Fakultet za ekologiju

Seminarski rad

TEŠKI METALI I ŽIVOTNA SREDINA

STUDENT:                                                    MENTOR:

Tibor Abazagić                                    Prof. dr Slobodan Bunić

Banjaluka, 2018

2

S A D R Ž A J:

 UVOD........................................................................................................3

1. POJAM I VAŽNOST TEŠKIH METALA........................................4

2. TEŠKI METALI U ZEMLJIŠTU.......................................................5

3. TEŠKI METALI U VODI....................................................................6

4. TEŠKI METALI U VAZDUHU..........................................................7

5. BIOLOŠKI ZNAČAJ TEŠKIH METALA.........................................8

6. TOKSIČNO DJELOVANJE I OSOBINE TEŠKIH METALA.......9

7. ZAKLJUČAK........................................................................................10

8. LITERATURA......................................................................................11

background image

4

1. POJAM I VAŽNOST TEŠKIH METALA

U teške ili toksične metale ubrajaju se metali čija je gustina atoma veća od 5 g/cm

3

, kao što 

su:   kadmijum,   olovo,   živa,   arsen,   talijum   i  uranijum.   Teški   metali   imaju   višestruku   važnost: 

predstavljaju značajnu sirovinu za brojne indusrtijske grane, neki od njih su neophodni za žive 

ogranizme, te mogu da deluju povoljno na produktivnost poljoprivrede. Većina teških metala 

često   je   značajan   zagađivač   životne   sredine.   Odlikuju   se   različitim   hemijskim,   fizičkim   i 

fiziološkim   dejstvom.   Teški   metali   neophodni   za   žive   ogranizme   su:   cink   železo,   molibden, 

mangan,   kobalt   i   selen.   Međutim,   toksični   metali   se   ubrajaju   u   veoma   opasne   zagađivače   i 

predstavljaju veliku opasnost za sve žive ogranizme, ljude životinje i biljke.

sl. 1 putevi zagađivanja životne sredine teškim metalima

 

 

5

2. TEŠKI METALI U ZEMLJIŠTU

Teški  metali se svrstavaju  u  dve kategorije  prema svojoj  nutritivnoj ulozi:  esencijalni 

(bakar, cink, željezo, mangan) i neesencijalni (olovo, živa, kadmijum, Ba, Sr i hrom). Prisustvo 

neesencijalnih metala je nepoželjno, a odsutnost esencijalnih metala u ljudskoj ishrani tokom 

dužeg perioda može proizvesti neke strane metaboličke procese i biti uzročnik mnogih bolesti. 

Kada je unos metala mali njihovo odstranjivanje iz organizma je moguće fiziološkim putem bez 

uticaja na biohemijske procese. Neki teški metali u odgovarajućem rasponu sadržaja u zemljištu 

imaju   stimulativno   dejstvo,   neki   su   bez   fiziološkog   značaja   za   žive   organizme,   dok   su   neki 

toksični u slučaju njihovog suviška u životnoj sredini i zbog toga imaju veliki ekološki značaj kao 

što su olovo (Pb), kadmijum (Cd) i živa (Hg). Teški metali imaju normalan biogeohemijski ciklus, 

jer se uključuju u proces kruženja materije u ekosistemu, odnosno uključuju se u metabolizam 

ekosistema. Oni migriraju od nežive prirode ka živoj, odnosno od biotopa ka biocenozi i obratno. 

Intenzitet tog kruženja je neravnomjeran u toku godine i zavisi od sezonskih promjena, klimatskih 

uslova i aktivnosti bioloških sistema.

 

Neki od njih, kao na primer bakar, cink, nikl, krom i željezo, 

su esencijalni u vrlo malim koncentracijama za život svih živih organizama i definišu se kao 

esencijalni elementi u tragovima. 

             Teški metali predstavljaju prirodne sastojke zemljišta, a potiču iz prirodnih i antropogenih 

izvora. Prirodni izvor metala je matični supstrat iz kojeg se metali oslobađaju raspadanjem stena. 

Antropogeni   izvori   su:   sagorevanje   fosilnih   goriva,   industrijska   postrojenja,   ekstrakcija   rude, 

motorna   vozila,   deponije   industrijskog   i   komunalnog   otpada,   đubriva   i   atmosferski   talozi. 

Antropogeni izvori su postali značajni zagađivači zemljišta i mogu ga kontaminirati metalima na 

više načina:

-

emisijama prašine koja sadrži metale i koji se raznose putem atmosfere i talože na 

površinu zemljišta,

-

preko efluenata u slučaju izlivanja vodotoka,

-

putem deponija industrijskog i komunalnog otpada,

-

korišćenjem mineralnih i organskih đubriva,

-

korišćenjem pesticida.

            

Želiš da pročitaš svih 17 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti