STVARNO PRAVO

Evropska konvencija o ljudskim pravima, protokol 1, član 1: Pravo na mirno
uživanje imovine (jeste akt koji je nadređen svim aktima naše države!):

Svako fizičko i pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko

ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim
zakonom i opštim načelim međunarodnog prava.

Predhodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da

primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulisala korišćenje imovine u skladu s
opštim interesima ili da bi obezbijedila naplatu poreza, drugih dadžbina ili kazni.

Stvarna prava

predstavljaju posebno kategoriju subjektivnih građanskih prava, čiji

je neposredni objekat stvar( pravo na stvari). Stvarna prava omogućavaju svom titularu da
objekat u svom totalitetu ili u samo određenom djelu upotrebljava, koristi ili raspolaže a da
druge subjekte iz toga isključi. Npr. kod prava svojine na pokretnim i nepokretnim
stvarima.

Kod stvarnih prava razlikujemo

unutrašnju i spoljašnu stranu

prava. Kod prava

svojine

unutrašnja strana

prava je odnos subjekta prema stvari a

spoljašnja strana

prava

odnos subjekta prema drugima licima. Najobuhvatnije stvarno pravo je svojina.

Svojina

je najpotpunija vlast na stvari u granicama zakona ili prava drugih lica.

Stvarno pravo u objektivnom smislu

je skup opših pravnih normi koje regulišu odnosi

među ljudima povodom stvari, a u

subjektivnom smislu

je subjektivno pravo koje se

odlikuje, sjedne strane time što je apsolutno i kao takvo djeluje prema svima, a s druge
strane time zato što za svoj rad neposredni objekt ima stvar.

Stvarna prava se bitno razlikuju od obligacionih prava, koja postoje između tačno

određenih subjekata.

Za stvarna prava važi načelo

numerus clauyus

, što znači da je broj stvarnih

prava

taksativno određen u zakonu.

Stvarna prava su

pravo svojine,

pravo građenja,

založno pravo,

pravo stvarne i lične službenosti

pravo realnog tereta.

Stvarna prava mogu se klasificirati kao

1. stvarna prava na vlastitoj stvari

: pravo vlasništva (svojine),

2. stvarna prava na tuđoj stvari (ograničena)

: pravo služnosti, založno pravo, pravo

stvarnog tereta, pravo građenja.

Odnosi koji se sastoje od skupa ovlašćenja i obaveza na strani različitih subjekata su

stvarnopravni osnosi.

Karakteristike stvarnog prava:

neposrednost

: subjekti prava vrše ovlašćenja koja imaju na osnovu

stvarnog prava najčešće neposredno,

apsolutnost :

stvarno pravo djeluje

erga omnes

, što znači da djeluju prema

svima (kod obligacionih prava djeluje inter partes - između određenih lica); stvarno
pravo treba da respektuje svako treće lice,

tipičnost

odnosno primjena načela

numerus clausus

: je vrlo značajno

načelo; znači načelo zatvorenog broja stvarnopravnih odnosa, tzv. rimski kriterij. To
konkretno znači da u određenom građanskopravnom sustavu postoje samo oni oblici
stvarnopravnih odnosa koje je kao takve odredio propis odnosno zakon. Samo u
okviru tog broja stvarnih prava mogu da se kreću subjekti prava u okviru određenog
stvarno-pravnog odnosa.

pripadnost

: stvarno pravo pripada određenom subjektu,

pravo prvenstva

: prvi aspekt prava prvenstva jeste da stvarno pravo ima

prvenstvo u odnosu na obligaciono pravo, dok je drugi aspekt prava prvenstva
primjena načela

prior

tempore potior iure - prvi u vremenu jači u pravu

- to znači

da u konkurenciji stvarnih prava prednost imaju ona koja su ranije nastala

pravo sljedovanja

: nosilac odnosno titular stvarnog prava ima pravo da to

svoje pravo štiti bez obzira u čijim rukama se nalazi stvar koja je objekat stvarnog
prava.

