TEHNOLOGIJA RADA POD NAPONOM
1.
UVOD
Rad pod naponom je izvo
đ
enje kontrole, održavanje, popravaka, zamjena,
rekonstrukcija ili dogradnje elektroenergetskih mreža i postrojenja bez prekida
njihova
pogona.
U europskim elektroprivredama, primjena rada pod naponom po
č
inje
pedesetih – šezdesetih godina. Po
č
evši 1992. godine, svake se druge godine
održava me
đ
unarodna konferencija o radu pod naponom (ICOLIM), gdje se
iskazuje postignuto stanje i putovi daljnjeg napretka. Idu
ć
e godine biti
ć
e održan
ICOLIM 2011 u Hrvatskoj, gdje
ć
e se pružiti prilika zainteresiranim stru
č
njacima
da vide praksu drugih zemalja u podru
č
ju tehnologije rada pod naponom.
Prakti
č
ki: u mnogim zemljama se svi rutinski zahvati na vodovima visokog
napona mogu izvoditi ili izvode na takav na
č
in, a uporno raste i obuhvat radova
tim na
č
inom i u visokonaponskim rasklopnim postrojenjima. Analogna tome su i
ostvarenja i na niskonaponskim i srednje naponskim mrežama. Pojedina
č
nim
primjerima iz dosadašnje prakse i doma
ć
a iskustva potvr
đ
uju da je mogu
ć
e
zapravo svaku zada
ć
u u mreži ako je tako potrebno, izvesti radom pod naponom.
Djelatnost pogona, održavanja izgradnje elektri
č
nih postrojenja i objekata
pretpostavlja sigurnost na radu kao elementarni dio tehnologije rada. Tehnološkim
razvojem zna
č
ajno su unaprje
đ
ena sredstava rada, zaštitna oprema i osobna
zaštitna sredstava , s aspekta kvalitete, pouzdanosti, izolacionih mogu
ć
nosti te
ergonomskih osobina.
Da bi se na dijelovima elektri
č
nih postrojenja, koji su u normalnom stanju
pod naponom, moglo raditi, postoje tri radne metode, radovi u beznaponskom
stanju, radovi u blizini napona i radovi pod naponom (RPN).
Uvažavaju
ć
i tehnološki razvoj, viši nivo stru
č
ne osposobljenosti i znanja
zaposlenika, name
ć
e se potreba za unapre
đ
enjem tehnologije rada uvo
đ
enjem rada
pod naponom, što
ć
e rezultirati zna
č
ajnim smanjenjem smrtnih slu
č
ajeva, teških i
lakših ozljeda na radu te znakovitim ekonomskim dobicima.
Što se ti
č
e tehnologije rada pod naponom na
č
elno postoje tri isprobana
radna postupka s obzirom na primijenjene mjere zaštite od osnovnog rizika (rad uz
dodir, rad na udaljenosti i rad na potencijalu).
Rad pod naponom je raspoloživa mogu
ć
nost za kvantitativno i kvalitativno
pove
ć
anje iskorištenja postoje
ć
ih materijalnih i kadrovskih resursa u
elektroprivredi, uz pove
ć
anje sigurnosti opskrbe elektri
č
nom energijom. Time,
prema iskustvu zna
č
ajno pridonosi i ugledu elektroprivrede u javnosti.
Na po
č
etku istaknimo: oprema dalekovoda i postrojenja, za primjenu
današnje tehnologije rada pod naponom, ne traži ikakve preinake. Doduše, u
stanovitoj mjeri, mreža mora biti ujedna
č
ena – gra
đ
ena i održavana na tehni
č
ki
kulturan na
č
in; ina
č
e se ne mogu primijeniti ujedna
č
eni postupci, alati, radna i
zaštitna oprema, te obuka radnika. Ako je potrebno, tehnologija rada pod
naponom prilago
đ
ava se prilikama u mreži a ne obrnuto.
2.
POVIJESNI RAZVOJ RADA POD NAPONOM
Potroša
č
u je svejedno zašto ne dobije elektri
č
nu energiju, da li zbog
havarije ili zbog planiranih, isklju
č
enja. Radi postizanja neprekidnog
snabdijevanja energijom može se ulagati u automatizaciju postrojenja, izgradnju
dvostranih mogu
ć
nosti napajanja, odnosno koristiti elemente u mreži koji
zahtijevaju manje održavanje.
Za daljnje smanjenje broja i odnosa planiranih isklju
č
enja radi
održavanja, popravljanja i manjih preinaka, mogu
ć
nost pruža primjena tehnologije
rada pod naponom. Po
č
etna misao rada pod naponom i primjena tehnologije nije
Švedska uvodi RPN 1951.godine zamjenom izolatora na DV 66kV i 132
kV. U po
č
etnom razdoblju primjenjuju ameri
č
ku metodu, opremu i obuku za rad
na daljinu.
U Engleskoj specifi
č
ne meteorološke prilike donekle odga
đ
aju primjenu
rada pod naponom. Ipak 1955. godine veliki obim zamjene drvenih stupova
predstavlja po
č
etak razvoja primjene rada pod naponom na srednje i
visokonaponskim dalekovodima.
