STRES I MOGUĆNOSTI NJEGOVOG PREVAZILAŽENJA
Termin "stres" postao je neizostavan dio komunikacije. Gotovo na svakom koraku, a posebno u
poslovnom okruženju, možemo čuti stalne razgovore o stresu zbog posla ili gubitka posla,
prevelikih obaveza i opterećenja, nedostatka vremena, porodičnih problema i ostalih brojnih
spoljnih, za nas stresnih situacija. Nije ni čudo što je tako kad su svuda oko nas takozvani
stresori, odnosno podražaji koji negativno djeluju na organizam i psihu. Kada nam više ne
uspjeva da upravljamo stresom i ublažimo ga, tjelesni odbrambeni mehanizmi slabe i postajemo
podložni bolestima. Procjenjuje se da je više od 75% bolesti prozrokovano baš stresom.
Šta je stres i kako na nas utiče?
Stres je fiziološka i psihološka reakcija čovjeka na spoljne situacije koje remete njegovu
ravnotežu. Stresne situacije, takozvani stresori koji su dio naše svakodnevnice, povrijeđuju
ličnost, čine čovjeka napetim i nervoznim, što izaziva brojne tjelesne i psihičke promjene kod
pojedinca koji je izložen toj situaciji.
Najstresnije situacije su:
RANG
ŽIVOTNI DOGAĐAJ
PROSJEČNA VRIJEDNOST
1
Smrt djeteta
9,82
2
Smrt bračnog druga
9,54
3
Smrt bliskog člana porodice
9,39
4
Sopstvena bolest opasna po invaliditet ili
život
8,81
5
Prijevremeni porođaj ili mrtvorođeno dijete
8,73
6
Bliski član porodice pokušao samoubistvo
8,7
7
Ozbiljno narušavanje sluha ili vida
8,5
8
Ozbiljna bolest člana porodice
8,46
9
Gubitak posla
8,42
10 Smrt bliskog prijatelja
8,27
11 Rođenje djeteta za majku
8,24
12 Rođenje djeteta za oca
8,14
13 Kazna zatvora
8,08
14 Požar u kući
7,97
15 Razvod braka
7,8
16 Saobraćajni udes
7,7
17 Dobijanje stana
7,6
Stresni događaj, odnosno stresor, definiše se kao događaj koji osoba procjenjuje kao
ugrožavajući ili opasan za nešto što je njoj važno, odnosno kao događaj za koji smatra da može
izmjeniti tok njenog života. Stresor je, takođe, zahtjev kojem osoba ne može da udovolji.
Stres je unutrašnje, subjektivno, odnosno intrapsihičko stanje koje predstavlja reakciju na stresor,
odnosno stresni događaj. Stres se definiše kao stanje mobilisanosti psihofizičkih podsistema
organizma.
Postoje dvije kategorije stanja stresa:
stanje akutnog stresa
i
stanje hroničnog stresa
.
Akutni stres
Za stanje akutnog stresa karakterističan je doživljaj emocionalne patnje. Osoba je svjesna svoje
"nervoze", uznemirenosti, tuge, potištenosti, bijesa prema sebi i drugima, pretjerane upotrebe
alkohola, cigareta ili kafe, slabe koncentracije, zaboravnosti, "opsjednutosti" istim mislima, te
zabrinutosti za svoje psihičko stanje. Sve se to negativno odražava na kvalitet života, odnose sa
ljudima i na san, te dovodi do intenziviranja stanja stresa jer su sve to novi stresori. Ako se osoba
na vrijeme ne oslobodi stanja akutnog stresa, onda se ono razvija u stanje hroničnog stresa.
