Studija slučaja pravo
SADRŽAJ
UVOD...............................................................................................................................................3
1. POJAM KRIVIČNOG DELA FALSIFIKOVANJA NOVCA............................................4
1.1.
Pojavni
oblici
krivičnog
dela
falsifikovanja
novca..............................................................4
2. NAČIN IZVRŠENJA KRIVIČNOG DELA FALSIFIKOVANJA NOVCA......................8
3. STAVLJANJE U OPTICAJ FALSIFIKOVANIH NOVČANICA..............................,.....11
4. OTKRIVANJE KRIVIČNOG DELA FALSIFIKOVANJA NOVCA..............................12
ZAKLJUČAK.................................................................................................................................15
LITERATURA...............................................................................................................................16
.
2
UVOD
Falsifikovanje novca najopasniji
je oblik falsifikata po nacionalne
valute i ekonomije. Predmet
falsifikata najčešće je američki
dolar kao univerzalna novčana
jedinica u ekonomskim
tokovima, zatim u prošlosti
nemačka marka a sada evro, kao i
valute drugih razvijenijih država
koje imaju prohodnost u svim
delovima sveta i svim poslovima.
Stavljanje
u
promet
falsifikovanih novčanica dovodi
do ekonomske i monetarne
nestabilnosti,
narušava
ekonomske tokove i transakcije.
Borba protiv falsifikatora novca odavno je prevazišla nacionalne okvire i danas ima
međunarodnu dimenziju, a ogleda se u razmeni saznanja o izvršiocima, načinima izvršenja i
ostalim elementima. Falsifikovanje novčanica pretpostavlja postojanje specijalizovane grupe u
čijem sastavu su stručnjaci raznih profila- umetnici, slikari, štampari, zatim specijalan material
pogodan za izradu novčanica, kao i ostale uslove za rad(radionice, mašine isl.). cilj falsifikatora
je da novčanice izgledaju verodostojnije, bliske originalima id a se vešto iskopiraju tzv zaštitne
nit ii ostali elementi (metalne niti, končići, vodeni žig...) krajnji cilj falsifikatora je da zamenom
lažnog novca na lak način dođu do iriginalnog, odnosno da ostvare protivpravnu imovinsku
korist.
Preventivne mere protiv falsifikatora novca podrazumevaju pre svega visok tehnički kvalitet
novca, zatim povlačenje iz opticaja oštećenih i pohabanih novčanica, obučenost službenika koji
obavljaju finansijske poslove u bankama, poštama is l.radi prepoznavanja falsifikovanih
novčanica i blagovremenog obaveštavanja policije i javnosti.
Na međunarodnom planu borba protiv falsifikatora novca odvija se uglavnom preko Interpola,
iako nije zanemariva uloga regionalnih organizacija i saradnja susednih država na osnovu
bilateralnih sporazuma. Pored publikacija i kataloga, Interpol organizuje stalnu razmenu

4
Pravljenje lažnog novca
znači proizvodnju jedne materije,ili stvari koja u svakom pogledu
imitira pravi novac.
Ukoliko nema ove sličnosti,tj.prave imitacije, onda nema ni pravljenja
lažnog novca. Ukoliko imitacija nije verna originalu, odnosno ako je lazni novac izrađen tako da
se na prvi pogled može videti da to ne predstavlja novac, onda nema krivičnog dela falsifikovanja
novca, već krivičnog dela prevare. Za postojanje dela bez značaja je na koji je načn izvršeno
pravljenje lažnog novca, kao i o od kakve je materije napravljen lažan novac. Ovo delo će
postojati i onda kada s obzirom na svoj sastav lažan metalni, naročito zlatni i srebrni novac ima
istu,čak i bolju finoću ili veću količinu metala, odnosno zlata ili srebra od odgovarajućeg komada
pravog novca. Pravljenje lažnog novca će biti krivično delo samo ako je ono učinjeno u nameri u
manerinjegovog stavljanja u opticaj. Ovaj oblik krivičnog dela falsifikovanja novca će opostojati
samo ako namera stavljanja lažnog novca nije realizovana od strane lica koje je lažni novac
napravilo. Ako je lice koje je lažni novac napravilo,takav novac i stavi u opticaj, onda ce ono biti
odgovorno samo za stavljanje lažnog novca u opticaj, pošto u takvom slučaju postoji prividni
sticaj, s obzirom da je pravljenje lažnog novca, kao predhodni stadijum,supsidijarno stavljanju
takvog novca u opticaj. Takođe, za postojanje krivičnog dela bez značaja je i u kojoj je količini
izvršeno pravljenje lažnog novca. U pogledu vinosti ovo krivično delo može biti izvršeno samo
sa umišljajem, koji se ogleda u svesti da se pravi lažan novac, s tim što za postojanje krivičnog
dela treba da postoji namera upotrebe lažno napravljenog novca kao pravog, koja je u tom slučaju
konstitutivni deo umišljaja.
Preinačenje pravog novca
obuhvata prepravljanje pravog novca tako da on dobije veću vrednost
od one koju stvarno ima, a u nameri da se stavi u opticaj kao preinačeni novac veće vrednosti.
Ovo se uglavnom vrši na taj način što se broju koji označava iznos dodaje jedna ili više nula ili
zamenim postojećeg broja većim brojem. Prema tome, preinačavanjem novca menja se njegova
prvobitna vrednost. Objekt ovog krivičnog dela može biti samo pravi novac, tj.novac koji služi
kao zakonsko sredstvo plaćanja i koji ima svoju vrednost, na njemu naznačenu, i koja se prema
tome može preinačiti. Prema tome svako preinačavanje novca bez promene njegove vrednosti ne
predstavlja ovo krivično delo. Preinačenje novca koji je povučen iz opticaja, na taj način da se
takvom novcu daje izgled pravog novca, ne predstavlja preinačavanje pravog novca, već
pravljenje lažnog novca. Preinačenje pravog novca mora biti učinjeno sa namerom njegovog
stavljanja u opticaj kao pravog, nepreinačenog novca veće vrednosti. Ako nema ove namere,
samo preinačavanje novca neće biti krivično delo. Krivično delo je svršeno samim
preinačavanjem novca u takvoj nameri, bez obzira na to da li je realizovana namera stavljanja u
opticaj preinačenog novca kao pravog ili ne. U slučaju da lice koje je preinačilo pravi novac
takav novac stavi u opticaj, važi sve ono što je rečeno i u slučaju kada neko lice napravi lažni
novac i stavi ga u opticaj kao pravi. I kod ovog oblika kr.dela falsifikovanja novca potrebno je da
preinačeni novac predstavlja vernu imitaciju pravog novca, tj. Da se na prvi pogled ne može
uočiti da je novac preinačen, u suprotnom neće postojati ovo krivično delo.
Učinilac ovog krivičnog dela može biti svako lice, u pogledu vinosti potreban je direktan
umišljaj,tj.svest da se preinačavanjem pravom novcu da je izgled novca veće vrednosti, a u
nameri da se isti stavi u opticaj kao nepreinačeni pravi novac veće vrednosti. Za pravljenje
lažnog novca, odnosno preinačavanje pravog novca u nameri da se stavi u opticaj kao pravi
predvidjena je kazna zatvora od dve do dvanaest godina, a lažan novac će se oduzeti.
Drugi oblik krivičnog dela
falsifikovanja novca se sastoji u pribavljanu lažnog novca s
namerom da se isti stavi u opticaj kao pravi ili stavljanjem u opticaj takvog novca (čl.223 st.2
5
KZRS). Radnja krivičnog dela je kao i u prvom stavu određena alternativno i može se sastojati u
preduzimanju bilo koje radnje sadržane u zakonskom biću krivičnog dela.
Pribavljanje lažnog novca u nameri da se stavi u opticaj kao pravi
obuhvata svaku delatnost
kojom se stiče lažni novac u nameri da se stavi u opticaj kao pravi. Prema tome, za postojanje
dela bez značaja je o kakvoj se delatnosti radi, već je važno samo da se tom delatnošću ostvaruje
posedovanje lažnog novca. S tim u vezi pribavljanje lažnog novca može se ostvariti kupovinom
lažnog novca po nižoj ceni, trampom, primanjem na poklon,oduzimanjem i sl. Za postojanje dela
bitno je da još prilikom pribavljanja postoji namera da se takav novac stavi u opticaj kao pravi.
Krivično delo je izvršeno samim pribavljanjem takvog novca u pomenutoj nameri. U pogledu
vinosti potreban je umišljaj, kao i namera stavljanja takvog novca u opticaj kao pravog.
Stavljanje lažnog novca u opticaj
predstavlja svaku upotrebu lažnog novca u prometu kao
pravog , što se najčešće ostvaruje njegovom predajom drugom licu. Stavljanje u promet lažnog
može se izvršiti isplatom,kupovinom robe, plaćanjem usluga,duga, dadžbina, davanjem na zajam,
razmenom novčanice i sl. Za postojanje ovog krivičnog dela je bez značaja da li je novac
predhodno falsifikovan od strane nekog drugog lica , ili pak od strane lica koje taj novac stavlja u
opticaj. Naime ,kao što je to već istaknuto, učinilac ovog dela može biti lice koje je napravilo
lažan novac, kada isti stavi samo u promet, i u tom slučaju će se raditi o prividnom sticaju po
osnovu supsidijariteta, tj.kažnjavanju učinioca samo za poslednji stadijum. Takođe ovo delo
može izvršiti i lice koje novac, falsifikovan od strane druge osobe, stavi u opticaj , znajući pritom
da to nije pravi, već lažni novac. Krivično delo je svršeno samim stavljanjem u opticaj
falsifikovanog novca. Treba napomenuti, da za postojanje dela nije bitno da li je učinilac imao
nameru da na ovaj način ostvari i neki poseban cilj, kao i da li ga je ostvario.
Npr.,radiće se o svršenom delu falsifikovanja novca, a ne o njegovom pokušaju kada he učinilac
pri kupovini neke robe predao novčanicu čiji je falsifikat otkriven pre nego što mu je roba
predata, ili kada se pri razmeni strane valute podmetne lažna novčanica koja je otkrivena pre
nego što je novac razmenjen.
Za pribavljanje lažnog novca u nameri da se stavi u opticaj kao pravi, odnsosno za stavljanje
lažnog novca u opticaj predvidjena je kazna zatvora od jedne do deste godina, a lažno novac će se
oduzeti-
Treći oblik krivičnog dela
je u stvari kvalifikovan oblik i kvalifikacija je učinjena s obzirom na
vrednost napravljenog, preinačenog, stavljenog u promet ili pribavljenog lažnog novca koji
prelazi iznos od milion i petsto hiljada dinara, isti taj limit predviđen je i kada se radi o stranom
novcu (čl.223 st.3 KZRS). Za ovaj oblik dela predvidjena je kazna zatvora od pet do petnaest
godina, kao i mera oduzimanja lažnog novca.
Četvrti oblik krivičnog dela
sastoji se u stavljanju u opticaj lažnog novca koji je primljen kao
pravi ili u neprijavljivanju pravljenja lažnog novca, odnosno neprijavljivanju stavljanja takvog
novca u opticaj (čl.223 st. 4 KZRS). Kao I u predhodnim oblicima, radnja krivičnog dela je
određena alternativno I može se sastojati u preduzimanju bilo koje radnje sadržane u zakonskom
biću krivičnog dela.
Stavjanje u opticaj lažnog novca koji je primljen kao pravi
je sličan pojavnom obliku
s
tavljanja
lažnog novca u opticaj
, jedina razlika ogleda se u tome što učinilac u ovom slučaju dolazi do
poseda lažnog novca ne znajući da je on lažan. Prema tome object ovog vida krivičnog dela
falsifikovanja novca je takođe lažan novac, dok se radnja dela sastoji u stavljanju u opticaj takvog
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti