SADRŽAJ:
UVOD…………………………………………… ………………….……………….3
POJAM I VRSTE SVOJINE…………………………………………………… …...3
PRIVATNA SVOJINA…………………………………………………………...…..4
OBLIK STICANJA PRAVA SVOJINE…………………………………...…………6
OBLICI NASTANKA DRŽAVNE SVOJINE KOD NAS……………………….......8
ZEMLJIŠNE KNIGE………………………………………………………………….9
ZAŠTITA SVOJINE....................................................................................................11
1
UVOD
Pravo kao društvena pojava i kao sredstvo za regulisanje društvenih odnosa može postojati i
razvijati se samo u ljudskom društvu. Pravo je vezano za ljudsko društvo svojom funkcijom i
ciljevima, koji se pomoću njega teže ostvariti. Ono se javlja u vidu pravila ili u vidu skupa
pravila putem kojih država reguliše odnose i ponašanje pravnih subjekata. Ova pravila važe za
sve subjekte prava, odnosno kako za pravna tako i za fizička lica.
Pravo je kao i država i mnoge druge manifestacije društvenog života podložno promjenama i
razvitku. Ono izražava i reguliše društvene odnose. Pravo se razvija i mijenja pod uticajem
promjena u materijalnim uslovima života, u produkcionim odnosima. Promjene u materijalnim
uslovima života društva dovode do promjena pravnih propisa i prava kao skupa tih propisa.
Pravo je sastavljeno iz pravila-normi o ponašanju. Za društo i za njegov razvitak od najvećeg su
značaja pravila koja propisuje država i koja se zovu pravna pravila.
U svom seminarskom radu sam se osvrnula na pojam i vrste svojine kao neizostavan dio prava.
1. POJAM I VRSTE SVOJINE
Svojina je kompleksni program i može biti predmet izučavanja sa ekonomske i sa pravne
tačke gledišta, a potpunu sliku o njoj možemo dobiti ako je posmatramo sa oba aspekta. Svaka
svojina u krajnjoj liniji znači prisvajanje.
Tokom razvoja društva transformisala se i svojina, te je tokom vremena mijenjala svoj oblik I
sadržinu. S obzirom da je ekonomski posmatrano svojina prisvajanje, proizilazi da je bilo toliko
oblika svojine u dosadašnjem društvu koliko i načina prisvajanja.
Svojina u ekonomskom smislu znači prisvajanje ekonomskih dobara onda možemo reći da u
pravnom pogledu ustanova svojine znači zbir i sistem onih pravila koja propisuju na koji način
se vrši prisvajanje.
S obzirom na to ko vrši prisvajanje da li kolektiv ili pojedinac, svojinu dijelimo na:
- kolektivnu i
- privatnu.
Svojina je najvažnije stvarno pravo. Pod terminom svojina, sopstvenost ili vlasništvo se
podrazumijeva potpuno pravo raspolaganja subjekta jednom stvari. To ovlašćenje vlasnika
karakteiše još rimsko pravo u sledećem:
2
da oni vrše ta ovlašćenja na nekoj stvari. Terete i troškove u vezi sa tom stavri takođe će jednako
dijeliti. U slučaju otuđenja podijeliće kupovnu cijenu takođe srazmjerno suvlasničkim
dijelovima.
Ako stvar slučajno djelimično propadne, na preostalom dijelu će suvlasnički odnosi biti isti kakvi
su bili dok je stavr bila čitava. Ako neko od suvlasnika ne želi više da ostane u suvlasničkom
odnosu, on može svoj dio da otuđi ostalim suvlasnicima ili nekom drugom, a ako se pri tome ne
postigne sporazum, može da traži putem suda prodaju cijele stvari pa svaki od suvlasnika dobija
od cijene srazmjerno svome suvlasničkom dijelu.
Ovo je najčešće slučaj suvlasništva ili suvlasništvo po idealnim, alikvotnim dijelovima.
Sem ovog postoji i suvlasništvo po realnim dijelovima. To je slučaj kod tkz. složene stvari koje
mogu da nastanu ako više suvlasnika od svojih stvari sastave jednu stvar koja predstavlja
mehaničku cjelinu I to tako da svako zadržava svoju svojinu na svom dijelu.
3) Zajednička svojina
Zajednička svojina je slična susvojini, ali se razlikuje od nje kako po svom načinu nastanka
tako i po svojoj sadržini. Za razliku od susvojine kod zajedničke svojine se ne zna tačno koliki je
čiji udio.
Pod terminom zajednička svojina u našem pravu podrazumijeva se imovina bračnih drugova.
Zakon o braku navodi da ono što bračni drugovi steknu radom za vrijeme trajanja braka
predstavlja njihovu zajedničku imovinu. Ovaj vid svojine pominje i propis o nasleđivanju ističući
da nasljednici, dok ne podijele zaostavštinu, imaju na istoj zajedničku svojinu.
4) Etažna svojina
Etažna svojina je svojina pojedinog stana ili pojedine poslovne prostorije. ( naziv potiče od
francuske riječi etage što znači sprat). Sama pojava etažne svojine rezultat je nastanjivanja većeg
broja ljudi u gradovima I njihove koncentracije na relativno malom prostoru.
Naše zakonodavstvo je taj oblik svojine regulisalo posebnim propisom. Vlasnici pojedinih
dijelova zgrade ili pojedinopg sprata mogu da budu kako fizička lica tako i pravna lica.
Kod etažne svojine vlasnici pojedinog stana imaju puno pravo svojine, oni svoj dio mogu da
zalažu, da otuđuju i da njime raspolažu. Takođe postoje i zajednički dijelovi kojim raspolažu svi
stanati, npr. temelj, podrum, stepenište , fasada, tavan i dr. na ovim predmetima etažni vlasnici
imaju susvoji, s tim da ovaj vid susvojine nije dijeljiv.
4
