Bela KOVAČ, Petar BRANA, Držislav VIDAKOVIĆ

TEHNOLOGIJA GRAĐENJA

- NASTAVNI MATERIJALI -

ZA PREDMET

TEHNOLOGIJA GRAĐENJA

na dodiplomskom studiju

GRAĐEVINSKOG FAKULTETA

Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku

lipanj 2006. godina

I) TEHNOLOŠKI PROCESI

PREDMET I CILJ ISTRAŽIVANJA TEHNOLOGIJE GRAĐENJA

Pod pojmom

proizvodni proces

, u najširem smislu, misli se na ukupnost svih procesa kojim

se materijalna dobra pretvaraju u proizvodna i „uporabna“ sredstva. Nadalje, proces gradnje
(

građevni proces) nije ništa drugo nego proizvodni proces usmjeren na izgradnju određenog

objekta.
Kao predmet proučavanja tehnologije građenja, potrebno ga je sagledati kao cjeloviti sustav,
sa svim svojim komponentama (dijelovima), te unutarnjim i vanjskim odnosima. Upravo stoga
se  tehnologija  građenja  također  ciljano  usredotočuje  i  na  specijalne  aspekte  građevnih
procesa, te pri analizi i oblikovanju građevinske proizvodnje koristi i neke druge znanstvene
discipline.
Prilikom  građevinske  proizvodnje  ne  ostvaruje  se  samo  razmjena  dobara  između  čovjeka  i
prirode,  nego  se  stvara  i  utjecaj  ljudi  jednih  na  druge  (međusobni  ljudski  utjecaj).  Stoga
ovakav  proizvodni  proces  ima  dvije  dimenzije,  materijalno-

tehničku, te socijalnu-

ekonomsku, koje stvaraju jednu jedinstvenu cjelinu.



Materijalno-

tehnička dimenzija

(znanost o proizvodnom procesu građenja): obuhvaća

odnose čovjek- priroda, odnosno čovjek- tehnika u sklopu procesa proizvodnje.
Oblikovanje ovih odnosa je zadaća inženjera, kako s proizvodno- tehničkog, tako i s
proizvodno-

organizacijskog stajališta (gledišta).



Socijalno- ekonomska dimenzija

(znanost o ekonomskom aspektu procesa građenja):

obuhvaća odnos čovjek- čovjek u procesu proizvodnje i stoga je primarni predmet
proučavanja socijalnih, ekonomskih i pravnih znanstvenih disciplina.

Upravo stoga je baš materijalno- tehnička dimenzija proizvodnih procesa u građenju glavni
predmet proučavanja znanosti o tehnologiji građenja, te će stoga biti dio pomnijeg
razmatranja.
Svaki proizvodni proces se sastoji od tri glavna elementa:



Radna snaga

(RS)

(npr. čovjek)



Predmet rada

(PR)

(npr. građevinski materijal, objekt)



Sredstvo rada

(SR)

(npr. uređaj)

Čovjek kao inteligentna obrazovana radna snaga proizvodi, pri čemu uz pomoć sredstava za
rad djeluje na predmet rada i tako ga kvalitativno mijenja, od sirovine do poluproizvoda, i
napokon do gotovog proizvoda. Iz ovoga se može zaključiti da se tehnologija primarno bavi
proučavanjem promjena stanja materijala, točnije, funkcijom predmeta rada i sredstva rada,
kao

i njihovom kombinacijom, te njihovim zajedničkim učinkom. Svojstva predmeta rada

sama po sebi opet čine predmet proučavanja prirodnih znanosti, te znanosti vezanih za
poznavanje materijala. Na proizvodni proces uvelike utječu rezultati novih istraživanja, a što
se najbolje očituje primjenom novih proizvodnih metoda, kao i sve većom mehanizacijom, te
automatizacijom sredstava rada. Može se reći da tehnologija pristupa proučavanju već
spomenute materijalno-

tehničke dimenzije proizvodnog procesa s dva različita aspekta (vidi

sliku):

Proizvodna tehnika:

Tehnički aspekt

Proizvodna  tehnika  objedinjuje  pripadajuće  tehničke  osnove  vezane  za  proizvodnju,
razvoj  proizvoda  i  osiguranje  razine  kvalitete  u  građevinskoj  industriji.  Na  sinergijski
učinak stvoren uzajamnim djelovanjem proizvodno- tehničkih čimbenika i metoda utječe i
razvoj,  te  uporaba  sredstava  rada.  Pri  tome  se,  s  jedne  strane,  misli  na  proizvodni
postupak, tj. principe tehničke realizacije znanstvenih saznanja pri utjecaju radne snage i
sredstava r

ada na predmet rada (načine na koji se ostvaruje praktična primjena teoretske

osnove kada je riječ o utjecaju radne snage i sredstava za rad na proizvodni proces). S
druge strane, može se govoriti o proizvodno- tehničkim čimbenicima, RS- PR- SR-
sustavima, putem kojih se ostvaruje proizvodni postupak.

Proizvodna tehnika podrazumijeva primjenu saznanja (znanstvenih činjenica) iz područja
prirodnih i tehničkih znanosti na proizvodni proces.

Organizacija proizvodnje:

Organizacijski aspekt

Pri čemu se proizvodni principi shvaćaju kao kvalitativni, a razmjer proizvodnje kao
kvantitativni oblik uređenja radne snage, predmeta rada i sredstava rada pri procesu
proizvodnje.

Proizvodni princip

klasificira (određuje) proces prema strukturnom i vremenskom

uređenju sredstava rada, radne snage i predmeta rada.
( = kvalitativni oblik organizacije proizvodnog procesa)

Razmjer proizvodnje

klasificira proces prema količini i učestalosti proizvoda (primjerice,

zgotovljavanje pojedinih dijelova konstrukcije).
( = kvantitativni oblik organizacije proizvodnog procesa)

Proizvodna tehnika i organizacija proizvodnje tvore jednu isprepletenu cjelinu. Obadva
aspekta sa svim svojim vezama i uzajamni

m odnosima stvaraju jedan složeni dinamički

sustav o kojem se razmatra u okviru „Teorija sustava“ kao znanstvene discipline.

Pojam proizvodne strukture također ulazi u okvire organizacije proizvodnje iako se nalazi na
samom rubu područja kojim se bavi menadžment. Pod njim se podrazumijeva procesno
uređenje sredstava za rad, radne snage i predmeta rada zasnovano na tehnološkoj podlozi.
Na osnovu navedenih činjenica definiramo tehnologiju kao vrstu znanosti:



Tehnologija je znanost koja proučava primjenu saznanja iz područja prirodnih, tehničkih i
organizacijskih znanstvenih disciplina pri oblikovanju materijalno-

tehničke dimenzije

proizvodnog procesa.
Ona istražuje zakonitosti koje se pojavljuju u ovoj dimenzije i tako
stvara znanstvenu osnovu za optimalnu t

ehnološku pripremu i izvedbu proizvodnog

procesa.



Predmet proučavanja tehnologije su složeni dinamički sustavi proizvodne tehnike i
organizacije proizvodnje.



Njezin cilj je oblikovanje proizvodnih procesa u smislu postizanja što veće razine
učinkovitosti. ( = ekonomski princip)

Sukladno dosadašnjim tvrdnjama

(Goßmann)

tehnologiju definira na sljedeći način:

„Predmet  proučavanja  tehnologije  je  takva  kombinacija  proizvodnih  snaga  s  namjerom
postizanja  optimalnih  sustava  djelovanja  za  materijalno-  energetske  promjene  stanja  tvari
svake  vrste.  Opet  sve  u  svrhu  ciljnog  usmjeravanja  proizvodnje  dobara  na  osnovu  njihovih
svojstava  (prirodnim  zakonitostima  uvjetovanim),  te  njihovih  međusobnih  odnosa,  koji  se
pojavljuju u međudjelovanju s proizvodnom snagom.“

2. PROIZVODNI PROCES

Na  gradilištu  je  proizvodni  proces  zapravo  proces  izgradnje.  On  podrazumijeva  ukupnost
svih  procesa  koji  se  tiču  samih  građevinskih  radova,  transporta,  skladištenja,  nadgledanja
(nadzora),  te  osiguranja  dobave  svih  resursa  na  gradilištu,  a  prilikom  kojih  se  izrađuju  i
postavljaju  građevni  elementi  i  dijelovi.  Predgotovljeni  (prefabricirani)  i  gradilišni  procesi
razlikuju se  već prema mjestu proizvodnje na kojem se odvija proizvodnja, odnosno izrada.

U  tehnološko-  građevinskom  smislu,  a  s  druge  strane  i  u  ekonomskom  smislu,  proces
izgradnje se može razlučiti na radni proces (proces rada) i proces stvaranja vrijednosti.

Ekonomski princip: Pri oblikovanju nekog proizvodnog procesa potrebno je težiti postizanju što je moguće

povoljnijeg odnosa (omjera) između uloženih i dobivenih dobara (veličina).

Goβmann, H.,: „Planung und Einrichtung von Produktionsstäten im Bauwesen“ WEB, Berlin 1971

Stručnjaci za tehnologiju proces izgradnje primarno razmatraju kao radni proces i to s
gledišta efikasnosti pri eksploataciji potrebnog materijala, strojeva i ljudi.
U literaturi se često pojavljuje i izraz

„tehnološki proces“

. Pod njim se podrazumijeva

materijalno-

tehničku dimenziju proizvodnog procesa. Ciljevi tehnološkog procesa se uvijek

odnose na promjenu stanja (situacije) predmeta rada. Pri tome se ne misli samo na
proizvodnju materijalnih dobara, već i na procese sa sličnim ciljevima, kao što su, primjerice,
popravci, održavanja i sl.

Slika: Razdvajanje procesa izgradnje na radni proces i proces stvaranja vrijednosti

3. SPECIFIČNOSTI PROCESA IZGRADNJE

Za razliku od drugih proizvodnih procesa, proces građenja je poseban na više načina. Utjecaj
“proizvedenih  građevinskih  dobara”,  odnosno  stvorenih  građevina,  na  ljudsku  okolinu  traje
desetljećima,  što  nije  slučaj  kod  klasičnih  privrednih  dobara.  Građevinski  objekti  moraju
zadovoljiti  niz  uvjeta,  koji  ne  proizlaze  samo  iz  zahtjeva  krajnjih  korisnika  objekta,  nego  i
društva općenito.
Stoga je potrebno razlučiti pojedine posebnosti:
1.) Izrada pr

ema narudžbi (unikatnost)

2.) Utjecaj fizičke okoline na proces konstruiranja građevine
3.) Utjecaj fizičke okoline na proces izgradnje
4.) Promjenjivost mjesta proizvodnje
5.) Dugotrajna izrada
6.) Vremenski utjecaj rada na otvorenom

Proces izgradnje

Proces stvaranja vrijednosti

Radni proces



Ako se gleda sa stajališa izrade
dobara, proces izgradnje (kao

proces stvaranja vrijednosti) je
predmet proučavanje ekonomske
znanosti



U prvom planu je naravno,

ekonomska učinkovitost



Učinkovitost ima prednost pred
upotrebnom vrijednošću same
građevine



Temelj tehnološkog načina
razmišljanja je uvijek način

dobivanja proizvoda



Oblikovanje procesa izgradnje je
uvijek usmjeren na konkretne

građevinske radove



Pri utvrđivanju učinkovitosti uvijek
je na umu, osim troškova,
potrebno imati i funkcionalnost, te
strukturu građevinskih radova

materijala. U suprotnom, ne samo da se mogu pojaviti visoki troškovi transporta materijala,
nego i problemi s količinom zaliha na skladištu.

5.) Dugotrajna izrada

Izgradnja velikih i složenih objekata zahtijeva rokove od nekoliko mjeseci, a  ponekad čak i
od nekoliko godina. Građevinska proizvodnja, u tradicionalnom smislu, priznaje  samo manji
dio  zasebnih  podprocesa  koji  se  mogu  obavljati  paralelno.  Kod  takvog  načina  gradnje
potrebno  je  pažnju  obratiti  i  na  tehničke  pojedinosti  vezane  uz  vrijeme  čekanja,  primjerice
kod  Abbindenfristen,  postavljanja  i  uklanjanja  skela  itd.  O  načinu  na  koji  je  povezano
konstruiranje građevine s tokom procesa građenja,  može se donijeti zaključak:
Svaka građevinska metoda odobrava odvijanje pojedinačnih (zasebnih) podprocesa i radova.
Unutar ovakvog nizanja procesa, svaki sljedeći proces je ovisan o onome prije i ograničen je
vremenskim faktorom (novi proces ne može započeti prije nego se završi prethodni). Na taj
način tehnološki tijek rada potvrđuje pravilan niz (redoslijed) i vremenski tijek što povećava
produktivnost ako se poštuje, ali i smanjuje, ako se ne poštuje pravilan redoslijed operacija.

6.) Vremenski utjecaj rada na otvorenom

Građevinski proces svakodnevno ovisi o vremenskim prilikama i općenito o podneblju.
Suvremena proizvodno-

tehnička rješenja su zaslužna za smanjenje razine ovisnosti o

sezo

ni, ali se još uvijek trebaju imati na umu mogući ekstremni vremenski uvjeti. Prilikom

gradnje u specijalnim klimatskim zonama (primjerice, u područjima s tropskom ili arktičkom
klimom)  moraju  se  razviti  posebne  metode  građenja  prilagođene  upravo  tom  području.  Do
odgovora  na  pitanje  “Kako  će  se  graditi  po  zimi?”  došlo  se  vrlo  jednostavnim  ekonomski
rješenjem,  industrijalizacijom  građevinske proizvodnje.  Prije svega to se  odnosi  na  poslove
vezane za izradu statičkih proračuna koji se mogu obavljati u zatvorenim prostorijama.

4. POVEZIVANJE PROCESA U GRAĐEVINSKOJ PROIZVODNJI

Povezivanje  građevinskih  procesa  je  zapravo  podloga  planiranja,  služi  kao  osnova  pri
uređivanju gradilišta, pomoć pri analizi procesa i dr.
Zavisno  od  cilja  koji  se  želi  postići  povezivanjem  određenih  procesa,  postoje  razne  točke
povezivanja koje se razlikuju sa stanovišta korisnika (s obzirom na potrebe i želje korisnika).

4.1.

Povezivanje procesa s obzirom na vrstu djelovanja sredstva rada na predmet
rada

Utjecaj, odnosno način na koji radna snaga i sredstva rada djeluju na predmet rada može
jako varirati. U skladu s tim, važi sljedeća podjela proizvodnih procesa:

Slika: Povezivanje procesa prema načinu djelovanja sredstva rada

Proces proizvodnje

Proces

čekanja

Proces

kontroliranja

Proces

skladištenja

Proces

izrade

Proces

transporta