UNIVERZITET U TUZLI
EKONOMSKI FAKULTET
Šk. 2014/15. godina
Seminarski rad iz nastavnog predmeta
MENADŽMENT
„Teorija X i Teorija Y naspram Teorije Z“
Predmenti nastavnik: Kandidat:
Dr.sc. Adil Kurtić, redovni profesor I-/13 Aličić Emira
I-33252/13 Skula Nadina
I-/13 Mujčinović Nedret
Tuzla, novembar, 2014 godina
4
HISTORIJSKI PREGLED TEORIJE X i Y
Začetnik ideje o Teoriji X/Y je Douglas McGregor, on nije objavljivao puno radova i knjiga,
ali ono što je objavio, imalo je snažan utjecaj na druge. Proglašen je najboljim autorom
menadžmenta 1993. godine a na njega je znatno uticao rad u Institutu za sezonske radnike i
povećanje produktivnosti u kompaniji P&G, postavljajući pritom Teoriju Y i oslanjajući se
samo namotivirane timove. Nakon tridesetogodišnjeg istraživanja radnih uvjeta i stavova
zaposlenika prema poslu, teoretske osnove Teorije X/Y predstavio je 1960. U svojoj knjizi
Ljudska strana poduzeća (Human Side of Enterprise). Zanimalo ga je što motivira zaposlenike
i kako menadžeri i nadređeni mogu uticati na motivaciju, te zašto su djelatnici nezadovoljni
svojim poslom. Knjiga je i danas vrlo popularna jer je dala svoj doprinos u organizacijskom
menadžmentu i motivacijskoj psihologiji. U knjizi su menadžerski stilovi upravljanja
podijeljeni na Teoriju X i Teoriju Y. Prema Teoriji X zaposlenici ne vole rad, izbjegavaju rad
i potreban im je stalni nadzor, dok se Teorija Y zalaže za potpuno suprotno shvaćanje
zaposlenika.McGregor zapravo nije pokrenuo ove ideje; on ih je samo približio (objasnio)
kako bi se lakše implementirale u radne sredine. Teorija Y svoje osnove pronalazi još od
Frederika Taylora (1911.), koji se zalagao za dobivanje (povrat) «što više» od svojih
zaposlenika, ali na pošten, prirodan, human način, uzimajući u obzir njihove interese. Poslije
je McGregor tu postavku preuzeo u Teoriju Y kao: “Trošenje fizičke i mentalne snage na
poslu je prirodno (normalno) poput odmora ili igre“
Velik utjecaj na McGregorov rad imala je i Hawthorne studija, iza koje stoje značajna autori
(Hibarger, Rosthlisberger, Dickson i Mayo), s osnovnim ciljem utvrditi razloge povećanja
produktivnosti. McGregor je sumirao rezultate istraživanja i formirao ih kao drugu postavku
svoje Teorije Y.
Rezultati istraživanja skupine autora upućuju na spoznaju kako ne postoji „čisti“ primjer
Teorije X ili TeorijeY. Teorija X predstavlja „čvrsti“ (hard) model upravljanja, dok je Teorija
Y predstavnik „mekšeg“ (soft) modela upravljanja. Iako su u biti suprotne, teorije se
isprepleću u praksi.
McGregor se oslanjao na rad svojih suvremenika, kao: Argyrisa (1957.), Herzberga (1959.) i
Likerta (1967.), koji su također utjecali na formiranje Teorije Y. I danas, kada je konstantna
jedino promjena i kad se menadžment kao pojam znatno komercijalizirao, brojni
menadžmentski gurui, poput Kantera, Bennisa i Tom Petersa, još uvijek su pod utjecajem
McGregorova rada.
Teorija X
Teorija X predstavlja, u osnovi, klasičan pristup problemu radne motivacije. Osnovne
pretpostavke ove teorije su, u suštini, iste kao i u Tejlorovoj teoriji, odnosno da je čovek, po
prirodi, indolentan, radi samo koliko mora, bez ambicija je i ne voli odgovornost.
2
McGregorove ocjene teorije X:
Pojedinac ne voli taj posao i pokušat će da ga izbjegava ako je to moguće.
Zbog činjenice da pojedinci ne vole posao, njima se mora prijetiti, zatim ih forsirati,
manipulirati njima, usmjeravati i kontrolirati.
2
Knowledge-banks,
http://www.knowledge-banks.org/za_goste/lekcije/lekcija6.htm
( pristupljeno :
30.10.2014 god.)
