Teorija troškova i ekonomičnost
1. UVOD
Početkom prošlog veka prvi naučni rad iz oblasti objavljuje
Eugen Schmalenbach
, a detaljnija
istraživanja započinju posle prvog svetskog rata na univerzitetima i časopisima Zapadne Evrope.
Za vreme privredne krize izmedju prvog i drugog svetskog rata, istraživanja dobijaju poseban
značaj zbog veoma velikog poremećaja u ekonomiji. Po
Eugen Schmalenbach-u
troškovi
predstavljau one vrednosti sa kojima se u kalkulaciji izražava potrošnja dobara prouzrokovana
proizvodnjom novih proizvoda.
Prema
Dimitriju Petrovicu
troškovi predstavljaju u novcu izraženu vrednost utrošenog rada svih
sredstava i dobara koja su u preduzeću utrošena u cilju proizvodnje novih proizvoda ili radi
ostvarivanja odredjenih učinaka.
Mirko Dautović
pojam definiše kao utrošak rada u obliku
sirovina, materijala, pomoćnog materijala, energije i sredstava za rad kao i živog rada. U suštini
troškovi predstavljaju vrlo složenu ekonomsku kategoriju, što definisanje njihovog pojma čini
složenim. Svaki autor definiše pojam u zavisnosti od svog pristupa razmatranju. Tako po nekim
autorima troškova imaju uži i širi pristup. U užem pristupu pod troškovima se podrazumeva
cenovni ili novčani izraz utrošaka elemenata proizvodnje, odnosno materijala, sredstava za rad i
radne snage. Širi pojam troškova obuhvata i izdatke koji nastaju izmirenjem obaveza prema
društvenoj zajednici, a u suštini predstavljaju deo novostvorene vrednosti.
U osnovi ekonomske efikasnosti preduzeća je njegova težnja da svojom delatnošću ostvari
maksimalni rezultat uz minimalna ulaganja potrebnih faktora materije, energije i vremena.
Ekonomski ciljevi i zadaci su deo ukupnih ciljeva i zadataka preduzeća. Efikasnost poslovanja
preduzeća je upravo proporcionalna ostvarenim rezultatima. Veći rezultati podrazumevaju i veću
efikasnost pod uslovom da su ulaganja za te rezultate ostala ista ili nisu povećana u većem obimu
od obima rezultata.Zbog nemogućnosti sintetičkog, zbirnog izraza efikasnosti poslovanja teorija i
praksa ekonomije preduzeća afirmišu određene ekonomske principe poslovanja preduzeća.
Najznačajniji principi su: produktivnost, ekonomičnost i rentabilnost.Ekonomičnost predstavlja
jedan od širih instrumenata kontrole ekonomske uspešnosti poslovanja preduzeća, jer ona
održava odnos preduzeća prema ukupnim troškovima.Ekonomičnost predstavlja ekonomski
princip poslovanja preduzeća koji obezbeđuje maksimalan proizvodni rezultat uz minimalno
trošenje elemenata proizvodnje.Smisao kontrole putem ekonomičnosti jeste identifikovanje mesta
u preduzeću u kojima se dolazi do povećanih , nesprovođenja propisanih principa poslovanja, kao
i neefikasnosti poslovanja.
1
2. POJAM
Troškovi predstavljaju u novcu izraženu vrednost utrosenih resursa u proizvodnji novih ili
stvaranju odredjenih učinaka.
U uzem smislu pod troškovima se smatra potrošnja resursa zbog izrade novih proizvoda.
Troškovi shvaćeni na ovaj način imaju karakter prenete vrednosti. Prema pojmovnom odredjenju
u najužem smislu troškovi predstavljaju svesno uništavanje korisnih resursa u procesu
proizvodnje s namerom da se u zamenu za to dobiju još korisniji proizvodi, odnosno neki drugi
učinci. Moze se reći da troškovi predstavljaju vrednosno izražene utroške rada, materijala, trajne i
tekuće imovine te tudjih usluga zbog ostvarivanja odredjenih učinaka ( proizvod, roba ili usluga).
Iz ovog pojmovnog odredjenja vidljivo je da se naglasak stavlja na vrste troškova.
Podelu troškova moguće je izvršiti prema brojnim kriterijima i to:
- Prema elementima proizvodnje: troškovi materijala, sredstava za rad i troškovi radne snage
- Prema mestu nastanka: troškovi režijskih poslova i proizvodnog izvršenja
- Prema vezanosti za nosioce: pojedinačni i zajednički
- Prema načinu obračuna po nosiocima: direktni i indirektni
- Prama uslovljenosti proizvodnjom i njenom pripremom: fiksni, relativno fiksni i proporcionalni
Svako preduzeće ima drugačiju strukturu troškova, koja se razlikuje zavisno od vrste i veličine
preduzeća, područja na kome preduzeće posluje, organizacije, broja zaposlenih itd. Kako faktori
koji se angažuju u procesu proizvodnje mogu biti fiksni i varijabilni, tako i troškovi u preduzeću
mogu biti fiksni i varijabilni. Razlikujemo troškove u kratkom i dugom vremenskom periodu.
Ova podela proizilazi iz činjenice što su u kratkom vremenskom periodu neki inputi u
proizvodnji fiksni, a neki varijabilni, dok su u dugom vremenskom periodu svi inputi u
proizvodnji varijabilni.
Troškovi nisu nepromenljiva kategorija. Oni se kontinuirano menjaju u zavisnosti od promene
korišćenja proizvodnog kapaciteta. Zbog toga se fiksni i varijabilni troškovi nazivaju još i
troškovima kapaciteta.
2

prihoda preduzeća. Drugi deo sadrzan u lagerovanim proizvodima cini budući potencijal i
angažovana sredstva preduzeća.
3) PREMA URAČUNAVANJU U CENU KOŠTANJA
-
DIREKTNI
(pojedinacni) – se mogu direktno vezati za nosioce, tj proizvode ili usluge
ostvarene u preduzeću i mogu se neposredno ukalkulisati u cenu koštanja proizvoda. Mogu se
direktno razvrstavati po učincima, tj nisu potrebni prethodni obračunski postupci ili ključevi
razvrstavanja. Ovde spadaju – materijal za izradu, zarade radnika izrade i posebni pojedinačni
troškovi.
-
INDIREKTNI
(opšti) – nemogu se direktno uračunati i ugraditi u cenu koštanja
proizvoda, niti neposredno vezati za pojedine proizvode ili usluge. Obračun ovih troškova po
učincima vrši se preko uslovnih baza i ključeva za raspodelu. Ovde spadaju – zarade radnika koji
ne rade neposredno u proizvodnji, pogonski material, troškove osiguranja, ptt troškove, troškove
zakupnine, unutrašnjeg transporta, održavanja itd. Evidentiraju se po mestima njihovog nastanka.
Cena koštanja – zbir utrošenih i izdatih vrednosti u vezi sa trošenjem komponenata procesa rada.
U cenu ulaze – troškovi reprodukcije, izdaci uslovljeni korišćenjem komponenata proizvodnje i
izdaci uslovljeni vršenjem funkcije u reprodukciji.
4) PREMA OBIMU PROIZVODNJE
(tj stepenu reagovanja na promene obima proizvodnje)
* VARIJABILNI TROŠKOVI
* FIKSNI TROŠKOVI
-
VARIJABILNI
(promenljivi) troškovi – reaguju na promene obima proizvodnje tako što sa
porastom obima proizvodnje rastu, a sa opadanjem obima proizvodnje opadaju. Oni su direktna f-
ja promene obima proizvodnje i uslovljeni su stepenom korišćenja kapaciteta. Delimo ih na
proporcionalne, degresivno varijabilne i progresivno varijabilne
-
PROPORCIONALNO
varijabilni troškovi – menjaju se istim smerom i intenzitetom
kojim se menja obim proizvodnje tj direktno su srazmerni promeni stepena korišćenja kapaciteta.
Ovde spadaju troškovi materijala za izradu, troškovi sredstava za rad, zarade radnika izrade,
troškovi energije, pomoćni material i amortizacija obračunata funkcionalnom metodom.
4
3. TROŠKOVI I IZDACI
Troškove smo definisali kao izraženu vrednost utrošenih resursa u proizvodnji novih ili stvaranju
odredjenih učinaka.
Izdaci predstavljaju izlaz novca iz preduzeća tj. odnose se na smanjenje gotovine ili novčanih
ekvivalenata u obliku gotovinskih ili obračunskih isplata, odnosno o načinu plaćanja koji se u
pojedinoj transakciji koristi.
Oni mogu, ali i ne moraju imati karakter troškova što zavisi od toga da li su nastali u vezi
stvaranja ucinaka ili nisu.
Izdatak je plaćanje materijala koji je (ili će biti) isporučen, plaćanje ugovorenih i zakonskih
obaveza, kamata, premija osiguranja, isplate ličnih dohodaka i druge vrste plaćanja.
Izdaci i troškovi se razlikuju po kvalitetu i po vremenu nastajanja. Kupovinom materijala izdaci
nastaju prilikom isplate. Isplita i trošenje materijala mogu nastajati istovremeno, isplata moze
nastati pre ili posle trosenja. Bez obzira da li je materijal isplaćen pre ili kasnije njegova svrha je
trošenje. Prema tome, bilo da je izdatak nastao pre ili kasnije u ovom slucaju ce uvek postati
trošak.
Ima izdataka koji nikad neće postati trošak. To je slučaj sa isplatama doprinosa ili poreza, koji se
net rose u procesu proizvodnje, pa zbog toda neće nikad postati trošak u užem smislu te reči. U
vremenskom smislu izdatak neće postai trošak ako se, recimo, kupljeni materijal ne utroši nego
se preproda.
Posmatrajući ovu vremensku podudarnost i nepodudarnost nastajanja troškova i izdataka
proizlazi zaključak da svaki trošak pre ili kasnije postaje izdatak, mada svaki izdatak ne mora
postati trošak.
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti