SWOT analiza kao menadžerski alat
UNIVERZITET
“Union - Nikola Tesla”
FAKULTET ZA POSLOVNE STUDIJE I PRAVO
BEOGRAD
SEMINARSKI RAD
Predmet:Menadžemnt
Tema:“SWOT analiza kao menadžerski alat„
Mentor:
Student:
Prof. dr xxxxxxxxxxxxxxx
xxxxxxxxxxx
Br.indexa:xxxxxxxx
Beograd, 2014 .godina
SADRŽAJ:
2. SAVREMENI MENADŽERSKI KONCEPTI I SWOT ANALIZA......................4
2.1. POTREBA ZA RAZVOJEM POSLOVNE STRATEGIJE...................................4
2.2. SWOT ANALIZA.................................................................................................. 6
2.2.1. Ključne kompetencije organizacije.................................................................6
2.2.2. Formulisanje strateških alata – VRIN okvir....................................................7
2.2.3. SWOT okvir.................................................................................................. 10
2.2.4. Prednosti i nedostaci primene SWOT analize...............................................11
...............................................................................12
2.3.1.2.Odnos menadžmenta i okruženja
.............................................................14
2.3.2.1.Temelji konkurentske prednosti
...............................................................15
................................................................................16
2.3.2.4. Odgovor (reakcija) na zahteve kupaca
...................................................16
1

2. SAVREMENI MENADŽERSKI KONCEPTI I SWOT ANALIZA
Poslovanje svake kompanije u velikoj meri zahteva stalne analize, odluke i aktivnosti
koje se neprestano poduzimaju sa ciljem stvaranja i zadržavanja konkurentske
prednosti. U tom smislu razvijeni su brojni menadžerski koncepti koji su usmereni
upravo ka identifikaciji potreba za njihovim razvojem i implementacijom. Ovaj dio
istraživanja identifikuje dve tačke analize, i to:
-
Potreba za razvojem poslovne strategije,
-
SWOT analiza.
2.1. POTREBA ZA RAZVOJEM POSLOVNE STRATEGIJE
U današnjim uslovima veoma često pitanje o kojem se raspravlja, kako u okviru
akademskih tako i u okviru poslovnih krugova, jeste pitanje značenja pojma poslovne
strategije o čemu postoje veoma različita mišljenja i stavovi. Bez obzira na različitost
mišljenja, ipak, postoji opšti konsenzus da je strategija rezultat procesa strateškog
menadžmenta. “Poslovna strategija je vezivno tkivo između aktivnosti strateškog
menadžmenta i strateškog planiranja, na način da je poslovna strategija, kao output
procesa strateškog menadžmenta ujedno i imput, odnosno startna tačka procesa
strateškog planiranja”
. Pored navedenog načina definisanja pojma strategije, strateškog
planiranja i strateškog menadžmenta može se iskoristiti i sledeće definicije. Strateško
planiranje predstavlja donošenje sadašnjih odluka u svetlu njihove realizacije, odnosno
njihove budućnosti. Strategija kompanije jeste plan igre, ili plan borbe kojeg
menadžment ima na raspolaganju u svom izboru tržišne arene, uspešnog konkuriranja,
zadovoljavanja klijenata, i postizanja dobrih poslovnih rezultata. Strategija se sastoji iz
čitavog niza konkurentskih poteza i poslovnih metoda koje menadžeri koriste u vođenju
kompanije. Bez obzira na navedeni problem vezan za definisanje pojma strategija,
naučni i poslovni krugovi se slažu u jednom, a to je da je realizacija, odnosno
implementa cija strategije u realnim poslovnim uslovima znatno teži posao od njenog
definisanja ili formulisanja.
Misija kompanije predstavlja suštinsku svrhu njenog postojanja i pokazuje šta
kompanija zapravo želi postići, a strateški ciljevi kazuju gdje organizacija treba ići da bi
dosegla svoju misiju. Strategija predstavlja plan koji kazuje kako dosegnuti zacrtane
ciljeve, odnosno misiju, tako da je jednostavno zaključiti od kakve je suštinske važnosti
implementacija strategije za svaku organizaciju. Može se reći da najvjerovatniji razlog
za takvu situaciju u vezi sa strategijom leži u četiri barijere koje se moraju prevladati da
bi strategija bila uspešno realizirana, kako se vidi na slici koja sledi:
Milisavljević,M.,»Strategijski marketing», Ekonomski fakultet Beograd, 2011. godine, str. 332.
3
Slika 1: Ograničenja u implementaciji strategije u organizaciji
Izvor: Šehić,Dž.,“Strateški menadžment“,. Ekonomski fakultet Sarajevo, 2002.godine str. 277.
Na ovu činjenicu ukazuju i mnoga istraživanja vezana za problematiku formulisanja i
implementacije strategije. “Tako, naprimer, 35 procentno unapređenje u implementaciji
strategije dovodi do 30 procentnog povećanja vrednosti kompanije za deoničare”
.
Ograničenja u implementaciji strategije u organizaciji mogu se objasniti putem
korištenja smernica iz ranije predstavljene slike. Tranzicija u stvaranju vrednosti iz
opipljivih u neopipljive resurse imala je velike implikacije na sisteme merenja
uspešnosti poslovanja organizacija. Finansijska merenja, koja karakteriziraju metodu
tabelarnih prikaza u bilansu stanja i bilansu uspeha, odgovarala su vremenu u kome je
dominirala fizička imovina.
Transakcije koje utiču na imovinu, postrojenja i opremu mogle su se evidentirati i
odraziti na pozicije u glavnoj knjizi neke organizacije. Međutim, nova ekonomija, koja
stavlja veliku važnost na mehanizme stvaranja nematerijalne vrednosti, zahteva više od
postojećih sistema merenja uspešnosti. Današnji merni sistem mora biti u stanju
identificirati, opisati, izmeriti i predstaviti, kako opipljive, odnosno fizičke resurse, tako
i neopipljive resurse kroz različite vrste izveštaja koji će na taj način davati realniju
sliku vrednosti određene organizacije. Upravo neopipljivi resursi danas predstavljaju
generatore koji pokreću organizacijski uspeh i predominantno utiču na njenu vrednost
Šehić,Dž.,“Strateški menadžment“,. Ekonomski fakultet Sarajevo, 2002.godine, str. 230.
Dess, G., Lumpkin, G.T.,Eisenr, A.,“Strategijski menadžment“, Data Status, Beograd, 2007. godine, str.
83.
4

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti