UNIVERZITET U TRAVNIKU
FAKULTET ZA TEHNIĆKE STUDIJE
SIGURNOST I ZAŠTITA NA RADU
TEORIJA VELIKOG PRASKA
SEMINARSKI RAD
Kandidat:Adnan Muflizović Mentor:Hrustem Smailhodžić
SADRŽAJ:
1.Sadržaj 2
2.Uvod 3
3.Pust svemir 7
4.Prasak svih praskova 10
5.Kako napraviti element 11
6.Svemir koji se širi 13
7.U početku 14
8.Zaključak 17
Što kozmolozi podrazumijevaju pod "Svemir" ? Očito je da se Svemir sastoji od
svega što je u njemu. Ali da bismo proučavali "sve", to bi bilo malo pre
komplicirano, pa kozmolozi promatraju Svemir kao cjelinu - baš kao što doktor
pregledava naše tijelo bez da razmišlja o svakom atomu unutar njega. Ako se
popnete na brdo i pogledate okolo, vidjeti će te stvari pri različitim
udaljenostima: trava, drveće, zgrade, planeti, zvijezde, galaksije. Obraćajući
pozornost na različite udaljenosti, možete posložiti stvari u grupe i tretirati
svaku grupu kao zasebnu jedinicu: zelenilo, šuma, grad, Sunčev Sustav,
galaksija, nakupine galaksija. Nakupine galaksija predstavljaju najveće jedinice
od svih u svemiru. Najudaljenije nakupine galaksija su tako daleko da je trebalo
proći gotovo cijelo vrijeme trajanja Svemira da njihova svijetlost dođe do nas.
Kozmolozi su u specifičnoj poziciji u odnosu na ostale znanstvenike. Postoji
samo jedan uzorak onoga što proučavamo: jedan jedini Svemir u kojem živimo.
Ne možemo ga reproducirati; ne možemo uzeti drugi i vidjeti što mu se događa;
ne možemo ga usporediti ni sa čime drugim, kao što astronomi to rade rutinski
sa planetima, zvijezdama i galaksijama. Niti možemo eksperimentirati sa onime
što proučavamo. Mi samo možemo pasivno promatrati.
Štoviše mi smo unutar Svemira (po definiciji). A to još dodatno otežava naše
proučavanje. Kozmolozi su poput zubara koji pokušavaju raditi na vlastitim
zubima. Nalazimo se zatočeni unutar objekta koji proučavamo. U znanosti
uvijek pomaže gledati stvari izvana. Zoolozi pokušaju ostati neprimjećeni od
životinja kako ne bi utjecali na njihovo ponašanje. Meteorolozi promatraju
olujne sisteme odozgora preko vremenskih satelita. Ali iz Svemira ne možemo
pobjeći. Ne možemo otići van i malo razgledati.
To znači da trebamo biti oprezni sa značenjem onoga što vidimo u blizini i
daljini. Ako pogledate oko sebe, vjerojatno ćete vidjeti zid, vrata, prozor, ormar.
Ako pogledate dalje, možete vidjeti ulicu, druge zgrade i možda planine u
daljini. Između su možda farme, jezero, šuma, autoput. Dakle, možemo vidjeti
vrlo različite stvari u različitim smjerovima na različitim udaljenostima.
Ako bi nastavili gledati još dalje, možda bi ugledali ocean. U tom trenutku, vi
biste mogli razgovarati o usporedbi kopna i vode: ovdje je kontinent, tamo je
ocean, drugi kontinent i tako dalje. Netko drugi bi mogao napraviti isto negdje
drugdje na Zemlji. Iako je njegova okolina vjerojatno nešto drugačija od naše,
na dovoljno velikoj skali - dakle veličine Zemlje - oboje bismo imali neke
osnovne opise: kopno - voda.
U kozmologiji, galaksije su kopna a prostor između galaksija je voda. Samo na
skali galaksija i još većih grupacija mi možemo govoriti o Svemiru u globalu. Na
toj skali, naša pozicija u Svemiru nije bitna, jer izgleda potpuno jednako sa svih
lokacija i u svim smjerovima: svugdje galaksije. Ovo promatranje je startna
točka kozmologije. Baš kao što Zemlja nije centar Sunčevog Sustava, nije ni
centar Svemira, nego radije neka slučajna lokacija u njemu, ekvivalentna bilo
kojoj drugoj lokaciji. U tehničkim terminima, kozmolozi kažu da je svemir
"homogen" i "izotropan" pri tim najvećim skalama. Homogen znači da ima
jednaku strukturu i sastav svugdje. Izotropan znači da je da izgleda gotovo isto
u svim smjerovima.
Kozmolozi također prihvaćaju da isti zakoni fizike - gravitacija, kretanje,
elektricitet i magnetizam - važe svugdje. Ovo je također poduprto
promatranjima. Da su zakoni varirali sasvim malo, udaljene zvijezde ne bi sijale,
orbite bi išle razbacano, svijetlo bi izgledalo slabo. Ali takve stvari ne vidimo.
Ova neobična uniformnost Svemira je ono što nam omogućuje da ga
proučavamo u cijelosti.
