UNIVERZITETU NOVOM SADU
FAKULTET TEHNIČKIH NAUKA
DEPARTMAN ZA SAOBRAĆAJ
Seminarski rad iz Organizacije Vodnog saobraćaja
TERMINALI ZA PRETOVAR SIROVE
NAFTE
Novi Sad, Maj 2013.
Studenti:
Stevica Maksimović ST 5/2011
Dejan Radivojev ST 47/2011
Profesor:
Dr. Todor Bačkalić
4
2. KARAKTERISTIKE TERETA
2.1. Pojam nafte
Nafta,
kameno je ili zemno ulje, smeđozelena ili smeđocrna tečna ili polučvrsta tvar
specifične težine 0,82-0,94, koju većinom nalazimo u sedimentnim slojevima Zemlje, a
rijetko i u metamorfnim i magmatskim stijenama. Postoje i svijetlije i gotovo bezbojne vrste
nafte. To je vrlo složena smjesa različitih spojeva, pretežno ugljikovodonika alkanskog,
cikloalkanskog i aromatskog reda čiji se sastav mijenja od nalazišta do nalazišta. Nafta se
najviše koristi za pokretanje vozila (obično u obliku benzina i drugih derivata) te za dobijanje
električne energije u termoelektranama. Takođe je značajna sirovina za mnoge proizvode
(plastika, umjetno gorivo, razni razrjeđivači i ostale hemikalije). Industrija koja se bavi
preradom nafte se naziva petrohemijska industrija.
Sl.1. Naftna platforma
5
2.2. Nastanak
Postoji više teorija o nastanku nafte: organska, anorganska, anorgansko-organska.
Danas preovladava mišljenje da je nafta organskog porijekla, nastala od supstanci različitih
sitnih životinjskih i biljnih morskih organizama, tj. planktona, algi i kopnenih biljaka. Pod
povoljnim uslovima, u većini geoloških doba, živjele su i razmnožavale se u toplim morskim
zaljevima velike količine tih organizama: uginuvši one su se taložile na morsko dno. S druge
strane postoji mišljenje da nafta potiče iz znatno većih dubina Zemlje, tj. da je nastala
anorganskim putem u dubljim dijelovima litosfere ili na granici plašta i litosfere. Tome u
prilog govore nalazišta nafte u vulkanskim područjima (na Kamčatki), nagomilavanje nafte u
velikim dubinama u ležištima s magmatskim i metamorfnim stijenama (Venecuela) i nalazišta
nafte u pukotinama litosfere u stijenama na dnu Indijskog okeana. Zbog složenog sastava
nafte smatra se da hemijskim reakcijama plinova iz dubokih dijelova litosfere (CO
2
, H
2
S, CH
4
i drugih) ne mogu nastati složeni spojevi tečnih ugljikovodonika, već jedino dodatne količine
metana.
2.3. Sastav
Po svom hemijskom sastavu nafta je mješavina velikog broja različitih
ugljikovodonika i malih količina spojeva sumpora (0.15-6%), kiseonika (do 2%), azota
(0.05-0.4%), asfaltno smolastih tvari, mineralnih tvari i tragova kovina. U njoj su zastupljeni
ugljikovodonici s jednim do 50 i više C - atoma u molekuli, a značajni su: alkani (propan,
butan, heptan, oktan), cikloalkani (naftaleni) i aromatski ugljikovodonici (benzen, toluen), pa
prema udjelu različitih redova ugljikovodonika razlikujemo parafinsku ili metansku,
naftalensku i aromatsku naftu.
2.4. Nalazište i vađenje nafte
Naftina ležišta mogu se očekivati u sedimentnim stijenama koja su povezana
migracijskim putem s područjima gdje je u geološkoj prošlosti taložena velika količina
organske tvari u anaerobnim uslovima. Ali, nisu samo sedimentne stijene ležišta nafte. To
mogu biti i magmatske i metamorfne, ali kako one nisu izgrađene od zrna te nemaju primarnu
prozornost, uslov je da su one tektonski razlomljene u toj mjeri da se razvio značajna
sekundarna prozornost u kojem se onda mogu nakupljati fluidi, pa i nafta. Dubina naftonosnih
slojeva različita je: od nekoliko desetaka metara do preko 5 kilometara. Što je veća dubina,
veći je i pritisak pod kojim se nafta nalazi. Sa stajališta očuvanja ležišta nafte, veća dubina je
prednost, jer sprječava "dotok" kiseonika koji može degradirati naftu u ležištima. S druge
strane povećani pritisak (posebno nadpritisak) može uzrokovati velike probleme kod bušenja
zbog pojava erupcije nafte. Najdublja do sada postignuta istraživačka bušotina od 9169 nalazi
se u Oklahomi (SAD).
