Tehnički progres i obrazovanje inženjera

Inženjer

 je osoba visokotehničkog fakultetskog obrazovnja u jednoj ili više 

tehničkih i inženjerskih disciplina. Inženjeri su posebno izučeni za tehničke i 
operativne poslove praćenja i upravljanja proizvodnjom i industrijskim 
resursima.

Osim mašinstva i 

elektrotehnike

, titulu inženjera se može steći i u drugim 

tehničkim zanimanjima kao što su: 

brodogradnja

geodezija

graditeljstvo

računarstvo

rudarstvo

metalurgija

tehnologija

 (

hemijska

tekstilna

prehrambena

grafička

,...), saobraćaj, zaštita na radu , agronomija, šumarstvo - 

te mnogim drugim strukama.

Zanimljivo je da reč inženjer ne potiče od engleske reči engineer (mašinista) 
kao što se obično misli već od latinske reči 

ingeniosus

 što u prevodu znači 

talentovan, sposoban da pronađe nešto novo, novo rešenje.

Može se smatrati da je po nivou svog znanj

Arhimed

 bio prvi inženjer.

Na području bivše Jugoslavije se titulom inženjera nazivaju osobe 

visoke 

stručne spreme

 i 

više stručne spreme

. Inženjeri visoke stručne spreme (VSS) se 

razlikuju titulom "diplomirani", npr. "

dipl. ing

". 

Diplomirani inženjer

 za razliku 

od 'nediplomiranog' mora biti bolje izučen u teoretskim i eksperimentalnim 
znanjima - i prikladniji su za projektne, laboratorijske, istraživačke i 
menadžerske poslove.

Pojam   profesija   se   određuje   kao   zanimanje   koje   ima   monopol   nad   delom 
određenog kompleksa znanja i praktičnih veština i za koje je potrebno dugotrajno 
školovanje,   najčešće   visoko   obrazovanje.   Zahvaljujući   takvom   obrazovanju 
profesije postaju jasno prepoznatljive u društvu.

Profesije   su   poseban   oblik   društvenog   grupisanja   koji   se   zasniva   na 

posedovanju posebnih znanja i veština za koje je potrebno obrazovanje, a u okviru 
koje ljudi obavljaju neku delatnost relativno trajno i na relativno ustaljen način, 
radi pribavljanja dobara za život i radi ispoljavanja vlastitih predispozicija. 

Profesionalizam  zahteva sistematsko obrazovanje, zasniva se na nauci, a 

zanimanja na iskustvu. Profesija ima monopol na određenu delatnost,  svoj jezik 
(npr.latinski u medicinskoj profesiji, kod inženjera stručni izrazi). Profesionalci 
imaju   svoja   udruženja  i  svoju   profesionalnu   etiku.   Profesionalac   živi   od 

obavljanja svoje profesije. Profesionalac je autonoman i mora imati autoritet – od 
njega se očekuje da samostalno i uspešno ispuni zadatak.

Inženjerska   profesija   je   najbliža   stručnjaštvu,   po   svojim   obeležijima   i 

društvenoj ulozi, ali u čijem nazivu stoji da počiva na nekoj vrsti stvaranja. Dakle, 
radi se o profesiji koja stvaralački prilagođava znanje praktičnim ciljevima. Ona 
svoj legitimitet u društvenoj strukturi gradi na posebnoj vrsti praktičnih znanja i 
veština koja su se uobličila pod uticajem industrijske racionalizacije i tehnizacije 
raznih delatnosti, ali je uz to potrebno i adekvatno visoko obrazovanje. 

Uspešan  inženjer mora imati određen moralni odnos prema procesu rada, 

sredstvima koja se u radu koriste, prema pripadnicima svoje i drugih profesija, 
prema   društvu   uopšte   i   posebno   prema   prirodi.   Odnos   prema   predmetima   i 
sredstvima rada  - naučna saznanja inženjera okrenuta su praktično tehničkom 
delovanju, a njegova praktična delatnost je prošla «onaučavanje» pa zbog toga 
inženjer postaje centar te delatnosti iz čega sledi da će njegov odnos prema 
predmetima i sredstvima u radu biti više neposredan i neće čekati prvu priliku da 
upravljanje sredstvima zameni upravljanjem ljudima. 
Odnos   inženjera   prema   pripadnicima   svoje   profesije  počinje   još   u   toku 
školovanja, stiču se naklonosti prema profesionalnoj grupi, a u daljim periodima 
formiraju se specifični inženjerski pogledi na svet.

Tehnička inteligencija je veoma važan socijalni sloj u društvu koji ima 

izuzetno značajnu ulogu u modernom društvenom razvoju. Zato je potrebno pri-
likom izrade programa obrazovanja tehničke inteligencije voditi računa o odnosu 
i   izboru   opšte-obrazovnih,   opšte-stručnih   i   uže-stručnih   predmeta,   što   će 
omogućiti   sticanje   kvalitetnih   stručnih   znanja   koja   će   biti   primenljiva   u 
društvenoj praksi. Pri tome mnogo veću ulogu treba dati ljudima koji su se 
dokazali u obrazovnom procesu, a politički uticaj smanjiti samo na potrebe koje 
se tiču obezbeđenja uslova za organizovanje procesa. Takođe treba izbegavati 
tehnokratizaciju obrazovnog procesa na tehničkim fakultetima i posvetiti više 
pažnje   njihovom   sociološkom   obrazovanju.   To   će   tehničkoj   inteligenciji 
omogućiti uspešnije rešavanje socijalnih problema radnog procesa.

U razvijenom svetu svi značajni pronalasci i najvažnija tehnička dosti-

gnuća su upravo rezultat naučnog rada na fakultetima i naučnim institutima (na 
primer otkriće atomske energije i njena primena,  kako u pozitivnom smislu u 
humane svrhe u medicini, tako, nažalost, i u negativnom smislu, u obliku atomske 
bombe za uništenje samog čoveka). Zbog toga se u razvijenim zemljama velika 
pažnja posvećuje organizaciji svih vidova obrazovanja inteligencije, što mora 
postati i praksa našeg društva.

Treba imati u vidu da pri tome nije dovoljan samo odgovarajući stepen 

obrazovanja i poznavanje tehničko-tehnoloških dostignuća, već i poznavanje sa-
vremenih svetskih društvenih procesa, kao i rešenja za poboljšanje uslova života i 
rada ljudi, što omogućava upravo sociološko obrazovanje tehničke inteligencije.

background image

Želiš da pročitaš svih 7 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti