UNIVERZITET U TRAVNIKU
PRAVNI FAKULTET
OPĆE PRAVO
------- TAKSE I TAKSENA SISTEMATIZACIJA U BIH -------
-seminarski rad-
Kandidat:
Mentor:
Broj indeksa:
Kiseljak, Listopad, 2013.
2
SADRŽAJ
UVOD……………………………………………………………………………………….... 3
1. TAKSE……………………………………………………………………………………… 4
1.1 Takse u sistemu društvenih prihoda……………………………………………………….. 4
2. TAKSE U SISTEMU PRIHODA U BOSNI I HERCEGOVINI………………………….... 4
2.1. Pravni osnov za sistem taksa…………………………………………………………….... 4
3. UTVRĐIVANJE VISINE I NAPLATE TAKSE………………………………………........ 5
4. KLASIFIKACIJA TAKSA…………………………………………………………………. 6
5. TAKSENA NAČELA…………………………………………………………………….... 10
6. ELEMENTI TAKSA……………………………………………………………………...... 10
ZAKLJUČAK…………………………………………………………………………………..14
LITERATURA……………………………………………………………………………….. .15
4
1. TAKSE
1.1 Takse u sistemu društvenih prihoda
Prema financijskoj teoriji pod taksama se podrazumijevaju prihodi koji predstavljaju novčani
ekvivalent za usluge koje čine javni organi ili druga javnopravna tijela fizičkim ili pravnim
licima. Možemo reći da se tako takse pojavljuju kao protiv - naknade za izvršene usluge od strane
javno – pravnih tijela. Na osnovu te karakteristike takse možemo ih lakše odvojiti od poreza. Za
razliku od poreza, koji predstavljaju obavezna davanja „koja država ubire silom svog fiskalnog
suvereniteta“, prilikom plaćanja takse osobe slobodno odlučuju koju će uslugu i za koju
vrijednost tražiti. Kod poreza ne postoji direktna protiv – naknada, s obzirom na to da služe za
financiranje općih potreba. Zapravo, istina je da postoje i takve jako specifične takse koje se
moraju platiti, mada se ne želi koristiti usluga, npr. takse koje se plaćaju pri korištenju putova
(drumarina, putarina i dr.). Možemo reći da do miješanja pojma porez i takse dolazi iz razloga jer
neki engleski pisci za pojam porez upotrebljavaju izraz takse.
1
2. TAKSE U SISTEMU PRIHODA U BOSNI I HERCEGOVINI
2.1. Pravni osnov za sistem taksa
Takse ili pristojbe (biljezi) svoj pravni osnov zasnivaju na sljedećim pravnim propisima :
a) Zakonu o administrativnim taksama, objavljen u „Službenom listu R BiH, broj 5/95;
b) Zakonu o sudskim taksama, objavljen u Službenom listu BiH“ , br. 5/95;
c) Zakonu o komunalnim taksama, „Službene novine“, broj 7/97.
U našem taksenom sistemu takse imaju tretman naknade za određene usluge koje vrše državni
organi i ovlaštene organizacije i ustanove, kad one, u okviru ovlaštenja koja su im dana zakonom
ili propisom donesenim na osnovu zakona, rješavaju u upravnim stvarima po zahtjevima stranaka
(član 2 Zakona o administrativnim taksama).
2
1 Komazec S., Ristić Ž., (2002.), Javne finansije, Menadžment monetarne i javne ekonomije, Beograd, str. 649.
2 Daubašić Ismet (2004.), Finansije i finansijsko pravo, sedmo prošireno i izmijenjeno izdanje, Sarajevo, str. 277
5
3. UTVRĐIVANJE VISINE I NAPLATE TAKSE
Utvrđivanje visine taksa predstavlja u financijskoj teoriji i praksi poseban problem. Visina taksa
zavisi
od
niza
elemenata,
na
primjer;
1) Zavisi od troškova koje državni organi čine kada vrše uslugu koja je predmet plaćanja takse.
Usluga ima apstraktan karakter, te je teško utvrditi stvarne troškove prilikom činjenja usluge i
plaćanja takse. Treba naglasiti nematerijalan karakter usluga, s obzirom na to da samo takve
usluge mogu biti predmet taksa. Riječ je, prije svega, o uslugama za koje su lično zainteresirani
tražioci usluga, a ne država.
2) Zavisi od koristi koju ima takseni obveznik od učinjene usluge. Npr. u našem taksenom
sistemu plaća se taksa na obaveze za vršenje ugostiteljske djelatnosti u restoranu, bifeu ili baru,
pri čemu je taksa za vršenje djelatnosti održavanja bara najviša, jer se tu očekuje najveća korist
od vršenja poslovne djelatnosti.
3) Visina taksa zavisi i od toga da li se usluga čini isključivo korisniku usluge ili postoji i opći
interes za određenu radnju. Npr. za prijavu ispita ispita student plaća 2 marke, mada su troškovi
ispita daleko veći, ali društvo preuzima na sebe dio troškova i podmiruje ih iz drugih izvora
sredstava. To znači da i društvo preuzima na sebe korist od učinjene usluge, pa je zbog toga
visina takse znatno niža.
4) Postoje slučajevi kada se ne plaća taksa, bez obzira na troškove koji se stvaraju činjenjem
usluge. Društvo u cjelini preuzima troškove na sebe i podmiruje ih uglavnom iz poreza.
5) Društvo ponekad utvrđuje takse u smislu svog negativnog stava prema nekom obliku
djelatnosti te su one daleko više od stvarnih troškova. Tako se takse u sudskom postupku
određuju prema vrijednosti spora, prema broju akata, prema trajanju sudskog spora i sl. Visoke
takse treba da onemoguće pretjeran broj korištenja takvih usluga. To je tzv. preventivno
djelovanje
taksa
(obično
u
sudskim
sporovima).
Način naplate takse može biti
direktan i indirektan.
Direktna naplata postoji kada se taksa plaća u
gotovom novcu, uz izdavanje odgovarajuće priznanice. Prednost ovog načina je u tome što se
može lakše kontrolirati način naplate i priliv sredstava od ubranih taksa. Plaćanje u gotovini se
vrši i u slučajevima kada je, zbog utvrđenih vrijednosti taksenih maraka, njihovo korištenje
neposredno. Loša strana direktne naplate je dosta administrirana pri naplati. Indirektna naplata se