Hronični stres
Za razliku od stanja akutnog stresa, za stanje hroničnog stresa karakteristično je odsustvo
doživljaja emocionalne patnje, to je zapravo suštinska razlika između stanja akutnog stresa i
stanja hroničnog stresa. Ovo stanje nastaje tako što osoba vremenom razvija toleranciju na
manifestacije akutnog stresa i navikava se na njih, ignorišući ih ili negirajući. Pošto taj proces
odvlači energiju ličnosti, osoba se u sve većoj mjeri emocionalno distancira od drugih ljudi,
izbjegava intimne socijalne kontakte i intimne seksualne odnose. Sve teže pronalazi zadovoljstvo
Stres u poslovanju
Stres povezan s poslom je uobičajen, a može vrlo lako postati hroničan, jer posao oduzima velik
dio života. Stres smanjuje produktivnost radnika, uzrokuje nesanicu i povrede na poslu,
povećava rizik od bolesti, a može voditi u nasilje ili čak u zlostavljanje.
Stres na poslu je često prisutan. Njegovi izvori mogu biti najrazličitiji. Kreće se od toga da li
postoji zadovoljstvo u poslu kojim se bavimo. Stres je minimalan ukoliko se osoba bavi poslom
koji voli. Međutim, u obrnutom slučaju stres se povećava. Malo je ljudi koji imaju zadovoljstvo
poslje dobro obavljenog posla, iako se to zadovoljstvo smatra jednim od vrhunskih ljudskih
zadovoljstava. Brojna istraživanja pokazuju da mali broj ljudi uživa na poslu i voli posao kojim
se bavi.
Najčešći uzroci stresa na radnom mjestu su strah od gubitka posla, premorenost, kratki rokovi,
nedostatak podrške rukovodioca, osjećaj da radnik ne može da vlada svojim vremenom niti
učinkom, nemogućnost da utiče na način rada, osjećaj otuđenosti od menadžmenta firme, osjećaj
pretjerane eksploatisanosti ili osjećaj neiskorišćenosti, monotonija, brojni fizički, biološki i
hemijski uticaji.
Osnovni izazivači stresa kod poslovnih ljudi su vremenski pritisak i loša atmosfera u kolektivu
uzrokovana problematičnim interpersonalnim odnosima. Oskudica vremena je stalno prisutna.
To je veliki problem kod onih ljudi koji imaju vremensku neodgovornost, odnosno vremenski su
neprecizni, a danas se sve mjeri na sekunde, pa tako i poslovne obaveze.
Vremenski pritisak je vrlo stresogen. Ljude koji su precizni i pedantni može nervirati njihova
radna okolina ukoliko nije takva. Podjednako snažan stresogen faktor u firmama, pored
vremenskog pritiska predstavljaju i interpersonalni odnosi zaposlenih kao i odnosi sa šefom.
Psiholozi na razne načine pokušavaju da smire tenzije među zaposlenima. U nekoliko velikih
američkih korporacija postavljene su velike bokserske vreće sa utisnutim slikama šefova. Cija
slika najprije izbljedi, taj je dobio najviše udaraca, što znači da je najmanje "omiljen" među
zaposlenima.
U radnoj organizaciji je česta stresogena situacija ukoliko je potrebno sarađivati sa osobom koja
bi se najradije izbjegavala. U organizacione stresove spadaju i karijerističke ambicije, tačnije
uslovi za napredovanje, mogući otkaz, kao i birokratska struktura organizacije, stil
menadžmenta, neadekvatna selekcija, loš raspored ljudi, jednom riječju opšta psihološko-
moralna klima u preduzeću.
Ljudi koji vode samostalan biznis veoma često su pod velikim stresom, jer moraju donositi važne
odluke, oni uglavnom rade prekovremeno, a uz to moraju se brinuti i za svoje zaposlene, ali i za
kupce, zbog toga je veoma važno da znaju kako da izbjegnu stres.
Jedan od glavnih izvora stresa je što vlasnik većinu odluka mora donositi sam, posebno kada se
radi o velikim i značajnim odlukama.
Privatni biznis je veoma stresogen i u njega mogu da se upuste samo oni ljudi koji imaju vjeru u
sebe, viziju, čvrstinu, odlučnost, predanost, koji znaju da podnesu pritisak konkurencije i
odgovornosti za zaposlene i spremni su da rizikuju.
