specifične   težine   0,82-0,94,   koju   većinom   nalazimo   u   sedimentnim   slojevima   Zemlje,   a
rijetko i u metamorfnim i magmatskim stijenama. Postoje i svijetlije i gotovo bezbojne vrste
nafte.   To   je   vrlo   složena   smjesa   različitih   spojeva,   pretežno   ugljikovodonika   alkanskog,
cikloalkanskog i aromatskog reda čiji se sastav mijenja od nalazišta do nalazišta. Nafta se
najviše koristi za pokretanje vozila (obično u obliku benzina i drugih derivata) te za dobijanje
električne energije u termoelektranama. Takođe je značajna sirovina za mnoge proizvode
(plastika,   umjetno   gorivo,   razni   razrjeđivači   i   ostale   hemikalije).   Industrija   koja   se   bavi
preradom nafte se naziva petrohemijska industrija.

Sl.1. Naftna platforma

2.2. Nastanak

Postoji više teorija o nastanku nafte: organska, anorganska, anorgansko-organska.

Danas preovladava mišljenje da je nafta organskog porijekla, nastala od supstanci  različitih
sitnih životinjskih i biljnih morskih organizama, tj. planktona, algi i kopnenih biljaka. Pod
povoljnim uslovima, u većini geoloških doba, živjele su i razmnožavale se u toplim morskim
zaljevima velike količine tih organizama: uginuvši one su se taložile na morsko dno. S druge
strane   postoji   mišljenje   da   nafta   potiče   iz   znatno   većih   dubina  Zemlje,   tj.   da   je   nastala
anorganskim putem u dubljim dijelovima litosfere ili na granici plašta i litosfere. Tome u
prilog govore nalazišta nafte u vulkanskim područjima (na Kamčatki), nagomilavanje nafte u
velikim dubinama u ležištima s magmatskim i metamorfnim stijenama (Venecuela) i nalazišta
nafte u pukotinama  litosfere  u stijenama na dnu  Indijskog okeana. Zbog složenog sastava
nafte smatra se da hemijskim reakcijama plinova iz dubokih dijelova litosfere (CO

, H

S, CH

i drugih) ne mogu nastati složeni spojevi tečnih ugljikovodonika, već jedino dodatne količine
metana.

2.3. Sastav

Po svom hemijskom sastavu nafta je mješavina velikog broja različitih

ugljikovodonika i malih količina spojeva sumpora (0.15-6%), kiseonika (do 2%), azota
(0.05-0.4%), asfaltno smolastih tvari, mineralnih tvari i tragova kovina. U njoj su zastupljeni
ugljikovodonici s jednim do 50 i više C - atoma u molekuli, a značajni su: alkani (propan,
butan, heptan, oktan), cikloalkani (naftaleni) i aromatski ugljikovodonici (benzen, toluen), pa
prema udjelu različitih redova ugljikovodonika razlikujemo parafinsku ili metansku,
naftalensku i aromatsku naftu.

2.4. Nalazište i vađenje nafte

Naftina ležišta mogu se očekivati u sedimentnim stijenama koja su povezana

migracijskim putem s područjima gdje je u geološkoj prošlosti taložena velika količina
organske tvari u anaerobnim uslovima. Ali, nisu samo sedimentne stijene ležišta nafte. To
mogu biti i magmatske i metamorfne, ali kako one nisu izgrađene od zrna te nemaju primarnu
prozornost, uslov je da su one tektonski razlomljene u toj mjeri da se razvio značajna
sekundarna prozornost u kojem se onda mogu nakupljati fluidi, pa i nafta. Dubina naftonosnih
slojeva različita je: od nekoliko desetaka metara do preko 5 kilometara. Što je veća dubina,
veći je i pritisak pod kojim se nafta nalazi. Sa stajališta očuvanja ležišta nafte, veća dubina je
prednost, jer sprječava "dotok" kiseonika koji može degradirati naftu u ležištima. S druge
strane povećani pritisak (posebno nadpritisak) može uzrokovati velike probleme kod bušenja
zbog pojava erupcije nafte. Najdublja do sada postignuta istraživačka bušotina od 9169 nalazi
se u Oklahomi (SAD).