1

1. Uvod

Svetiljke su naprave koje služe za raspodelu, filtriranje ili pretvaranje svetla izvora svetlosti i koje ujedno 

sadrže potrebne delove za nošenje i pričvršćenje, za zaštitu i pogon izvora svetlosti.

Svetiljke su naprave koje treba da ispune veći broj zahteva, od kojih su najvažniji: 

nošenje i pogon izvora svetlosti,

 postizanje željene raspodele svetlosnog fluksa koji emituju izvori svetlosti, 

smanjenje sjajnosti izvora svetlosti, koje se postiže povećanjem površine kroz koju se emituje 
svetlost, 

zaštita izvora svetlosti i dodatne opreme (grla, predspojnih sprava i startera) od štetnih 
mehaničkih i hemijskih uticaja okoline, kao i zaštita okoline od mogućih štetnih uticaja izvora 
svetlosti i dodatne opreme, 

održavanje radne temperature izvora svetlosti upredviđenim granicama, 

jednostavna montaža i održavanje (zamena izvora svetlosti i intervencije na elementima 
dodatne opreme), 

dovoljno visok stepen iskorišćenja (definisan odnosom svetlosnog fluksa svetiljke i ukupnog 
svetlosnog fluksa svih izvora svetlosti u njoj), 

prijatan estetski izgled i mogućnost uklapanja u arhitekturu okoline.

5

Jasno je da sve svetiljke moraju da ispune zahteve koji se odnose na nošenje i pogon izvora svetlosti, što 
se obezbeđuje posedovanjem grla koja odgovaraju podnošcima izvora svetlosti, a kod nekih i prisustvom 
predspojnih sprava i uređaja za startovanje. Takode je jasno da svi pobrojani zahtevi nemaju isti značaj 
kod svetiljki različitih namena. Na primer postoje svetiljke kod kojih je sedmi factor (ekonomičnost) 
mnogo važniji od osmog (estetski izgled), a i obrnuto. 

Takođe, postoje svetiljke (npr. svetiljke sa fluo cevima namenjene osvetljavanju otvorenih prostora), 
koje treba da ispune i peti zahtev, inače nebitan kod velikog broja svetiljki najrazličitijih namena.

6

2

2. Delovi svetiljke

1. Reflektor

Osnovni tipovi refleksije: usmerene, poludifuzne i difuzne. Reflektori koje karakteriše usmereni tip 
refleksije se koriste onda kada se želi da se svetlosni fluks usmeri u pojedine, manje ili više precizno 
definisane delove prostora. Oni se javljaju kod najvećeg broja svetiljki (od malih uskosnopnih 
reflektorskih svetiljki (koje se, na primer, koriste za osvetljavane izloga), do reflektorskih svetiljki koje su 
namenjene osvetljavanju velikih otvorenih radnih prostora, raskrsnica i petlji, sportskih terena).

2. Refaktor

Refraktor je moguća varijanta protektora svetiljke, koji, koristeći pojavu prelamanja svetlosti, tako 
usmerava svetlost da se značajno redukuje ili čak eliminiše svetlosni fluks u zoni blještanja, uz njegovo 
istovremeno povećanje u željenim delovima prostora ispod svetiljke. Refraktori se primenjuju kako kod 
svetiljki za unutrašnje, tako i kod svetiljki za spoljno osvetljenje. Refraktor je element za kontrolu 
svetlosti, koji koristi svojstvo da svetlost menja smer pri prelasku između dva materijala (npr. vazduh-
staklo ili vazduh-plastika). Uglavnom se koriste plastični materijali u nekoj strukturi (prizme ili piramide), 
koji dodatno usmeravaju svetlost, ili stvaraju utisak da svetli veća površina svetiljke.

3. Difuzori

S obzirom da vrši raspršivanje svetlosti koju emituju svetlosni izvori, difuzor ne samo da usmerava 
svetlost u sve delove prostora ispod svetiljke, nego i značajno redukuje sjajnost svetiljke u svim 
pravcima. Zbog toga se svetiljke sa difuzorima (izrađenim od opalnog stakla ili plastike sa visokim 
faktorom propuštanja-polistirol ili akril) najčešće koriste za osvetljavanje prostorija u kojima je potrebno 

ravnomerno osvetliti ne samo radnu ravan, nego i zidove, i u kojima je potrebno eliminisati pojavu 

19 

blještanja.

4. Štitnici

Štitnici su elementi koji smanjuju ili otklanjaju direktan pogled na izvore svetlosti u svetiljci. Osim toga, 
oni dodatno usmeravaju svetlost. Poput reflektora i refraktora, i štitnici utiču na raspodelu svetlosnog 
fluksa svetiljke. Često se ovoj njihovoj funkciji dodaje još jedna: skrivanje izvora svetlosti od pogleda iz 
određenih pravaca. A ima i slučajeva kada im je skrivanje izvora svetlosti jedina funkcija.

background image

4

Klasifikacija svetiljki prema stepenu zaštitite od prodora čvrstih tela i vlage

Svetiljke se mogu klasifikovati i prema stepenu zaštite od prodora čvrstih tela (prašine) i vlage. 
Rasprostranjeno se koristi lEC klasifikacija, poznatija kao IP sistem klasifikacije svetiljki. U okviru 
njega se svakoj svetiljci pridružuje oznaka koja počinje slovima IP (skraćenica od Ingress 
Protection), iza kojih dolaze dve, tzv. karakteristične cifre. Prva karakteristična cifra (koja uzima 
vrednosti od 0 do 6) odnosi se na stepen zaštite od prodora stranih čvrstih tela (od pesnice do 
najfinije prašine), a Druga karakteristična cifra (koja uzima vrednosti od 0 do 8) odnosi se na 
stepen zaštite od prodora vlage (od kapajuće kiše do vode pod pritiskom).

Prva 

karakteristična 

cifra

Kratak opis

Ukratko o objektima koji ne 
smeju da prodru u unutrašnjst 
svetiljke

0

Nezaštićena

Bez posebne zaštite

1

Zaštićena od prodora čvrstih 
tela većih od 50 mm

Misli se na čvrsta tela prečnika 
većeg od 50 mm (na pr. 
nenamerni dodir rukom)

2

Zaštićena od prodora čvrstih 
tela većih od 12 mm

Misli se na prste ili slična tela 
ne duže od 80 mm

3

Zaštićena od prodora čvrstih 
tela većih od 2.5 mm

Misli se na alatke, žice i slične 
predmete

4

Zaštićena od prodora čvrstih 
tela većih od 1 mm

Misli se na finije (preciznije) 
alatke, tanje žice i slične 
predmete

5

Zaštićena od prodora prašine

Prašina može da uđe u 
unutrašnjost svetiljke, ali bez 
obrazovanja štetnih naslaga 
koje bi ometale normalan 
pogon svetiljke

6

Prahozaptivna

Nema prodora čak ni čestica 
najfinije prašine (u 
cementarama, na pr.)

Tabela 1. Klasifikacija svetiljki prema stepenu zaštitite od prodora čvrstih tela i vlage

Želiš da pročitaš svih 14 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti