Sukcesija države
SVEUČILIŠTE U MOSTARU
PRAVNI FAKULTET
KRIMINALISTIKA I SIGURNOSNI MENADŽMENT
Dominik Dominković
SUKCESIJA DRŽAVE
DIPLOMSKI RAD
MOSTAR, 2019. godina
SVEUČILIŠTE U MOSTARU
PRAVNI FAKULTET
KRIMINALISTIKA I SIGURNOSNI MENADŽMENT
SUKCESIJA DRŽAVE
DIPLOMSKI RAD
Mentor : Student:
prof. dr Vesna Kazazić Dominik Dominković
MOSTAR, 2019. godina

1
1. Sažetak
U međunarodnopravnom smislu terminom “država” označava se politička zajednica koja je
nastanjena na nekoj teritoriji, koja je potčinjena nekom pravnom poretku i koja je suverena. Riječ
sukcesija vodi porijeklo od latinske riječi “successio” što znači “nasljedstvo”. U međunarodnom
pravu sukcesija označava prenošenje prava i obaveza jedne države (država prethodnica) na drugu
državu (država sukcesor). Sukcesija država je stanje (ili novo stanje), nastalo teritorijalnim
promjenama na koje se primjenjuju sva postojeća pravila međunarodnoga prava. Sukcesija
država je složeniji pojam koji osim nasleđivanja pravnih pravila, obuhvata i nasljeđivanje arhiva,
teritorija i dugova, ali i stanovništva koje različitim načinima i teorijama prihvata novonastalu
državu slednicu. Sukcesija podrazumeva odnos prema pravima i obavezama države prethodnice.
Tako sukcesiju treba shvatati kao legalnu promjenu teritorijalnog suvereniteta koja sa sobom
povlači supstituciju djela prava i obaveza države prethodnice. U međunarodnom pravu postoje
slučajevi singularne i univerzalne sukcesije, tj. potpune i djelimične. Međunarodnopravni
kontinuitet kao pravni izraz suštinskog poklapanja prava i obaveza države u periodu koji
prethodi i slijedi teritorijalnoj promjeni i podrazumjeva neprekinuto djelovanje države kao
neovisnog subjekta u međunarodnim odnosima. Umanjenje državne teritorije samo po sebi ne
utječe na pravni identitet države.
Ključne riječi: država, sukcesija, suverenost, teritorija, teritorijalni kontiniutet.
2
2. Uvod
Kroz mnogo godina gledajući daleko u ljudsku prošlost, problem nestanka starih država i
na tim teritorijama nastanak novih država, rijetko je kad prošao bez sukoba. Autokratskim i
apsolutističkim vođenjem države, pojedinci su kroz povijest nastojali da okupiraju što više
teritorija radi više bogatstva, slave.
“Na pitanje “što je država”, do danas je dato mnogo i vrlo različitih odgovora. Najčešće,
oni se zasnivaju na određenoj filozofskoj koncepciji ili političkoj doktrini ili državu smatraju kao
“isključivo” političku ili pravnu, ili ekonomsku, ili ideološku ili etničku instituciju. Za jedne je
država totalna ili univerzalna pojava, a za druge ona je mit, verbalna slika i apstrakcija. Država je
često izjednačena sa nacijom; ona je njen “politički” ili pravni izraz ili oblik. Neki filozofi
povijesti mješaju odnosno izjednačavaju i društvo sa državom. Tako konzervativni zapadni
filozof Spengler tvrdi “država je povijest posmatrana u njenom stanju.” Sociolozi obično
shvataju državu kao odnos među grupama, kao zajednicu vladajućih i potčinjenih. Ekonomisti je
smatraju kao nadgradnju ili političku funkciju ekonomske strukture, a pravnici kao “suverenu
pravnu ličnost” ili kao organizaciju koja ima 3 osnovna svojstva: stanovništvo, teritoriju, vlast ili
suverenitet.”
U novije vrijeme razvojem pravnih institucija, djelimično dolazi do poboljšanja odnosa
među država. Na međunarodnom sudu rješavaju se tzv. '' nerješivi slučajevi ''. U međunarodne
odnose spadaju i sukcesija države te teorije kontinuiteta države.
2.1. Međunarodnopravni pojam države
Po prof. Rodoljubu Etinskom osnovni kriterijum državnosti predstavlja: “U
međunarodnopravnom smislu terminom “država” označava se politička zajednica koja je
nastanjena na nekoj teritoriji, koja je potčinjena nekom pravnom poretku i koja je suverena. Tri
su, dakle, osnovna pravila kriterijuma državnosti neke ljudske zajednice:
1. stalno stanovništvo,
J. Đorđević, Politički sistem, izdavač NIP , privredni pregled, Beograd 1973. str 32.

4
isti pravni odnos koji je imala prethodna država, jer nije moguće apsolutno prenjeti sva prava i
obaveze.
„Iako je naizgled jasno o čemu se radi ipak valja ukazati da se mešaju faktičke promene i
njihove faktičke pravne posledice. Zato ne treba da čudi što se pod sukcesijom imaju u vidu
samo promene. Da bi se razdvojile faktička i pravna sukcesija praktičnije i teoriski ispravnije je
sukcesijom nazvati samo prenošenja prava i obaveze jedne države na drugu državu.”
Sukcesija ne nastupa automatski, tako da od volje sukcesora ovisi prihvatanje
međunarodnih prava i obaveza, pa se može desiti da se prije nego što se riješe suštinska pitanja
vezana za sukcesiju prihvate neki ugovori i obaveze.
U prošlosti međunarodno pravo nije zabranjivalo upotrebu sile koja je dovodila do
teritorijalnih promjena. Tako da je dolazilo do odvajanja pojedinih dijelova teritorije od matične
države ili pristupanje odvojenog dijela drugoj državi, što je podrazumjevalo i pripajanje čitavih
država. U prošlosti bilo je slučajeva nenasilnog, dogovornog razdvajanja ili ujedinjavanja država.
Dakle uopćeno gledano povijesno-političko osamostaljivanje mnogih država bilo je
kombinovano nasilnim i mirnim sredstvima. Međunarodna praksa nastala povodom sukcesije
država, različito je tumačena i primjenjivana što je onemogućavalo uspostavljanje stabilnih
općevažećih pravila.
Tako grupa autora prof.dr Vesna R. Vodinelić, Mr. Goran Svilanović i prof. dr. Gašo
Knežević u knjizi “Prestanak SFRJ pravne posledice” razmatraju pitanje međunarodnih
konvencija te iznose svoj stav o istim: “Ako se složimo da konvencije uređuju značajne pravne
posljedice sukcesije, da sadrže definicije izvjesnih spornih izraza, da nema drugog pouzdanog
izvora o jednoj osjetljivoj i značajnoj materiji, moralo bi se pravilima Konvencija priznati
svojstvo izvora običajnog prava, ravnopravnog sa ostalim običajima koje je uspostavila
međunarodna praksa”
Izraz ''sukcesija države'' se često koristi u širokom, nepreciznom značenju obuhvatajući 2
stvari:
M. Milojević, op. cit. str. 18.
V. Vodinelić, Promena suvereniteta i sukcesija država kao institut međunarodnog javnog prava i učenja o sukcesiji
država, Prestanak SFRJ pravne posledice, Pravni fakultet Beograd 1995. str. 9.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti