Osovinski sklop željezničkih vozila jedan je od najva-žnijih elemenata sigurnosti željezničkog
prometa jer se preko njega prenose sve sile koje djeluju na vozilo u toku njegova kretanja po pruzi.
Stoga osovinski sklop mora ispunjavati sljedeće uvjete:



da bude dovoljno čvrst i otporan na trošenje,



da bude što je moguće lakši radi smanjenja dinamičkih opterećenja tračnica i povećanja
mirnoće kretanja karoserije tj. sanduka vozila,



da bude dovoljno elastičan radi amortizacije dinamičkih udara pruge.

Osovinskih sklopova ina više vrsta, razlikuju se po tipu osovina i kotača, a dimenzije im ovise o
nosivosti i brzini kretanja vozila. Svaki osovinski sklop sastoji se od osovine i dvaju kotača koji su
čvrsto navučeni na osovinu.

Na osovini razlikujemo ove karakteristične dijelove: vijenac rukavca, rukavac, vrat, sjedište
glavčine kotača, srednji dio osovine te središnja gnijezda smještena na.čelnim stranama osovine koja
služ.e za uležištenje vrhova tmo- va s pomoću kojih se obavlja centriranje osovine odnosno o- J
sovinskog sklopa pri njihovoj obradi tokarenjem.

Osovina se izradjuje kovanjem od čeličnog materijala nakon čega se obradjuje tokarenjem. Budući
da je osovina u r toku izradbe izložena djelovanju promjenljivog opterećenja, j znači utjecaju
procesa umora materijala, svi prijelazi s je- B dne veličine promjera na drugu moraju imati odredjeni
polu- n injer kako bi se smanjilo djelovanje efekta koncentracije na- t prezanja. Zato se u osovina
namijenjenih za brzine kretanja ; o vozila od 140 km/h tokari i središnji dio radi otklanjanja g
površinskih grešaka koje djeluju zarezno pa tako predstav- ; v ljaju mjesta koncentracije naprezanja.

Slika 1

Karakteristični dijelovi osovinskog sklopa

1 - osovina (l.l -vijenac rukavca; 1.2 -rukavac; 1.3 -vrat; 1.4 -sjedište glavčine kotača; 1.5 -srednji
dio osovine; 1.6 -središnje gnijezdo)

2 - tijelo kotača (2.1 -glavčina kotača; 2.2 -disk; 2.3 -naplatak)

3 - obruč kotača

4 - prstenasti osigurač

Za još veće brzine kretanja vozila središnji se dijelovi osovina .poliraju. U no¬vije doba ispituju se
osovinski sklopovi sa šupljim osovinama.

Kao što je rečeno, na osovinu se navlače kotači.. Navlačenje kotača obavlja se u hladnom stanju s
pomoću posebne hidraulične preše. Dosjedne se površine prije navlačenja najprije očiste i namažu
lanenim uljem i tek onda se navlači kotač. Brzina navlačenja iznosi oko 5° mm/min. Kotač može
biti. jed- nodijelan ili sastavljen od tri dijela. Ako je sastavljen od tri dijela, kotač ima: tijelo, obruč
(bandažu) i prstenasti osigurač.

čekića obruč priljubi uz navedeni osigurač koji ima zadatak da spriječi naknadno aksijalno
pomicanje obruča u odnosu na tijelo kotača.

Stezni spoj izmedju tijela kotača i obruča ima dva gole¬ma nedostatka. Naime, isuviše čvrst stezni
spoj dovodi u to¬ku eksploatacije vozila do loma obruča, a preslabi stezni spoj pak do labavosti
obruča, posebice kad se pri kočenju zagrije. Dakako da su i jedan i drugi primjer, sa stajališ¬ta
sigurnosti prometa, opasni i nepoželjni pa se stoga u no¬vije doba, na vozila koja se kreću većim
brzinama, ugradjuju kotači izradjeni u jednom dijelu tzv. monoblok-kotači, koji su osim toga i lakši
od kotača s obručem. Monoblok-kotači iz radjuju se takodjer od čeličnog materijala i to kovanjem ili
livanjem.

Slika 3

Presjek monoblok-kotača

Nakon što su njegovi sastavni dijelovi, kako je to već je„

objašnjeno, dovedeni prešanjem u čvrstu

medjusobnu vezu, osovinski se sklop obradjuje preciznim tokarenjem. Razlika u veličini promjera
kruga kotrljanja jednog i drugoga kotača istog osovinskog sklopa nakon tokarenja ne smije biti veća
od 0,5 mm. U novije doba površine kotrljanja obradjuju se naknadno još i valjanjem s pomoću
posebnih valjaka pod velikim pritiskom tako da to izaziva površinske deformacije površine
kotrljanja a time se onda postiže veća površinska tvrdoća' i dulji vijek obruča.