UNIVERZITET ZA POSLOVNI INŽENJERING I MENADŽMENT
BANJA LUKA
EKONOMSKI FAKULTET TREBINJE
SVJETSKI NOVAC: DOLAR ILI EURO
(
diplomski rad)
Predmet: Monetarna ekonomija
Student: Brankica Perišić
Broj indeksa: FB-1-315/18
Mentor: Prof. dr Marina Mišeljić
Trebinje, decembar 2020
.
4
1. NOVAC- POJAM I OSNOVNA PODJELA
Novac je sredstvo koju javnost prihvata kao sredstvo plaćanja, međutim za razmjenu i
mjerilo vrijednosti svih drugih roba i usluga. Razmjenjivost za sve robe i usluge, čini novac
posebnom ili rijetkom robom (roba nad robama), koja u sebi sadrži, u prikrivenom stanju, sve
druge robe. Prihvaćenost opštim sredstvom razmjene uslovljena je sljedećim osobinama novca
u savremenoj ekonomiji:
a. Prenosivost – novac mora biti pogodan za nošenje i prenos radi transakcija na
različitim lokacijama
b. Trajnost – novac mora posjedovati fizičku trajnost
c. Djeljivost– mora postojati mogućnost djeljivosti novca na jednake djelove (npr. 1US
dolar= 100 centi)
d. Standardizovanost – novčanice se ne smiju razlikovati po obliku i kvalitetu,
e. Prepoznatljivost – novac mora biti poznat i prepoznatljiv, čime se olakšava njegova
primjena i zaštita od falsifikata . Kroz faze razvoja proizvodnje i razmjene, novac
evoulira od trampe, preko razvijenog i opšteg oblika razmjene, do novčanog
(kovanice, papirni novac). Bitno je istaći da papirni novac, za razliku od kovanica,
nema unutrašnju (nominalnu) vrijednost, već samo čini novčani znak, a njegova
stvarna vrijednost jednaka je štampanju i vrijednosti papira od kojeg je novčanica
izrađena.
Današnji sistem plaćanja papirnim novcem dijelimo na:
gotovinski ( papirni novac i metalni sitni novac) i
bezgotovinski (plaćanje upotrebom čekova preko računa u bankama) . Već započeta
budućnost novca vidi se u potpunom prebacivanju novca iz fizičkog koncepta u
koncept elektronskog novca čime novac postaje informacija.
Dakle, shodno ovome, postoje sledeće vrste novca:
robni (naturalni) novac
novčanice (banknote) i
papirni novac
žiralni novac
metalni novac
5
1.1. Robni novac
Razvojem trampe razvile su se robe veće upotrebne vrijednosti koje predstavljaju robni
novac. Takav novac (razne robe kao što su platno, koža …) odgovara prilikama u kojima je
nastao. Ukratko, to su predmeti koji su izgubili upotrebnu vrijednost, pa postali simboli
vrijednosti i sredstva koja služi za nabavku druge robe. Prometni procesi i ovde su omogućili da
se robni novac zamjeni simboličnim novcem, bez vlastite unutrašnje vrijednosti, ali koji svoju
vrijednost crpe iz odnosa reprezentacije prema pravom novcu. Više se nije mijenjalo cijelo
krzno za veliku količinu žita već samo dio krzna za malu količinu žita. Ujedno, to su i prvi
surogati novca.
Izdvajanjem robe opšteg ekvivalenta iz ostalog robnog svjeta, stvara se osnova za nastanak i
razvoj novčanog oblika vrijednosti . U procesu razmjene ovaj opšti ekvivalent dobija posebnu
društvenu funkciju, te svojim “predmetnim sadržajem” izražava vrijednost drugih roba. Roba
opšti ekvivalent dobija time karakteristike novca u kojem i preko kojeg su izražene vrijednosti
svih ostalih roba. Kada je uloga opšteg ekvivalenta pripala jednoj robi i rasla sa njenim
prirodnim oblikom specifične robe (zlato i srebro), kada je stekla monopol kao opšti ekvivalent
– onda ona postaje novac. Do XIX vijeka metali preuzimaju u potpunosti ovu ulogu. Novac je
roba, ali istovremeno i opšti ekvivalent svih drugih roba. Upotrebna vrijednost te robe rezultat
je određenog konkretnog rada, utrošenog u njenu proizvodnju. Dobijajući monopol opšteg
ekvivalenta od strane jedne robe, ova postaje novčana roba. Iz proširenog prometnog oblika
vrijednosti razvija se novčani oblik vrijednosti. Novac nastaje kao neophodan proizvod
razvijene robne razmjene. Evolucija oblika prometne vrijednosti od jednostavnog, preko opšteg
do novčanog, u osnovi predstavlja genezu novca. Evolucija novca u sve razvijenijem i
masovnijem ostalom svjetu roba gubila je iz vida njegovo porijeklo, a pre svega u građanskoj
monetarnoj teoriji vezanoj za sledeće nove pojave:
Osamostaljenje određenih funkcija novca,
Zloupotreba novca, uz njegovo korišćenje za brojne druge ciljeve izvan normalnih
nočanih funkcija.
izvanredan razvoj pojedinih oblika novca (depozitni novac, međunarodni novac,
elektronski novac)
nestanak ili “zakržljavanje” nekih funcija novca (novac kao blago, novac kao mjera
vrijednosti, transformacija svjetskog novca) i dr.
7
Pogodno je sredstvo razmjene, lako nosivo, moguća zaštita od falsifikovanja. Zabrana
privatnog štampanja novca čini ga oskudnim.
Papirni novac sam po sebi nema gotovo nikakve vrijednosti, njegova vrijednost je posredna i
to samo tolika, koliko taj novac predstavlja zlato i druge robe. Vrijednost papirnog novca zavisi
od pokrića robama i masom roba koje stoje nasuprot tom novcu, a ne zlatom koje reprezentuje.
Papirni novac ima vrijednost samo zato što funkcioniše u opticaju. Razvio se zbog potreba
prometa i kroz stalne napore usmjerene u pravcu olakšanja prometa. Moderni novčani sistem
papirnog novca pokazuje da je to definitivan državni novca, koji obavlja funkciju prometa i
plaćanja. To je papir uvrštene forme i nominal, bez svoje unutrašnje vrijednosti, lišen bilo
kakvog metalnog pokrića, a danas i bilo kakve veze sa zlatom.
Papirni novac je relativno bezvrijedan papir, koji se u prometu mora primiti u neograničenim
količinama pošto ga je država proglasila definitivnim zakonskim sredstvom prometa i plaćanja.
Monopol na izdavanje papirnog novca dobija država odnosno Centralna (emisiona) banka.
Vrijednost papirnog novca osigurava se njegovim prometnim funkcijama, odnosno ukoliko se
više raznosvrsnih kvalitetnih roba dobije za taj novac, utoliko mu je vrijednost veća. Pored
papirnog novca Centralne banke, prisilan tečaj mogu imati i razni oblici drćavnih vrijednosnih
papira, obveznice, bonovi i sl. Koji cirkulišu u prometu i koji se moraju primitu u određenom
obliku u procesu cirkulacije. Papirni novac unutar nacionalnih granica svake zemlje u
potpunosti je zamjenio raniji punovrijedni zlatni novac, ali se tu njegova moć i završava. Izvan
granica zemlje on prestaje da funcioniše kao zakonsko i definitivno sredstvo plaćanja, jer
njegovu ulogu u međunarodnom prometu i plaćanjima preuzima punovrijedni robni novac,
zlato odnosno drugi oblici međunarodnih sredstava plaćanja. Tu ulogu jedno vrijeme je
obavljalo zlato, a kasnije konvertibilne valute.
1.4. Depozitni (žiralni) novac
Depozitni ili žiralni, knjižni ili skripturalni, odnosno bankarski (kreditni) novac, razvija se iz
funcije novca kao platežnog srestva, jer je depozitni novac u osnovi kreditni novac. Nastaje
uglavnom odobravanjem kredita na račun korisnika. Savremeni novac je potraživanje. Gotov
novac je potraživanje na banku, dok je depozitni novac– potraživanje od depozitne banke.
Komitent (klijent), koji je dobio kredit, ima pravo da raspolaže tim novčanim sredstvima,
plaćanjem drugim komitentima iste ili neke druge banke, ili podizanjem gotovog novca. Banke
se pretvaraju iz uloge čuvara i posrednika u prometu novcem u stvaraoce novca. Na toj osnovi