Francuska primjenjuje RPN od 1965. godine. Veliki zamah primjene RPN
na 400 kV po
č
inje razvojem nuklearnog programa. Optimalno visoki angažman
nuklearnih elektrana ne bi se mogao ostvariti bez ve
ć
ih dogradnji 400 kV mreža,
da se ostalo pri remontima uz isklju
č
enje voda iz pogona. Primjenjuju sve metode
RPN. Smatra se da danas imaju najve
ć
i stupanj obuhvata rada pod naponom i vrlo
uzornu organizaciju razvoja metoda, opreme i obrazovanja.
U oko 25 zemalja Evrope, Azije, Afrike i Južne Amerike isporu
č
ili su
tehniku na niskom, srednjem i visokom naponu.
U bivšem DDR-u su primjenjivali RPN na svim mrežama, i koriste vlastitu
metodu rada na potencijalu.
Ma
đ
arska je 1977. obu
č
ila po
č
etne ekipe za rad pod naponom na nisko i
srednje naponskim mrežama u Francuskoj. Masovno obrazovanje organizirano je
u Ma
đ
arskoj, a od 1980. proizvode i opremu. Imaju tri obrazovna centra za
napone 1 kV, 35 kV i 120-750 kV. Do danas su jedina elektroprivreda koja za
RPN na visokonaponskim dalekovodima primjenjuje isklju
č
ivo metodu rada na
potencijalu.
U Poljskoj je uvo
đ
enje RPN išlo u tri etape. U prvoj etapi na mrežama
niskog napona metodom rada uz dodir, u drugoj etapi na dalekovodima 110-400
kV
metodom rada na potencijalu i u tre
ć
oj etapi na dalekovodima 10-30 kV
metodama na razmaku i uz dodir.
Za Njema
č
ku je dovoljno ista
ć
i naslov iz novina:“ Elektrizitetswirtschaft“ iz
1980. godine „ Da li je danas uop
ć
e mogu
ć
pogon elektroprivrednih postrojenja
bez primjene metode rada pod naponom?“. Odnosi se na niskonaponsku mrežu ali
ilustrira njihov odnos prema radu pod naponom.
Osim navedenog, cjelokupna tehnologija rada pod naponom temelji se na
nekoliko osnovnih principa: upotreba primjerenih osobnih zaštitnih sredstava,
izolacijskih i izoliranih alata, razra
đ
enoj radnoj dokumentaciji, te cjeloživotnoj
edukaciji radnika.
Slika 1. – Oprema i alat radnika (montera) na po
č
etku i dana
U terminu od 1978.-1980.god. odvijala se adaptacija preuzetih radnih
metoda, pisali su se tehni
č
ki materijali, gradio se poligon za školovanje ljudi, te se
pripremala zakonska podloga uvo
đ
enja RPN-a. 1980. godine pojavila se Uputa
ministra teške industrije kojom se RPN kona
č
no legalizirao unutar Ma
đ
arske
elektroprivrede. Za ostale gospodarske grane RPN je i dalje bio zabranjen.
Financiranjem predvi
đ
enog programa od strane MVMT u periodu od deset godina
obuke je prošlo oko 400 polaznika za srednji, te oko 2000 radnika za niski napon
me
đ
u kojima 10 stru
č
njaka iz Hrvatske i 140 polaznika iz Austrije. Polaznici u
Centru za RPN na po
č
etku obuke odmah su preuzimali i potrebnu opremu kojom
je omogu
ć
en i svakodnevni rad u pogonima. Pored školovanja montera i
osiguravanja potrebne opreme trebalo se pobrinuti i o redovnom ispitivanju i
servisiranju korištenih alata. Po
č
etkom 90-ih pokrenule su se žestoke gospodarske
promjene u MVMT-u. Jedinstveni sustav se raspao, nastale su samostalna
poduze
ć
a distribucije, te proizvodnje. Promjene su dotaknule i postoje
ć
i sustav
RPN-a. Naredbom Vlade ranija Uputa od 1980. godine deregulacijom državnih
regulativa postala je nevaže
ć
om. Tijekom promjena 1993. godine objavio se
zakon o Zaštiti na radu, koji obavezuje resorno ministarstvo da za neke
tehnologije, me
đ
u kojima i RPN treba sa
č
initi Propise sigurnosti. Budu
ć
i da
spomenuta sigurnosna regulativa ni do današnjeg dana nije objavljena,
elektroprivredne organizacije 1994. godine samoinicijativno su se udružile i
formirale Udrugu korisnika RPN-a.
Unutar Udruge nastala je Komisija RPN-a, te organizacije jednoglasno
izjavili da do novog državnog propisa smatraju punovažnim regulativu izra
đ
enu
od strane stru
č
njaka te komisije. Vrijedi dodati, da temeljni zakon (ako državni
propis nije objavljen) pruža tu mogu
ć
nost na odgovornost rukovoditelja
organizacije.
