasnosti podrazumjeva proizvodnju više proizvoda na više

proizvodnih linija unutar jednog preduzeća. Zajednički troškovi nastaju kao posljedica
proizvodnje svih proizvoda, a dijele se na veći broj jedinica, što dovodi do smanjenja cijene
koštanja. Proizvodnja na ovakava način je ekonomičnija.

c) Analiza prelomne tačke – praga rentabilnosti. Analiza tačke pokriča je najjednostavnija i

najčešće korištena metoda koja se provodi analitički i grafički, a služi menadžerima prilikom
donošenja odluka o:

novom proizvodu

u vezi studije efekata porasta obima poslovanja

planiranju projekata modernizacije

Analiza se provodi s ciljem da se:

Dobije uvod i količini proizvoda koje je potrebno prodati da bi se u potpunosti podmirili troškovi

Dobije uvid o pragu rentabilnosti proizvodnje određenog preduzeća

Provođenje analize zasnovano je na razumjevanju osnovnih pojmova ekonomike preduzeća:

količini proizvodnje (predstavlja broj izrađenih proizvoda, a iskazuje se naturalno u određenim
fizičkim jedinicama)

troškova ( ukupni troškovi obuhvataju novčano izraženo trošenje resursa potrebnih za
proizvodnju izrađene količine proizvoda. Mogu biti fiksni i varijabilni)

profita ( je razlika ukupnog prihoda i ukupnih troškova)

U poslovnom smilsu poluga označava sposobnost stalnih sredstava da povećaju profit.
- Proizvodna i finansijska poluga – putem proizvodne poluge se dobija odgovor, u kojem stepenu se za
svaku promjenu ukupnog prihoda mijenje brutodobit (dobit prije kamata i poreza). Stepen promjene u
brutodobiti kao rezultat postotka promjena u ukupnom prihodu nazivamo stepenom proizvodne poluge.
Kombinirana poluga – se izražava kao umnožak proizvodne i finansijske poluge.
d.) Efekti učenja i kriva iskustav kao izraz efikasnosti proizvodnje – učenje u toku rada , kada se
ostvaruje određene uštede dobrim poznavanjem opreme i tehnologije ili toka aktivnosti. Tako se
vremenom povećava produktivnost radne snage, povećava obim proizvodnje, a opada cijena koštanja.
Sistematsko snižavanje cijena koštanja u toku životnog ciklusa proizvoda čini krivu iskustva – kako
pada kriva troškova, po jedinici, tako pada i kriva cijene po jedinici.
e.) Fleksibilna proizvodnja i konkurentska prednost – Ključna sila koja je uticala na proizvodnost rada je
primjena nauke. Druga ključna sila je pitanje slobode, pa i slobod epreduzetništva. Razvija se marketing
preduzetništva. Uspjeh svakog preduzetničkog poduhvata srazmjeran je kvalitetu istraživanja prije
donošenja odluke, tj. Izbora određene strateške opcije. Dva su sistema proizvodnje: masovna
proizvodnja jednog proizvoda za koju se vezuje ekonomija obima i fleksibilna s više proizvoda i
raznolikosti

3.) STRATEŠKA POSLOVNA JEDINICA; POJAM, PODJELA; GENERIČKE STRATEGIJE I

NJIHOVE KARATKTERISTIKE

STRATEŠKE POSLOVNE JEDINICE

Strateške polsovne jedinice nastaju kao vid težnje prediuzeća da se približe zahtjevima kupaca, uz
uslov da postoji jedan skup uspješno povezanih tržišnih i poslovnih preduslova, kojeg prepoznajemo
kao profitni potencijal. One predstavljaju profitne centre korporacije. Profitni potencijal je određen
postojanjem:

određene potrebe od strane potencijalnih kupaca (tržišni preduslov)

raspoloživosti rješenja problema (zahtjeva kupaca) kojeg preduzeće nudi (proizvodni preduslov)

PRINCIPI FORMIRANJA I KARAKTERISTIKE STRATEŠKIH POLSOVNIH JEDINICA
Pristup formiranja strateških poslovnih jedinica bazira se na više principa:

preovlađujući uticaj vanjskih faktora u formiranju i veličini strateške poslovne jedinice

strateška poslovna jedinica ima svoj tržišni segment na kojem uspostavlja specifične poslovne i
posebne odnose u odnosu na druge strateške poslovne jedinice

djelovanje, odnosno misija, strateških poslovnih jedinica. Njeno djelovanje je fokusirano na
tržišni segment, u prvom redu na zadovoljenje potreba kupaca

promjenjljivost profitnog potencijala

sloboda menadžmenta u ostvarenju profita

odnos korporacije i strateške poslovne jedinice. Ovaj odnos bi trebao biti usklađen i koordiniran.

Zasebnost u formiranju organizacione strukture i njenih kontrolnih mehanizama

Važnost i uspostava informacionog mehanizma

OSNOVE ZA IZBOR STRATEGIJE STRATEŠKE POSLOVNE JEDINICE
Prepoznajemo tri determinante biznisa kao osnova za izbor strategije strateških poslovnih jedinaca, a
odnose se na:

potrošačeve potrebe, diferencijaciju proizvoda

grupisanje kupaca, tržišnu segmentaciju

izdvojenu konkurentnost

Polarizacija proizvoda vrši se na dvije dimenzije:

Generičko svojstvo proizvoda

Diferenciranost, odnosno specifičnost proizvoda

Generičko svojstvo proizvoda je u funkciji zadovoljavanja potreba potrošaća i ne razlikuje određeni
proizvod u odnosu na druge slične proizvode.
Specifičnost proizvoda čini proizvod drugačijim u odnosu na konkurentske proizvode.
Za izbor strategije strateške poslovne jedinice važno je pored utvrđivanja potreba kupaca i specifičnosti
proizvoda utvrditi:

ko će u misiji preduzeća biti zadovoljen (prosječni kupac ili kupac u nekoj tržišnoj niši)

prema čemu će se graditi opredjeljenje strateške poslovne jedinice

Konkurentska prednost se može postići na više načina, i to:

postizanje nižih troškova proizvodnje

proizvodnja boljih, pouzdanijih i dugotrajnijih proizvoda

osiguranje viših vrijednosti kupaca za istu cijenu

osiguranje više pogodnih lokacija snabdijevanja

Strategije strateške poslovne jedinice su strategije na osnovama konkurentske prednosti. Cilj strategije
svodi se na ojačavanje tržišne pozicije preduzeća (strateške poslovne jedinice) kroz bolja privlačenja
kupaca i bolju odbranu od konkurencije. Pojedinačni ciljevi strategija strateških poslovnih jedinica su:
Postići, održati konkurentsku prednost
Poraziti konkurente na osnovu ušteda
Postići, održati lojalnost kupaca
Primjenjljive su u svim preduzećima opće, osnovne ili generičke strategije, a razlikujemo strategiju:

Troškovnog vodstva

Diferenciranja

II GRUPA PITANJA

1.) OKRUŽENJE PREDUZEĆA; VANJSKO OKRUŽENJE; ANALIZA VANJSKOG SEKTORA –

OKRUŽENJA

OKRUŽENJE PREDUZEĆA

Strateški menadžment je, zapravo, menadžment promjena, reakcija preduzeća na promjene u
okruženju. Ocjena okruženja treba da posluži menadžmentu da može brzo reagirati i time povećati
izglede za uspjeh preduzeća. Jedan od ključnih zadataka analize je da se:

identificiraju prilike i prijetnje u vanjskom okruženju

snage i slabosti u internom okruženju

Strateški menadžeri moraju provoditi analizu internog i eksternog okruženja.
Okruženje ima značajan uticaj na organizovanje i izvođenje biznisa. Ono ima sastavne dijelove, a to su:

sektori (grane, ljudski resursi, materijalni i finansijski izvori i dr.)

elementi sektora (faktori važni za uspjeh preduzeća)

stakeholdere preduzeća (vanjske i unutrašnje ineresne grupe preduzeća)

Prema značaju okruženja i njegovom uticaju na oblikovanje i odabir strategije razlikujemo:

opće i

ciljno okruženje

Faktori općeg okruženja mogu i utiču na dugoročno odlučivanje, a to su PEST snage. PEST snage su:

političko pravne snage (politička stabilnost, zakoni, regulacije...)

ekonomske snage (regulacije vezane za privredni sistem i njegove podsisteme, razmjene roba,
novca, energije)

sociokulturne snage (potrošnja, vrijednosti u društvu, sporazumu)

tehnološke snage (rješavanje problema u vezi sa inovativnom djelatnošću)

Elementi ciljnog okruženja odnose se na granu u kojoj posluje preduzeće.

a. Uticaj makrookruženja – makrookruženje je u stalnim promjenama koje donose prilike i /ili

prijetnje, a svojim strategijama, specifičnim načinima i oblicima aktivnosti strateški menadžment
treba da odgovori na te promjene.

b. Promjene u okruženju – u razvoju okruženja razlikujemo tri faze, vremenska perioda, i to:

doba masovne proizvodnje (1900 – 1930) dominira proizvodna orijentacija

doba tržišne orijentacije (1930 – 1950)

postindustrijsko doba je doba ubrzanih promjena u okruženju 8poslije 1950)

Grupe promjena u makrookruženju:

tehnološke – izražavaju se u bržem i boljem komuniciranju, transportu i informacionim mrežama

međunarodne ekonomsk eintegracije – djelovanje GATT-a kroz povlaštene tarife, globalizaciju
toka kapitala

sazrijevanje tržišta – spor domaći rast, agresivan izvoz

tranzicija – promjena društva i ekonomije u bivšim zemljama centralne, istočne i jugoistočne
Evrope

globalizacija – više mogućnosti na proširenim tržištima sa manje barijera, ali donosi i više rizika
zbog proširene konkurencije

U preduzećima se vrše velike promjene, a tipično metodi transformacija su: restruktuiranje, program
kvaliteta, strateške i kulturološke promjene, provode se i fuzije i kupovine preduzeća

ANALIZA VANJSKOG OKRUŽENJA