TESTOVI ZA I PARCIJALU
(TEST BR1)
1. Odlučivanje o procesu proizvodnje ? (0,5)
Podrazumjeva : tržište, karakteristiku proizvoda i proizvodnje, izbor tehnologije, karakteristike
polaznog komada, plan proizvodnje, osiguranje resursa, proizvodnju, i isporuku.
2. Šta je tehnološki postupak?(0.5)
dio proizvodnog procesa koji se obavlja na proizvodnim radnim mjestima naziva se tehnološkim
procesom ili postupkom.
3. Nivoi tehnologije pri definisanju teh procesa? (0.5)
Nivoi teh pri definiranju teh procesa obuhvataju: djelimično revitalizirane tehnologije
(unaprijeđene teh), totalno revitalizirane tehnologije, implementirane nove tehnologije,
postojeće tehnologije.
4.
Segmenti teh procesa? (0.5)
Obradni proces transformacije materijala pripremka energije i informacija u gotov proizvod
nazivaju se segmentima teh procesa i obuhvataju:
operacija,postavljanje,centriranje,stezanje,zahvat,prolaz,položaj.
5. Stepen detaljnosti projektovanja teh procesa? (1)
Stepen detaljnosti projektovanja teh procesa
je broj informacija i njihove definisanosti u
projektu. Zavisi od : vrste projekta teh procesa odnosno namjene projekta (stepen detaljnosti
raste što je projekat bliže realizaciji od idejnog do glavnog projekta). Tip proizvodnje (detaljnost i
preciznost rastu sa tipom proizvodnje). Stalnost proizvodnje ( detaljnost raste što je stalnost
proizvodnog programa veća). I nivoa stručnosti izvršilaca (Stepen detaljnosti opada što je
stručnost veća). Stepen detaljnosti projektovanja je funkcija povrata informacija tj koliko praviš i
koliko često praviš. Primjer: broj informacija pri zakivanju i pravljenju sekira je klasičan primjer
kom brzinom se projektuje itd.
6. Zadaci projektovanja teh procesa?(1)
Projektovanje teh procesa
čini skup raznovrsnih aktivnosti koje se po metodama izvršenja i
redoslijedu mogu grupisati u sledeće podgrupe- podfaze: analiza proizvoda, izbor početnog
oblika pripremka, izbor teh baza (za mehaničke i toplotnomehaničke procese), utvrđivanje tipa
proizvodnje, definisanje i vrste i redoslijed operacija, definisanje vrste i redoslijed kontrola, izbor
mašina i postrojenja za izvršenje operacija kontrola, izbor alata pribora pristroja I pomagala,
određivanje vremena potrebnog za izvršenje operacije kontrole, određivanje potrebnog profila
izvršilaca, formiranje the dokumentacije. Za izvršavanje svakog od ovih zadataka važe određeni
principi I metodologija rada: prijem I podešavanje mašine, predaja probnog komada kontroli,
predaja izradaka, predaja dokumentacije, predaja specijalnih alata, prijemi I zamjena
standardnih alata (potrošnog materijala), raspadanje I čišćenje mašine alata I pribora na random
mjestu. Npr: tipizirani zahvati ( stavljanje pripremka na mašinu, podešavanje pripremka, stezanje
pripremka, podešavanje mašine, obrada konstrukcije mašine, mjerenje kontrola I otpuštanje I
skidanje izradka sa mašine).
7. Tehnološka analiza crteža?(2)
Kada tehnolog dobije konstrukcioni crtež treba analizirati : upotrebna svojstva proizvoda,
mogućnost izrade, mogućnost sastavljanja proizvoda, ako proizvod u pogledu upotrebnih
svojstava izraženih preko odgovarajućih pokazatelja zadovoljava date kriterije, tada nisu
potrebne izmjene konstrukcije proizvoda već se pristupa analizi proizvoda u pogledu mogućnosti
izrade. Prilikom ispitivanja pogodnosti proizvoda za izradu u uslovima automacke proizvodnje
treba ispitati: stepen složenosti obrade, mogućnost pojednostavljenja oblika radi postizanja
tehnologične konstrukcije, mogućnost unifikacije novog proizvoda sa proizvodima koji se nalaze
ili su se ranije nalazili u proizvodnom programu, mogućnost unifikacije pojedini površina obrade
na novom proizvodu, mogućnost usaglašavanja s predhodno proizvedenim proizvodima,
mogućnost postizanja zahtjevanog stepena tačnosti obrade u uslovima visoke automatizacije,
potrebni dodaci za obradu, mogućnost primjene optimalnog oblika pripremka, mogućnost brzog
stezanja, moguće pojave grešaka u obradnom procesu, mogućnost koncentracije operacije i
zahvata, mogućnost sinhronizacije vremena rezanja, mogućnost primjene optimalnih režima
obrade, mogućnost postavljanja složenih operacija na početak obradnog procesa. Treba naglasiti
da analiza proizvoda na bazi datih parametara nije ni malo lak i jednostavan zadatak, naprotiv to
je dosta kompleksan i odgovoran posao gdje će se pravi odgovor dobiti tek nakon detaljne
razrade svih nabrojanih pokazatelja. Konačna verifikacija tehnoloških karakteristika izradaka
obavit ce se u obradnom procesu. Prije izrade teh procesa potrebno je analizirati tehnologičnost
date konstrukcije proizvoda. Za konstrukciju kažemo da je tehnologična ako zahtjeva manje
vrijeme izrade jeftiniju opremu i materijal, manju količinu materijala, jednostavnije operacije,
kraće vrijeme pripremanja proizvodnje, kvalitet= const. Pošto ne postoji tačan metod
određivanja tehnologičnosti primjenjuje se metod komparacije sličnih proizvoda ili konstrukcija.
U koliko ne možemo komparirati novi sa sličnim proizvodom jer takav možda ne postoji tada
analizu treba izvršiti na bazi više varijantnih rješenja. Tada za jedno varijantno rješenje kažemo
da je tehnologičnije u odnosu na drugo ako ima niže troškove izrade uz isti konačni kvalitet
proizvoda. Pošto je konstrukcioni crtež prva podloga prilikom projektiranja teh procesa to treba
najprije obaviti analizu tehnologičnosti proizvoda, a zatim analizu tehnologičnosti dijelova iz
kojih je proizvod sastavljen. Da bi se mogla izvesti tehnološka analiza crteža potrebno je
kontorlirati: crteže djelova u pogledu konstruktivno tehničke ispravnosti, konfiguraciju dijela u
pogledu mogućnosti izrade, propisani materijal u pogledu (kvaliteta materijala, uticaja materijala
na cijenu iozrade, stanja materijala izražen normalizirano, kaljenje), oblika materijala. Nominalne
dimenzije tolerancije i znakova obrade po pitanju : ispravnosti i sve obuhvatnosti datih kota,
vrijednosti tolerancija i njihove nužnosti s obzirom na funkciju datog dijela, znakova obrade i
usklađenosti sa datim tolerancijama, kontrole mjernih nizova nominalne mjere i tolerancijskih
polja. Sve ovo se realizira kroz analizu pokaztatelja tehnologičnosti: pokazatelj ponavljanja
KP=np/n gdje je np-broj djelova u novoj konstrukciji koji se ponavlja iz predhodne konstrukcije,
n- ukupan broj djelova u novoj konstrukciji. Pokazatelj standardizacije ks=ns/n, ns-broj
standardizirani djelova u novoj konstrukciji, pokazatelj unifikacije ku=nu/n, nu-broj unificiranih
djelova u novoj konstrukciji, pokazatelj normalizacije kn=nn/n, nn-broj normaliziranih djelova u
novoj konstrukciji, pokazatelj usvojenosti ku=n0/n-ns, no-broj osvojenih djelova, pokazatelj
jednobaziranosti dimenzija kj=nj/n, nj- broj jednobaziranih veličina kao što su tipizirane mjere
navoji prečnici i sl. N- ukupan broj mjera koje posjeduje proizvod ili dio, pokazatelj razuđenosti ili
baza proizvoda u odnosu na koju se provjerava položaj proizvoda u odnosu na mašinu ili položaj
reznog alata. Baziranje izratka predstavlja jednoznačno određivanje položaja izratka u steznu
napravu može se opistai kao polubazirano, bazirano, totalnobazirano. Najtačnija obrada se
postiže kada je moguće cijeli tehnološki proces obrade izvesti pomoću samo jedne bazne
površine. Ipak u najvećem broju slučajeva obradu nije moguće izvesti ovako ni na jednoj
obradnoj mašini. Kada se tehnološka i konstruktivna baza ne poklapaju greška baziranja je veća
od 0. Uslovi koje treba da zadovolji tehnološka baza su: dimenzije treba da budu takve da
omoguće pouzdano oslanjanje i čvrsto stezanje pripremka obrade stabilnost, poželjno da
nemaju površinske nedostatke ravne tačnog oblika i položaja gruba osnova čista osnova da se ne
deformišu pod dejstvom sila, stezanja i rezanja, neposredno primaju sile stezanja i rezanja tj da
imaju tačnost, mogućnost obrade većeg broja površina sa jednim baziranjem odnosno
stezanjem. Izbor tehnoloških baza vezan je za prvu operaciju iz koje proizilaze sve ostale
operacije. To je preduslov za izradu projekta tehnološkog procesa i mora se definirati prije prve
operacije. Funkcija djela u sklopu zahtjeva tačnost. Najtačnija obrada se postiže kada je moguće
da cijeli tehnološki proces obrade izvesti pomoću jedne bazne površine. Pri određivanju
tehnološke baze poštuju se 4 osnovna principa: nepromjenjivos, podudarnos, uzastopnost,
pravilo 6 tačaka. Opšta pravila izbora tehnološki baza su : omogućiti lako postavljanje i
centriranje radnog predmeta kao i skidanje pri završetku obrade, imati dovoljnu dužžinu da bi
obezbijedili ispravno stezanje radnog predmeta, osigurati što manje deformacije radnog
predmeta zbog djelovanja sile rezanja i sopstvene mase, neobrađenje površine treba koristiti
samo kod prve operacije dok se ne dobiju obrađene površine koje mogu poslužiti kao baze,
vrijeme mora biti što je moguće kraće, držati se principa da se iste baze koriste kod različitih
operacija ako je moguće izvesti obradu. Izbor tehnološki baza predhodi postavljanju prve
operacije obrade. Prva operacija obrade najveća količina metarijala iznimno bitno je kvalitativno
baziranje. Prva operacija zadovoljava 2 zahtjeva naspram baziranja: ispravno postaviti površine
koje će se obrađivati u odnosu na one koje neće obrađivati, realizacija kroz koje se neće
obrađivati u narednom toku tehnološkog procesa koja će omogućiti postizanje najbolje tačnosti
od koje polaze mjere za obrade, mogućnost podudaranja tehnološki i konstrukcioni baza koja
ima male dodatke za obradu koja ima veću dužinu i da je što ravnija i koja može istovremeno da
posluži za obradu većeg broja površina. Dakle treba provesti u najvećoj mogućoj mjeri tzv
jedinstvo baze. Ovo će biti garancija da će sve obrađene površine biti u istom međusobnom
položaju. Drugi zahtjev može se ostvariti tako da se na onoj površini koja će biti bazna odrede
mali dodaci za obradu još u fazi određivanja dodataka za obradu. Radi toga prije nego što se
odluči koja će površina biti uzeta za bazu treba potpuno upoznati funkciju radnog predmeta u
sklopu i na taj način zaključiti koja je mjera na predmetu prioritetna u pogledu postizanja
tačnosti. Kod izbora oslonih površina stalno treba imati na unu moguća odstupanja na sirovom
komadu i to naročito kod otkivaka i odlivaka. Kod odlivaka treba voditi računa o tome da su
odstupanja u smjeru koji je okomit smjeru spajanja kalupa obično veća a da se jezgra pri livenju
uslijed uzgona uvjek pomjera te da su livene rupe nesigurne kao baze. Kod otkovaka treba voditi
računa o vjencu koji ostaje poslije krzanja kao i o greškama koje se javljaju pri kovanju. Prije
određenja tehnološke baze treba upšoznat funkciju radnog predmeta u sklopu te na tahj način
odrediti prioritetne mjere na predmetu za postizanje tačnosti.
9. Dodaci za obradu?(2)
Dodatak za obradu u količinskom smislu je razlika mase između pripremka i izradka. Dodatak za
obradu je neophodan iako predstavlja gubitak materijala i ima tehno ekonomski značaj jer veliki
dodatak za obradu povećava gubitak materijala vrijeme obrade i cijenu izrade. Međutim da bi se
od pripremka dobio definirani kvalitetni izradak potrebni su dodaci za obradu koji ovise o vrsti
materijala izratka i tačnosti obrade. Dodatak takođe zavisi i od metode dobivanja
pripremka:odlivak, odkovak, odpresak, veličini i obliku izratka veličini režimima obrade i
geometrijskom obliku izratka načinu stezanja i baziranja zahtjevanom stepenu tačnosti i kvaliteti
obrađene površine te tipu proizvodnje. Dodatak za obradu može biti dvostruko simetričan,
asimetričan i dodatak sa jedne strane tj jednostruk. Dodatak za obradu određuje se po
tehnološkim zahvatima odnosno operacijama. Ukupan dodatak za obradu se može odrediti kao
razlika između dimenzija sirovog komada i dimenzija gotovog proizvoda. Dodaci za obradu mogu
se odrediti statistički i analitički, statističko eksperimentalna metoda polazi ok kvalitetnih
mogućnosti pojedinih tehnoloških postupaka obrade. Veličina dodataka za obradu određuje se u
tabličnim podacima. Nedostatak ove metode što se dodatak za obradu određuje na osnovu
sličnih postupaka obrade a ne konkretnih uslova. Analitička metoda se odnosi na stvarni
postupak obrade gdje ukupni dodatak za obradu mora biti jednak ili veći od sume svih
očekivanih grešaka u procesu obrade. Osnovne prednosti analitičke metode u odnosu na
statističku metodu su ekonomičnija upotreba materijala, kraće vrijeme obrade, manje trošenje
alata i manji broj potrebni prolaza i zahvata obrade. Nedostatak ne vodi se računa o konkretnim
proizvodnim uslovima. Pri izboru dodataka za obradu potrebno je voditi računa o : dodatak
treba da bude što manji, dodatak mora da bude dovoljan, voditi računa o mogućim
deformacijama nastalim u procesu obrade, treba poštovati uslove predviđene planiranom
metodom obrade. Poluproizvod zavisno od metode njegovog dobijanja na veća ili manja
odstupanja dimenzija i geometrijskog oblika koji se nazivaju proizvodnim odstupanjima. Da bi se
postigla ekonomično skidanje viška materijala ostvaruje se određena tačnost dimenzija
geometrijskog oblika, kvaliteta obrađene površine, obrada se može podjeliti u 3 dijela: gruba,
čista, fina obrada. Sloj materijala koji treba odstraniti obradom da bi se ostvario proizvod
određenih dimenzija oblika kvaliteta obrađene površine u količinskom smislu je razlika mase
između pripremka i izratka i sadrži u sebi sve nepravilnosti i greške koje nastaju u procesu
dobivanja poluproizvoda i same obrade te povećava gubitak materijala vrijeme obrade cijenu
obrade. Računska metoda je zasnovana na konkretnim usliovim implementacije tehnološkog
procesa. Primjenjuje se u projektovanju TP za srednjoserijsku, velikoserijsku i masovnu
proizvodnju,te u malo serijskoj proizvodnji kad komponente odgovaraju djelovima. Metoda
omogućava smanjenje otpadka materijala, smanjenje vremena i troškova obrade, objedinjuje
određivanje dodataka za obradu. Analitičko računanje ukupni dodataka za obradu mogu se
predstaviti na sledeći način sigma = suma sigma Zi ili sigma Zi= Zi-1-Zi. Unutrašnja mjera je na
minimalnom kraju a vanjska mjera je na max kraju. Ukupni dodatak kod višeslojnog skidanja je
jednak sigma ukupno= a*sigma1+b*sigma2+c*sigma3+d*sigma4. Gruba obrada je sigma1, čista
obrada sigma2, fina obrada sigma3, specijalna obrada sigma4, broj prolaza respektivno a,b,c,d.
To je suma broja prolaza nominalna mjera plus dodaci za obradu.
