koja konkuriše uvozu).
Daju se domaćim proizvođačima i time im se omogućava snižavanje cijene, tj. povećava se
njihova konkurentnost na stranom ili domaćem tržištu u odnosu na inostrane proizvođače.
Mogu se utvrđivati na temelju razine proizvodnje i/ili količine proizvedenih, prodanih ili
uvezenih dobara i usluga.

Dakle, moguće je davati subvencije:

- trgovačkim društvima u javnom sektoru (to su trgovačka društva u vlasništvu države i/ili
JLP(R)S-a),

-ostalim trgovačkim društvima (izvan javnog sektora),

-obrtnicima,

-malim i srednjim poduzetnicima izvan javnog sektora

U evropskoj uniji subvencije čine oko 3 posto društvenog proizvoda i oko 10 posto ukupni
proračunskih rashoda. Proizvođač koji primi subvenciju smanjuje svoje troškove proizvodnje
dok potrošač koji primi subvenciju povećava svoj dohodak.

Subvencije – ekonomka politika se koristi različitim mjerama i instrumentima ali subvencije
predstavljaju njen najvidljiviji dio. Naime, izravan novčani transfer iz državnog proračuna
nekom sektoru ili poduzeću predstavlja izravnu ili eksplicitnu subvenciju. Polovina ulaganja u
Evropskim zemljama dolazi od subvencija i to one izravne subvencije iz proračuna i one su
bile glavne mjere u razvijenim tržišnim gospodarstvima. Često se govori i o neizravnim
odnosno skrivenim subvencijama kod kojih neposredni novčani izdatak iz državne blagajne
nije prisutan. Primjer toga su niže kamatne stope na kredite i one se mogu nazvat neizravnim
subvencioniranjem zaštićenim granama. Proizvođačke subvencije djeluju tako da proizvodni
resursi (rad i kapital) sele u subvencionirane sektore odnosno na poduzeća, na štetu sektora ili
poduzeća koji ne dobivaju subvencije. kada se dodjeljuju subvencije , mijenjaju profitabilnost
izabranih gospodarski aktivnosti.

1.2 PODJELA SUBVENCIJA

Subvencije mogu biti: