TEHNOLOGIJA LUKA I TERMINALA
LUČKI TERMINALI
1. UVOD U TERMINALE
•
Terminal je mjesto na kraju transportnog puta za prijelaz i prihvat putnika ili robe i
rukovanje teretom i njegovom dostavom.
•
Terminali su mjesta na kojima se susreću dvije ili više prometnih grana radi dovoza ili
predaje, odnosno preuzimanja i odvoza robe za transport, mjesta za skladištenje i dr.
•
Terminali su glavna spona na transportnom putu robe od proizvođača do potrošača, a
služe i za preradu, doradu prepakiranje, razvrstavanje, uzorkovanje, carinjenje i druge usluge
vezane uz robu.
•
Na terminalu se roba zaštićuje od atmosferskih utjecaja, uzdržava u ispravnom stanju i
obavlja koncetracija i distribucija robe.
•
Terminali su i čimbenik ujednačenja prijevoza s obzirom na pomorske i kopnene
prijevozne kapacitete.
•
To su ponajprije prometna čvorišta opremljena specijaliziranim prekrcajnim sredstvima i
uređajima za primjenu odgovarajućih tehnologija prekrcaja.
•
Terminali se mogu podijeliti na temelju tri kriterija:
A. Integralni i granski terminali
B. Tehnološko-specijalizirani terminali
C. Lučki (pomorski) i kopneni terminali (robno- transportni centri)
•
Prema prvom kriteriju podjele, terminali mogu biti mjesta sučeljavanja dvaju ili više
prometnih grana (integralni trminali) ili terminali u okviru jedne prometne grane (granski
terminali)
•
Granski terminali
mogu biti: željeznički, cestovni, zračni, poštanski itd
•
Integralni terminali
su suvremeni terminali na kojim se susreću najmanje dvije prometne
grane
•
U integralne terminale mogu se svrstati:
a) lučko-željeznički terminali
b) lučko-cestovni terminali
c) lučko-željezničko-cestovni terminali
d) lučko-riječno-željezničko-cestovni terminali
e) željezničko cestovni terminali (i obratno)
f) željezničko-cestovno-riječni terminali
g) cestovno-riječni terminali
h) cestovno-zračni terminali
i) poštansko-željeznički terminali
j) poštansko-zračni terminali itd
1
•
Drugi kriterij podjele je podjela terminala u dvije osnovne skupine:
a) terminali za unitizirane (okrupljene) terete
b) terminali za kombinirane transporte
•
U
specijalizirane terete za unitizirane terete
mogu se svrstati: kontejnerski terminali, RO-
RO terminali, LASH-terminali, huckepack-terminali, kontejnerski/ huckepack-terminali i druge
kombinacije.
•
U
specijalizirane terminale za kombinirane transporte
mogu se svrstati: terminali za suhe
terete (ugljen, rudu, žitarice i dr.), terminali za tekuće terete (naftu, kemikalije i dr.), terminali za
plinove, terminali za lako pokvarljivu robu (južno voće, riba, meso i dr.) itd.
•
Treći kriterij podrazumijeva razvrstavanje terminala prema njihovom zemljopisnom
položaju, tj. prema tome da li se nalaze na moru ili na kopnu. Prema toj podjeli, svi terminali
mogu se razvrstati u samo dvije osnovne skupine: lučki terminali i kopneni terminali.
•
Lučki terminali mogu se definirati kao čvorište morskih i kopnenih prijevoznih putova
organizirano i opremljeno za prihvat, prikupljanje, pripremu te otpremanje putnika ili velikih
količina tereta (robe) određene vrste prekrcavanjem s morskih na kopnena prijevozna sredstva i
obratno.
•
Lučki terminali mogu biti:
a) višenamjenski i univerzalni terminali
b) kontejnerski terminali
c) Roll-on/Roll-off (RO-RO) terminali
d) terminali za promet teglenica (LASH-terminali)
e) terminali za suhe rasute terete (uglje, željezna ruda i dr.)
f) terminali za prekrcaj fosfata i kalija
g) terminali za prekrcaj žitarica
h) terminali za prekrcaj nafte i naftnih derivata
i) terminali za prekrcaj ukapljenih plinova
j) terminali za prekrcaj opasnih tereta
k) terminali za prekrcaj drva i drvnih prerađevina
l) terminali za prekrcaj teških i vrlo teških tereta
m) terminali za prekrcaj južnog voća i prehrmbenih proizvda
n) terminali za prekrcaj životinja (stoke)
o) putnički terminali
p) ostale izvedbe lučkih specijaliziranih terminala.
Metodologija procjene kapacitete lučkih terminala
•
Razvitak jediničnog tereta suvremene tehnologije transporta i nove tehnike rukovanja
teretom intenzivno su utjecale na promjenu tehničko-tehnoloških obilježja luka.
•
Radne operacije rukovanja teretom između broda i kopna u uvjetima lučkih terminala
zahtijevaju, s obzirom na svoju složenost, razmatranje mnogobrojnih varijabilnih čimbenika.
Tako, na primjer, brzina iskrcaja i ukrcaja nije stalna, već ovisi o vrsti tereta, vrsti broda, načinu
slaganja tereta, tehničkim obilježjima prekrcajnih sredstava, vještini radnika i nizu drugih
utjecajnih čimbenika.
2
•
Na temelju teorijskog kapaciteta uvođenjem odgovarajućih koeficijenata koji sadrže
potrebne ispravke (fonda radnog vremena, vremenskog ciklusa i kapaciteta skladištenja)
izračunava se
stvarni prometni kapacitet terminala
.
•
Ovom metodologijom procjenjuje se
kapacitet terminala prema pojedinim
aktivnostima
, a kapacitet svake pojedine aktivnosti može biti uvećan ili umanjen ovisno o
tehničkoj opremljenosti terminala.
Simulacijska metoda procjene kapaciteta terminala
•
Simulacijom realnog lučkog sustava, primjenom elektroničkog računala omogućen je
daljnji razvitak metode analize i procjene kapaciteta lučkih terminala.
•
Simulacijom se rješava problem promatranjem ponašanja dinamičkog modela sustava u
vremenu, a upotrebljava se za sve numeričke metode rješavanja modela.
•
Modeliranje se odnosi na vezu između realnog sustava i modela, a simuliranje na vezu
između elektroničkog računala i modela.
•
Za simulaciju odvijanja lučkog procesa potrebno je u matematičkom obliku prikazati
protok tereta (robe) kroz terminal od mjesta dopreme do mjesta otpreme.
•
Pritom se razmatraju sljedeće osnovne veličine:
- vrsta i dinamika dolazaka brodova,
- tehničko-tehnološka opremljenost (broj pristana,
kapaciteta iskrcaja i ukrcaja),
- veličina skladišnog prostora,
- obrt robe kroz skladište.
•
Kao ključni element uključuje se ispitivanje utjecaja godišnjeg prometa koji određuje
ponašanje simuliranog sustava terminala.
•
Simulacijskom metodom može se za postojeći i povećani promet terminala istražiti
sljedeće promjene:
-
promjena prekrcajnih mogućnosti terminala,
-
promjena prihvatnih mogućnosti terminala,
-
promjena vremena obrta robe u skladištu,
-
promjena skladišnog kapaciteta terminala.
•
Prekrcajna mogućnost
terminala može se izraziti prosječnim vremenom zadržavanja
broda na pristanu, uz nepromjenjenu količinu tereta po brodu i odgovarajući učinak iskrcaja i
ukrcaja.
•
Prihvatne mogućnosti
terminala definirane su brojem raspoloživih pristana.
Simulacijskim modelom može se postaviti pitanje utjecaja postojećeg i povećanog broja pristana
na protočnu moć terminala.
4
•
Obrt robe
ovisi o prosječnom zadržavanju robe u skladištu. To je brojčana veličina
kojom se u modelu opisuje propusnost skladišta.
•
Skladišni kapacitet
terminala može se izraziti korisnom površinom u m
2
, u odnosu na
pretpostavljenu količinu godišnjeg prometa, a njegova postava može se prikazati varijabilnim
prihvatnim i prekrcajnim mogućnostima terminala.
•
Postavljenim varijantama rješenja mogu se istražiti sljedeći pokazatelji:
- postotak brodova koji su pristali bez čekanja,
- red brodova koji čekaju na sidrištu,
- vrijeme čekanja brodova na sidrištu,
- ukupno vrijeme zadržavanja brodova u luci,
- iskoristivost pristana,
- stanje skladišta i iskoristivost skladišta,
- udio (%) brodova koji nisu iskrcani zbog popunjenosti skladišta,
- tjedne otpreme i odaslani broj prometnih jedinica itd.
•
Rezultati simulacije za potrebe analize rezimiraju se tablično i grafikonom za različite
tipove prikaza koji pružaju niz informacija za više varijanata.
Odnos vremena zadržavanja broda u luci u ovisnosti o broju pristana i godišnjem prometu
Minimalno potreban broj pristana u ovisnosti o godišnjem prometu i vremenu zadržavanja
brodova na pristanu
Planiranje površina za razvitak terminala
•
Planiranje smještaja terminala s obzirom na potrebne površine, započinje s idejom o
izgradnji i traje sve dok se terminal ne izgradi.
•
Planiranje površina terminala je neprekidan proces, koji se ne završava ni u trenutku
prvog osnovnog plana, jer njegova ograničena provedba može imati nesagledive posljedice u
daljnjem razvitku terminala.
•
Jednom definirana ograničena površina terminala može u budućnosti postati nepremostiva
prepreka razvitku suvremenih tehnologija prekrcaja.
•
Između veličine prometa terminala i potrebne površine postoji funkcijski odnos koji je
izravno proporcionalan. Zato je problem planiranja površina terminala potrebno svestrano
analizirati, već u začetku izrade plana.
•
Uz potrebnu morsku površinu (akvatorij) lučki terminal mora raspolagati i s
odgovarajućom kopnenom površinom koja se razmatra s obzirom na namjenu koju ima u
ukupnom lučkom prostoru.
•
S obzirom na namjenu ukupna kopnena površina obuhvaća:
1.
obalne operativne površine
koje čine: obale, gatovi i lukobrani,
2.
skladišne površine
namijenjene kratkotrajnom i dugotrajnom uskladištenju tereta,
3.
prometne površine
koje čine: željezničke i cestovne prometnice, cjevovodi,
transporteri, parkirališta itd.,
4.
površine za smještaj i funkcioniranje lučke industrije:
površine za preradu, doradu i
oplemenjivanje robe, transporterske i cjevovodne staze itd.,
5.
površine za smještaj prekrcajnih sredstava, uslužnih djelatnosti, lučke operative i
drugih korisnika terminala
koje čine: površine za transportna sredstva, servisne stanice,
radionice za održavanje, suhi dokovi itd.,
5
Utjecaj faktora skladištenja na zauzetost površina
Kopnene površine za uslužne potrebe terminala
•
Kopnene površine za uslužne potrebe terminala obuhvaćaju prometne površine terminala,
površine za opskrbu i servisne instalacije, površine za komercijalne aktivnosti i korisnike lučkih
usluga, te površine za lučku industriju. Veći dio ovih površina sastavni je i neizostavni dio gotovo
svih suvremenih terminala.
•
Ceste, željeznički kolosijeci, cjevovodi, transporteri, staze za električne vodove,
telefonske linije, vodovod i kanalizacija zauzimaju prostor koji se ne može koristiti za rukovanje
teretom. Takvi prostori zauzimaju oko 10% ukupne operativne površine terminala.
•
Poseban prostor na terminalu potrebno je osigurati i za komercijalne aktivnosti terminala i
poslovnih partnera. Te aktivnosti zahtijevaju: poslovni prostor za komercijalno poslovanje,
prostor za obradu brodova i špediciju, prostor za agencije i prostor za carinska i specijalizirana
spremišta (hladnjače).
•
Na prostoru terminala potrebno je predvidjeti površine za servise luke: radionice za
održavanje građevina (obale, ceste, željeznice itd.), radionice za održavanje lučke mehanizacije i
prekrcajnih uređaja, radionice za održavanje instalacija (električne i vodovodne mreže) i
radionice za popravak ambalaže, zaštitu i pakiranje tereta.
•
Značenje lučke industrije je u velikim uštedama u troškovima transporta sirovina po toni
kopnenog prijevoza u usporedbi s morskim prijevozom. Zbog tih razloga koji uvjetuju lociranje
industrije u lukama što se često naziva i
litoralizacijom,
lučko područje i područje terminala
postaje privlačno za razvitak različitih industrijskih postrojenja.
•
U pogledu razvitka lučke industrije luka Rotterdam je pri vrhu ljestvice, s površinom
većom od 10.000 hektara. Tom razvitku pogodovalo je zaleđe luke s oko 150 milijuna stanovnika
i vrlo pogodna lokacija luke.
•
Usporedna procjena potrebnih površina za razvitak lučke industrije ukazuje na niz
utjecajnih varijabilnih čimbenika, ali i značajan utjecaj vrste industrijskih postrojenja, tako npr.
za smještaj rafinerije potrebna
površina iznosi minimalno 20 ha za promet od milijun tona, za smještaj petrokemije na jedan
hektar površine otpada od 5.000 do 7.500 tona proizvoda, a za čeličane potrebno je oko 225
hektara površine za preradu milijun tona željezne rude
2. KONTEJNERSKI TERMINALI
Tehničko-tehnološka obilježja kontejnerskih terminala
Lučki kontejnerski terminali
Željeznički kontejnerski i huckepack terminali
7