Pojam stvari

U građanskom smislu stvar je dio materijalne prirode koji se nalazi u ljudskoj vlasti i

na kojem postoji pravo svojine ili neko drugo stvarno pravo.

Sastavni dijelovi stvari

Svaka se stvar sastoji od dijelova koji su takvi da se ili ne mogu raspoznati i onda

kažemo da je to

prosta stvar

. Ako se mogu raspoznati kažemo da je to

složena stvar.

Svi dijelovi složene stvari nalaze se u međusobnoj funkcionalnoj vezi i čine pravnu cjelinu,
a prema fizičkoj vezi koja postoji između njih mogu biti spojeni sastavni dijelovi koji su u
materijalnoj vezi. Spojeni dijelovi mogu biti neodvojeni i odvojeni dijelovi.

Glavna i sporedna stvar

Glavna stvar-

Pod glavnom stvari podrazumijeva se fizička cjelina njenih sastavnih

dijelova koja kao takva ima primarnu ulogu u odnosu na jednu pokretnu stvar s kojom je
funkcionalno povezana.

Sporedna stvar -

Ona koja je određena da služi drugoj glavnoj stvari.

Plodovi

Plodovi su koristi koje neka stvar daje periodično bez iscrpljivanja svoje supstancije

a namijenjeni su za odvajanje. Iz ove definicije proizlazi dva obilježja ploda :

prvo

- plod je samo ono što stvar periodično daje ,

drugo-

plod je samo ono što stvar daje bez iscrpljivanja svoje supstancije( zemlja

koja rađa vremenom gubi svoje sastojke, ali ipak žito i trava predstavljaju njen plod).
Plodovi su npr. voće, vuna, mlijeko, med sl.  Plod je sporedna stvar. Plodovi mogu biti
organski proizvod jedne stvari. Oni obuhvataju proizvode životinja i zemljišta. Plodovi su i
druge koristi koju stvar periodično daje prema svojoj namjeni.  Meso zaklane stoke nije
plod stoke. Pored prirodnih plodova, moderna prava razlikuju i tzv. civilne plodove. To su
novčani   prihodi   koje   jedna   stvar   ili   jedno   pravo   daju   periodično   na   osnovu   pravnog
odnosa. Vlasnik stvari ili prava prenosi svoju stvar ili pravo drugome na korištenje, i za to

Pripadak

Pripadak je pokretna stvar koja nije sastavni dio druge stvari, ali po svojoj namjeni

služi   ispunjenju   njene   svrhe   i   u   stalnom   je   prostornom   odnosu   prema   glavnoj   stvari.
Pripadak   može   biti   samo   pokretna   stvar.   Pripadak   mora   biti   fizički   samostalna   stvar.
Guma na automobilu je njegov sastavni dio a rezervna guma je njegov pripadak. Pripadak
se   mora   nalaziti   u   prostornom   odnosu   prema   glavnoj   stvari,  čijem   ekonomskom
iskorištavanju služi. Sporedna stvar mora da bude u blizini glavne stvari, da se nađe pri
ruci. Privremeni prekid veze između sporedne i glavne stvari ne utiče da sporedna stvar
izgubi svojstvo pripadka.  Pravni značaj svojstva pripatka sastoji se u tome da pripadak
dijeli   sudbinu   glavne   stvari,  ukoliko   u   zakonu   ili   ugovoru   nije   ništa   drugo   određeno.
Pripadak koji služi za iskorištavanje nepokretnosti i sam dobija svojstvo nepokretnosti.

Sredstva za proizvodnju

su stvari pomoću kojih se obavlja proces proizvodnje,

odnosno sa kojima se vrši druga djelatnost.

Predmet potrošnje sačinjavaju obrtna

sredstva

: materijali za reprodukciju, gotovi proizvodi, novac,...

Osnovna i najvažnija podijela stvari jeste na:

1. pokretne i

nepokretne stvari:

nepokretne stvari

spadaju zemljišta, zgrade i druge stvari koje su sa zemljištem

čvrsto vezane.

Pokretne stvari

su svi ostali tjelesni predmeti koji se mogu premještati sa mjesta

na mjesto, bez povrede svoje suštine, koje se ne smatraju nepokretnostima. Potrošne
stvari su zamjenljive i mogu se umnožavati i proizvoditi.

Značaj podjele stvari na pokretne i nepokretne stvari

stroži režim važi kod nekretnina (pošto su nekretnine veće vrijednosti),

ostavinski postupak je obavezan kod nekretnina, a po pitanju pokretnosti samo na
zahtjev nasljednika,

u pogledu sticanja prava vlasništva duži su rokovi za održaj kod nekretnina,

forma ugovora: kod prodaje nekretnina je obavezna pismena forma i ovjera kod
notara,

ugovor o ostavi može biti samo na pokretnim stvarima,

sticanje prava vlasništva na osnovu pravnog posla: kod pokretnina predaja, kod
nekretnina modus aquirendi je upis u javne knjige,

u pogledu izvršenja drugačija su pravila za pokretne stvari i nepokretne stvari.

Stvari u prometu i stvari van prometa, stvari u ograničenom prometu

: stvari

koje mogu biti predmet stvarnih prava su stvari u prometu (res commercium);
danas u zapadnim zemljama najveću kategoriju stvari van prometa predstavljaju
stvari u opštoj upotrebi (res publicas) tj. javna dobra (putevi, trgovi, ulice,...); te
stvari u ograničenom prometu - npr. promet vatrenog oružja i municije.

Individualno određene stvari:

Individualno određene stvari su one koje se u

pravnom prometu određuju kao jedinstveni primjerak u svom rodu ili su pravnim
poslom između stranaka određene kao takve (zemljište, odijelo sašiveno po
mjeri,...).

Stvari određene po rodu

: Stvari određene po rodu su one pokretne stvari koje se

u pravnom prometu određuju po vrsti, mjeri i broju (novac, žito, brašno,...). Stvari
određene po rodu su lako prometljive i lako zamjenljive stvari.

Zamjenljive i nezamjenljive stvari

: Zamjenljiva je ona stvar umjesto koje se može

u ispunjenju obaveze dati druga stvar iste vrste, približno istih svojstava i iste
vrijednosti. Ostale stvari su nezamjenljive (npr. slika čuvenog umjetnika,...).

Potrošne i nepotrošne stvari

: Potrošne su pokretne stvari ako ispunjavaju dva

uslova: ako su namijenjene da se utroše jednom upotrebom i ako su namijenjene
da budu otuđene. Nepotrošne stvari su stvari čija se upotrebna vrijednost realizuje
u jednom dužem procesu potrošnje, a ne jednom upotrebom.

Djeljive i nedjeljive stvari

: Djeljive su one stvari koje se mogu podijeliti na

istovrsne stvari bez smanjenja njihove upotrebne ili prometne vrijednosti. Nedjeljive
stvari su : mašine, umjetnička slika,novčanica itd. Kriterijum za djeljivost i
nedjeljivost jedne stvari nije fizički, već ekonomski. Pravni značaj ove podjele
dolazi do izražaja kod susvojine ili zajedničke svojine, u slučaju diobe.

Proste i složene stvari

: Prosta stvar je ona koja predstavlja prirodnu,

nepodijeljenu cjelinu (npr. list papira, novčanica itd.). Ako je jedna stvar sastavljena
iz više dijelova takva stvar je složena (npr. motor automobila, kuća, knjiga itd.).

Zbirne stvari i zbir stvari

: Kod zbira stvari se radi o skupu više samostalnih stvari

koje se zbog njihove zajedničke ekonomske namjene u pravu tretiraju kao jedna
cjelina (biblioteka, stado ovaca,...). Ovdje se radi o zbiru stvari kod kojih svaka
ponaosob može biti u prometu kao samostalna stvar. I kod zbirne stvari se radi o
više stvari, ali sve stvari su tu nesamostalne. Samo tek određena količina ovih
stvari, samo njihov zbir ima ekonomskog značaja (npr. šahovska garnitura, par
rukavica, špil karata ...).

10. Papiri od vrijednosti

Pismene isprave čiji zakoniti imalac može ostvariti neko

subjektivno građansko pravo označeno na papiru. Zakoniti imalac papira od
vrijednosti je lice koje je kao imalac prava označeno na samom papiru odnosno na
koje je papir uredno predat.

Kod papira od vrijednosti

postoje dva prava: pravo

na papir i pravo iz papira

. Pravo na papiru je pravo svojine ili pravo zaloga koje

za svoj objekt ima papir kao tjelesnu pokretnu stvar. Pravo iz papira stvarno pravo
(pravo svojine na robi).Papiri od vrijednosti po prirodi prava mogu biti:
stvarnopravni, obligacionopravni i papiri s pravom učešća.



Novac

Novac je zamjenljiva, po rodu određena i potrošna stvar. Novac kao stvar u

građanskom pravu, podleže načelima i pravilima koja važe za pokretne stvari. Služi
kao opšte platežno sredstvo, ali i kao opšte prometno sredstvo. Novac podleže
posebnim javnopravnim propisima. U svakoj državi propisima koji je novac
obavezno sredstvo plaćanja.

individualan - isključivi:

jedno lice drži stvar koja je objekat posjeda;

suposjed:

više lica drži stvar u svojem posjedu i zajednički izvršavaju posjedovne

radnje - isti posjed stvari ili prava ima više lica, oni zajednički izvršavaju faktičke radnje,

samostalan:

posjed je samostalan kad posjednik posjeduje stvar kao da je njezin

vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava. Posjed će se smatrati
samostalnim, ako se ne dokaže suprotno;

nesamostalan:

posjed je nesamostalan kad posjednik posjeduje stvar priznajući višu

vlast posrednoga posjednika;

istinit (pravi)

ili

neistinit (manljiv):

posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni

prevarom ni zloupotrebom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, prevarom ili
zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane
njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet;

Državina ili posjed prema obimu se dijele na:



državinu stvari i



državinu prava.

Državina stvari

je najšira faktička vlast na stvari koja po obimu odgovara sadržini prava

svojine. Držalac stvari se ponaša kao vlasnik bez obzira na to da li ima pravo svojine ili
ne.

Državina prava

je uža, dijelimična faktična vlast na stvari koja po obimu odgovara nekom

drugom pravu čija je sadržina u neposrednoj vlasti na stvari(zakup).

Od državnine ili posjeda treba razlikovati

detenciju

Detenciju

ima lice koje po osnovu

radnog ili sličnog odnosa ili u domaćinstvu vrši faktičku vlast na stvari za drugo lice i
dužno je da postupa po njegovim

uputstvima (kućna pomoćnica, konobar...

)

Isključiva državina i sudržavina(zajednička državina)

Isključiva državnina

postoji kad jedan subjekt vrši svu faktičku vlast na stvari ili

njenom realnom djelu koji predstavlja samostalan državinski objekt(dio parcele, stan u
više stambenoj zgradi). Isključivi držalac sam vrši faktičku vlast na jednom
državinskom objektu.

Sudržavnina ili zajednička državnina

postoji kad više lica vrši faktičku vlast na cjeloj

stvari odnosno na dijelu stvari koji je samostalan državinski objekt (stanu, sobi). To je
npr. kada se više lica koriste istim putem.

Objekti državnine

mogu biti i javna dobra, ali koja po svojoj prirodi mogu biti u pravnom

prometu kao što je slučaj sa knjigama u javnim bibliotekama.

Subjekt državine,

tj držalac, može biti svako pravno i fizičko lice. Pravni subjekt - (fizičko

i pravno lica) može biti subjekt državine na onoj vrsti stvari na kojoj može imati pravo
svojine ili neko drugo stvarno ili obligaciono pravo koje ga ovlašćuje na držanje. Poslovno
nesposobna lica ne mogu biti subjekti državine.

Objekt posjeda znaci

na čemu posjed postoji

Kod prava zakon poznaje samo posjed

prava stvarne službenosti, dok su u pogledu ostalih objekata to stvari.